4d man

Poster znanstveno-fantastičnog filma "The 4D Man" iz 1959
Ovo će biti prilično "natrpani" članak, jer ga prilagođavam iz nekih bilješki koje sam jučer pisao dok sam se bavio pitanjem kako shvatiti paranormalne i postmortem fenomene. Ideja zahtijeva detaljinje razlaganje nego što to ovdje mogu iznjeti. Ali i ovo je barem početak.

Osnovna ideja je da naša četverodimenzionalna stvarnost (tri dimenzije prostora i jedna dimenzija vremena) postoji u kontinuumu, s realnostima viših dimenzija iznad naše. Radi jednostavnosti, ovdje ću koristiti kolektivni izraz za ove višedimenzionalne razine - petodimenzionalna ili 5D stvarnost, iako bi moglo postojati i više od 5 dimenzija.

Poznata knjiga Flatland Edwina Abbotta [na hrvatskom je knjiga prevedena pod naslovom Plošnozemska : Pripovijest o mnogo dimenzija, op.prev.] zamišlja dvodimenzionalni svijet koji postoji na površini lista papira. Pripovjedač, Flatlander [stanovnik Flatlanda, op.prev.], doživljava prosvjetljenje u kojem doživljava viši, trodimenzionalni svijet iz kojeg može gledati na papir odozgo. Ova epizoda "kozmičke svijesti" nepovratno mijenja njegov svjetonazor.

Imajte na umu da je dvodimenzionalni svijet Flatlanda unutar trodimenzionalnog svijeta (poznatom kao Spaceland [ili "Zemlja prostora", op.prev.] u knjizi). Drugim riječima, svijet u kojem biće u knjizi živi ima više dimenzija od njegovog običnog svijeta. Ovo opažanje ukazuje na nedostatak u modelu holografske stvarnosti. Hologram je trodimenzionalna slika projicirana iz dvodimenzionalne ploče. U tom slučaju, osnova bivstva je za dimenziju niža od promatrane stvarnosti. No, u Flatland modelu, osnova bivstva je više dimenzije od naše obične stvarnosti. Vjerujem da je to vjerojatno ispravnije.

U ovom slučaju, kada govorimo o višem u smislu dimenzija je jednako kao govoriti o dubljem u smislu strukture. Ovo nije tako paradoksalno kao što se može učiniti. Već koristimo pojmove visoko i duboko naizmjenično kada se referiramo na napredno mišljenje: visokoumni duboki mislilac ili uzvišena, duboka misao. Dakle, nema nužne kontradikcije u tvrdnji da kako idemo više, tako idemo i dublje. To je stvar perspektive.

Sada se moramo zapitati na koji način bi se petodimenzionalni entiteti ili stvarnosti ili inputi doživjeli u našem četverodimenzionalnom svijetu. Opet je korisna analogija sa svijetom Flatlanda. Zamislite olovku, trodimenzionalni objekt. Ako bi upao u čisto dvodimenzionalni svijet (Flatland), bio bi percipiran samo kao dio ili presjek. To može biti mala točka (dio grafitnog vrha), ili nešto veći krug (dio drvenog vrha), ili još veći krug (dio najšireg dijela olovke). Ili, ako je presjek napravljen pod kutom, onda bi mogao biti percipiran oval. Kad bi olovka bila prerezana uzdužno po sredini, bila bi percipirana silueta olovke. No, bez obzira na to kako je prerezana, sam dio/presjek će uvijek biti dvodimenzionalni objekt, a netko tko nije upoznat s trodimenzionalnim svijetom neće moći vizualizirati kompletnu trodimenzionalnu olovku, a još manje zamisliti njezino porijeklo ili svrhu.

Treba napomenuti još jednu stvar. Svaka viša razina stvarnosti odgovara višoj razini svijesti. Četverodimenzionalnu stvarnost percipira četverodimenzionalni um - um ograničen arhitekturom četverodimenzionalnog mozga i živčanog sustava. Petodimenzionalnu stvarnost percipira petodimenzionalna svijest, koja nema takvih ograničenja. Petodimenzionalni entiteti koji prodiru u četverodimenzionalni prostor percipiraju se u iskrivljenom ili izmijenjenom obliku ne samo zbog ograničenja 4D okruženja već i zbog ograničenja 4D uma. Doista, mogli bismo reći da ne postoji razlika između okoline i uma. 5D objekt postoji kao 4D percepcija u našoj stvarnosti jer 1) to jedini način na koji može postojati ovdje, i zato što 2) jedino tako ga možemo percipirati. Zapravo, #1 i #2 su dva načina da se kaže ista stvar. Biti znači biti percipiran.

