Trilogija Sve i svašta također uključuje Susrete s izvanrednim ljudima (prvi put objavljeno 1963.) i Život je stvaran tek tada, kad 'jesam' (prvi put privatno tiskan 1974.).
Knjiga Belzebubove priče njegovom unuku je trebala biti glavni alat za proučavanje Gurdjieffova Četvrtog puta učenja.
Kako je Gurdjieffova ideja o "radu" središnja za to učenje, Gurdjieff se jako potrudio kako bi povećao napor potreban za njezino čitanje i razumijevanje. I sam Gurdjieff jednom je rekao: "Zakopavam kost toliko duboko da je psi moraju ogrepsti." Knjiga pokriva mnoge teme i ona je alegorija i mit u svom književnom obliku.
U svom prospekt za sve i svašta, tiskan na početku svakog dijela trilogije, Gurdjieff navodi svoj cilj u prvom svesku "nemilosrdno uništavanje, bez ikakvih kompromisa, u naumu i osjećajima čitatelja, vjerovanjima i stavovima, stoljećima ukorijenjenima u njemu, o svemu što postoji na svijetu."
Belzebubove priče uključene su u 100 najutjecajnijih knjiga ikad napisanih, uz komentar da je knjiga "... najuvjerljiviji spoj istočnjačke i zapadnjačke misli ikada viđen."
Belzebubove priče su razmišljanja izvanzemaljca poznatog kao Beelzebub (koji dijeli ime s istoimenim demonom), koji priča priče svom unuku Hasseinu dok su putovali kroz svemir na svemirskom brodu Karnak.
Beelzebub pripovijeda o avanturama i mukama Beelzebuba među "bićima s tri mozga"/"tricentričnim bićima" (ljudima) na planeti Zemlji.
Belzebub detaljno (i satirično) opisuje povijest, običaje i psihologiju čovječanstva i povezuje sa ezoteričnom teorijom koja stoji iza djelovanja svemira.
Poglavlje 11: Interesantna osobina čudne psihe suvremenog čovjeka
Vratimo se sada tricentričnim stanovnicima planete Zemlje, onima koji tebe najviše zanimaju, i koje ti nazivaš "mekušcima".
Ne mogu ti opisati koliko se radujem zbog toga što si, srećom, daleko od tricentričnih stvorenja kojima si dao, po njihovo dostojanstvo, tako uvredljivo ime da ja čak ne mogu ni da slušam o njemu.
Da li si svjestan, siroto moje dijete, što bi ti napravila ta bića, naročita ova sadašnja, kada bi čula kako ih nazivaš? Već sama pomisao na to što bi ti uradili kada bi dospio u njihove šape, baca me u užas. U svakom slučaju, izlemali bi te tako da, što bi rekao naš Nasradin Hodža, "ne bi došao k sebi sve do sljedeće porcije batina".
U svakom slučaju, kad god riješiš da započneš nešto novo, obavezno blagoslivljaj sudbinu i moli je da bude milosrdna, da te uvijek čuva i ne dopusti da stanovnici Zemlje bilo kada posumnjaju da si ih ti, moj ljubljeni i jedini unuče, neoprezno nazvao mekušcima.
A vjeruj mi, onih godina kada sam ih promatrao s Marsa, kao i za vrijeme mojih putovanja na Zemlju, izučio sam vrlo dobro dušu tih čudnih stvorenja.
Odlično znam kako bi postupili sa svakim tko se osmjelio da im da takav nadimak. Naravno, ti si ih tako nazvao samo iz dječje naivnosti, ali tricentrični stanovnici Zemlje to ne bi uvažili. Njima bi bilo svejedno tko ih je tako nazvao, zašto i u kakvim okolnostima. Takvo ime je za njih uvredljivo i to je sasvim dovoljno. Razmatrati to pitanje iz aspekta većine njih - isto je što i presipati iz šupljeg u prazno.
Eto zašto je s tvoje strane bilo vrlo nepromišljeno da tom plemenu tricentričnih bića daš tako uvredljiv nadimak, prvo, zato što ja brinem za tebe, a drugo, zato što ti i u budućnosti može prijetiti opasnost. Iako si daleko od njih i oni ne mogu da te dohvate i osobno kazne, svejedno, ako bilo kako, makar iz desete ruke, saznaju da si ih uvrijedio, njihova anatema će se neizbježno sručiti na tvoju glavu i snaga te anateme zavisit će od toga čime su u danom trenutku zauzeti.
Po svoj prilici, vrijedilo bi da ti ispričam kako bi se ponašali Zemljani kada bi saznali za tvoju uvredu. Taj primjer će ti pomoći da dobro naučiš čudne navike tih tricentričnih bića, koja te toliko zanimaju.
Ma koliko bili u stanju apatije, ukoliko se u momentu kada bi ih isprovocirala tvoja uvreda ne bi pojavilo neko drugo neumjesno zanimanje, oni bi se odmah okupili na jednom mjestu, koje je specijalno predviđeno za ljude, posebno odabrane za takve stvari i, razumije se, odjevene u naročite kostime. To se kod njih zove "građanski sud".