4D um je u biti ono što zamišljamo kao ego, dok je 5D um ono što zamišljamo kao više ja ili subliminalno ja. Drugim riječima, ego je komadić mnogo veće i drugačije 5D stvarnosti.

Čak i u našoj 4D inkarnaciji nismo u potpunosti odsječeni od 5D stvarnosti (u smislu više svijesti ili više razine postojanja - što, opet, znači isto). Imamo nagovještaje iz nje, curenje iz nje, naznake i pomake i znakove. Možemo poboljšati naš pristup 5D stvarnosti minimiziranjem aktivnosti našeg 4D mozga kroz hipnozu, hipnopompijsku ili hipnagogijsku fazu sna, osjetnu deprivaciju, meditaciju, ili čak kroz ozljede ili bolesti mozga. Osnovna funkcija mozga je usmjeriti ili filtrirati nadmoćnu svjesnost 5D svijesti u upravljiv dio 4D svijesti; zbog toga, oštećenje moždanih funkcija može rezultirati većim pristupom u 5D svijest.

Djeca, čiji ego još nije u potpunosti razvijen, vjerojatnije će biti usklađenija s 5D sviješću i iskusiti fenomene kao što su sjećanja iz prošlih života, imaginarni prijatelji, duhovi i ESP (Izvanosjetilno opažanje ili izvanosjetlina percepcija). Savanti, čiji je mozak nekompletan ili neispravan, mogu se prilagoditi višim razinama svijesti 5D svijesti. Njihove sposobnosti mogu se činiti nadnaravnima, jer svijest 5D jest nadnaravna u doslovnom smislu - ona je superiornija (iznad i izvan) 4D fizičkom svijetu.

Snovi, ili barem neki snovi, su 5D iskustva, izmijenjena i izobličena u bizarne, neshvatljive dijelove/percepcije 4D memorije. 4D memorija može imati jednako malo sličnosti s izvornim 5D iskustvom kao što je krug sličan olovci.

Kvantni svijet je 5D stvarnost kada ga se ne promatra. Ali kada ga naša 4D svijest promatra, on se mora prevesti u 4D terminologiju. Dakle, u eksperimentima s dvostrukim prorezom, subatomski entitet poput fotona postoji kao oblak potencijala koji nadilazi vrijeme i prostor u svom 5D obliku. Ali kada se promatra, 5D oblak potencijala mora se "srušiti" u 4D dio/perspektivu - određenu točku u prostoru i vremenu.

Budući da 5D stvarnost nadilazi prostor, zapleteni kvantni entiteti mogu nastaviti utjecati jedni na druge na bilo kojoj udaljenosti prostora. A budući da 5D stvarnost nadilazi vrijeme, eksperimenti s odgođenim odabirom pokazat će učinke koji su naizgled retroaktivni.

Ono što poznajemo kao vrijeme je 4D djelić/perspektiva 5D stvarnosti. Planckovo vrijeme, najkraći interval vremena koji može postojati u našoj stvarnosti, je takav odsječak. Ono što znamo kao prostor je također 4D djelić/perspektiva 5D stvarnosti. Planckova duljina, najkraći interval prostora koji može postojati u našoj stvarnosti, opet je takav odsječak.

Kako se to odnosi na razne paranormalne fenomene?

Telepatija. Petodimenzionalno carstvo je u biti nevezano vremenom i prostorom. Odvajanje između umova je odvajanje vremena i prostora. Bez vremena i prostora nema razdvajanja. Stoga 5D um, kada mu se pristupi, može pokupiti misli drugih ljudi, jer nije odsječen od njih.

Daljinsko gledanje i izvantjelesna iskustva. Budući da 5D razina nije ograničena fizičkim prostorom ili vremenom, pristup 5D umu potencijalno omogućuje pristup bilo kojoj točki u prostoru ili vremenu.

Retrokognicija i predznanje. Neograničen vremenom, 5D um može promatrati prošle i buduće događaje, ili barem vjerojatnosti (imajući na umu da se 5D kvantni svijet sastoji od oblaka vjerojatnosti, a ne od specifičnih fizičkih objekata u određenim točkama).

Iskustva bliske smrti. Umirući mozak omogućuje znatno prošireniji pristup 5D carstvu, iako ga ozdravljeni pacijent još uvijek nužno tumači u 4D terminima. Ove 4D interpretacije mogu biti nenamjerno zavaravajuće i netočne, kao što to vidimo u proturječnim tvrdnjama koje odražavaju kulturne razlike, ili u proročanstvima koja se ne ostvaruju.

Mediji. Medij se može povezati van-fizički s beztjelesnim (5D) umovima; ali ti se umovi moraju prilagoditi 4-D uvjetima kako bi se povezali s mozgom medija. To je razlog zašto beztjelesni komunikatori obično kažu da moraju "smanjiti svoje vibracije" i ograničiti svoju svijest na zemaljsku razinu kako bi komunicirali putem medija. To također objašnjava pogreške u komunikaciji, budući da (privremeno) 4D um komunikatora i/ili (nužno) 4D mozak medija mijenja i iskrivljuje materijal koji dolazi - zapravo, pogrešno tumačeći 4D isječke 5D stvarnosti.

Fizički medij i psihokineza. 5D svijest, koja nadilazi prostor i vrijeme, omogućuje manipulaciju materijom i energijom. Ali kada je izražena u našoj 4D stvarnosti i percipirana je našom 4D svijesti, ta je sposobnost neizbježno inhibirana i ograničena. Fizički mediji inzistiraju da ne mogu djelovati na svjetlu, čak ni u infracrvenom svjetlu. Iako je ovaj zahtjev često bio samo paravan za prijevaru, on također može imati legitimnu osnovu, jer će svako osvjetljenje, koje omogućuje 4D mozgu da percipira fenomen, također neizbježno izobličavati, mijenjati, ograničavati i inhibirati fenomene pretvarajući ih u 4D pojmove.

Duhovi, ukazanja, opsjednuća, poltergeisti. Čini se da oni postoje na granici između 5D i 4D stvarnosti, i kao takvi su prolazni, nedostižni i ponekad ih neki promatrači percipiraju, ali ne i drugi. Pokušaji da se zabilježe fenomeni na filmu ili videu često ne uspijevaju, vjerojatno zato što će, kao i kod fizičkog medija, svaka fizička (4D) percepcija neizbježno iskriviti ili inhibirati 5D izvor.

NLO-i i povezani fenomeni. Opet, čini se da oni postoje na granici između 5D i 4D stvarnosti, s mnogim istim karakteristikama kao duhovi i ukazanja (ili viđenja Djevice Marije itd.). Ako NLO-i, što god oni bili, potječu iz 5D stvarnosti, tada će se njihov upad u našu 4D stvarnost neizbježno promijeniti i izobličiti. Ono što vidimo je 4D dio/percepcija, a ne 5D cjelina. Budući da je percepcija stvarnost, i budući da možemo percipirati samo stvari koje su nam na neki način poznate, percipirati ćemo ove 4D dijelove kao nešto što nam je otprilike poznato. Tehnološki primitivni narodi mogu ih doživljavati kao bogove. Pomorci bi ih mogli doživjeti kao jedrenjake na nebu. Kultura koja upravo razvija zračne brodove može ih vidjeti kao goleme cepeline. Kultura na rubu svemirskog putovanja može ih doživljavati kao svemirske brodove. Ove percepcije nemaju puno veze sa stvarnom 5D stvarnošću, koju naši 4D umovi ne mogu shvatiti. Našim osjetilima se ne može vjerovati kada se bavimo dijelovima 5D fenomena za percepciju kojih nismo opremljeni.

Sinkroniciteti. Ovo su vjerojatno primjeri 5D višeg ja koji seže u 4D ego i njegovu okolinu. Opet, razlika između promatrača i promatranog možda neće biti na višim razinama stvarnosti, tako da promjene u našem okruženju i promjene u našoj percepciji mogu biti samo dva različita aspekta iste stvari.

Osnovna je poanta da je svijet/percepcija bića peto- (ili više-) dimenzionalna stvarnost, dok je naše uobičajeno iskustvo četverodimenzionalna stvarnost. Pokušaji da se shvate prodori 5D fenomena u našu 4D oblast neizbježno će iskriviti pravu prirodu tih fenomena. Možemo vidjeti samo djelić ove više dimenzije. Zapravo, mi sami - kakvi trenutačno postojimo u ovoj inkarnaciji - samo smo dio našeg istinskog ja više dimenzije. Pogriješimo onda kada zamjenimo dio sa cjelinom.