Prvo što bi uradili bilo bi da izaberu "predsjednika" i tek potom bi pristupili "pretresu". Oni bi te "pretresli" do sitnih crevaca, i to ne samo tebe, već i tvog oca, djedu, a možda i sve pretke, uključujući Adama.
Zatim, ako bi riješili, naravno, kao i uvijek "većinom glasova", da si "kriv", donijeli bi presudu u skladu s kodeksom zakona, zasnovanim na prethodno izučenim raznim "fosilnim" predstavama tog "kazališta marioneta". Ali ukoliko, opet većinom glasova, ne bi u tvojim postupcima našli ništa protuzakonito, što se, istina, događa vrlo rijetko, evo što bi se dogodilo.
Čitav sudski pretres se uvijek do detalja bilježi na papir koji potpisuju svi članovi suda. A onda bi svi ti spisi bili poslati... što misliš, u korpu za otpatke? Ne, već odgovarajućim ekspertima, u našem slučaju, takozvanom Svetom Sinodu, gdje bi se ponovila ista procedura, ali ovoga puta bi ti sudile "vrlo važne" osobe.
I tek poslije dugog "presipanja iz šupljeg u prazno" oni bi najzad došli do glavnog, zapravo do toga da se okrivljeni nalazi van njihovog domašaja.
Ali tebe upravo tu i vreba prava opasnost. Jer, kada konačno razjasne da su im ruke kratke i da ne mogu da te dohvate, oni jednoglasno odlučuju da te predaju anatemi - ništa više, ali ni manje od toga.
Znaš li ti što je i kako se to radi? Ne? Onda slušaj, i ježi se!
"Vrlo važne" osobe će objaviti svima na znanje da će ti u svim odgovarajućim ustanovama koje se nazivaju crkvama, kapelama, sinagogama, vijećnicima i tako dalje, zvanična lica uz odgovarajuću ceremoniju poželjeti da ti otpadnu rogovi, da prije vremena osijediš, da se hrana u tvom želucu pretvori u čavle, da jezik tvoje buduće žene postane tri puta duži, da tvoje omiljene poslastice u tvojim ustima dobiju ukus sapuna, i tako dalje, i tome slično.
Da li sada razumiješ kakvu si opasnost mogao da navučeš na sebe kada si te beznačajne tricentrične izrode nazvao mekušcima?
Rekavši to, Belzebub se nasmiješi svome ljubimcu.
Georgij Ivanovič Gurdijev (Georg(i)es Ivanovich Gurdjieff) (1877. - 1949.), armensko-grčki mistik i filozof koji je obilježio početak nove duhovne ere Zapada.Gurdjieff između 1925 i 1935
Školovan je u istočnjačkim manastirima sa ezoternim karakterom, odlučio je prenijeti svoje učenje ezoterne prakse na Zapad.
Proputovao je Istok naširoko i poprijeko u potrazi za pravim, tajnim ezoteričnimm znanjem i među njegovim najvećim postignućima su bili tajni sufijski manastiri te manastir Sarmong na dalekim obroncima Tibeta o čijem unutarnjem radu je Gurdjieff nerado govorio.
Jedino što je ispričao je koliko mu se bilo teško popeti na goru na kojoj su ulazna vrata bila i ostala na vrhu ledene mrcine.
Sva svoja putovanja Gurdjieff je iznio u svojoj knjizi "Susreti sa izuzetnim ljudima" prema kojoj je snimljen čak i film.
Gurdjieff je sva svoja znanja i uvide raspravio u nekoliko svojih literarnih djela, među kojima se većina može pronaći u našim knjižarama. "Život je stvaran samo kad jesam", "Susreti sa iznimnim ljudima", "Belzebubove priče" (nema je još prevedene na latinicu), "Glasnik nadolazećeg dobra" (koju je Gurdjieff preporučao ne čitati), "Borba Magičara" ("Fight of the Magicians", nije prevedena na hrvatski jezik).
Gurdjieff je stvorio "sustav četvrtog puta" duhovnog učenja koje se nalazi između i obuhvaća "tri puta": yogija, fakira i monaha.
Njegov rad je preuzeo Ouspensky koji je proširio učenje, ali isključivo na mentalnoj razini. No Ouspensky je inzistirao na komercijalnoj upotrebi ezoternog znanja "neprocjenjivog karaktera". Gurdjieff ga je upozorio da se ne slaže, nakon toga su se Ouspensky i Gurdjieff zauvijek razišli. Za života je Ouspensky napisao jednu uspješnu knjigu, "U potrazi za čudesnim", u kojoj Ouspensky prenosi učenja Gurdjieffa.
I dan danas se raspravlja o širenju tradicije G.I.Gurdjieffa na svim razinama društva.
Komentari čitatelja
na naše novosti