Napisao Uriel Araujo, istraživač s fokusom na međunarodne i etničke sukobe

Ilustrativna slika
Ilustrativna slika
Sve "preopterećeniji" Washington pokušava ukrajinski sukob odužiti koliko god može - ni na čiju korist.
Dana 24. kolovoza, na Dan neovisnosti Ukrajine, Washington je najavio oko tri milijarde dolara vojne pomoći toj zemlji. Prema Bijeloj kući, Kijev će dobiti "sustave protuzračne obrane, topničke sustave i streljivo, protuzračne bespilotne sustave i radare" kako bi se osiguralo da se može "dugoročno nastaviti braniti". Pitanje je koliko dugo - Sjedinjene Države su već preopterećene, jer Europa tiho napušta tu cijelu stvar, a Amerikanci također eskaliraju napetosti u Aziji s Kinom oko Tajvana.

U ovih šest mjeseci, tekući sukob u Ukrajini doveo je milijune migranata i izbjeglica u Europu. U postpandemičnom globalnom gospodarstvu koje je već u lošem stanju zbog globalne krize opskrbnog lanca, teške sankcije protiv Moskve, koje su se u velikoj mjeri obrušile na SAD i Europu, također su povećale rizik od nesigurnosti hrane u Africi i Bliskom istoku.

Rusija je doduše usporavala svoje operacije kako bi smanjila civilne žrtve i vratila mir u područja koja kontrolira, kao što je ruski ministar obrane Sergej Šojgu primijetio 24. kolovoza. Iako ismijana od strane zapadnog tiska, ova je tvrdnja doista vjerodostojna, s obzirom na činjenicu da je Ukrajina od samog početka militarizirala stambena područja kao dio taktike skrivanja iza ljudskih štitova (što je osudio i Amnesty International) - a također i s obzirom na činjenicu da je većina stručnjaka očekivala da će ruska operacija vrlo brzo završiti njezinom pobjedom.

Mnogi zapadni stručnjaci savjetuju Washingtonu da bude suzdržan, dok zaključuju da je trenutnu krizu uzrokovalo prekomjerno širenje moći samog SAD-a i ekspanzionizam NATO-a. Kineski stručnjaci, poput Cui Henga, istraživača s East China Normal University, imaju slična stajališta. Trenutnu rusku vojnu kampanju vidi kao "naknadni šok" nakon krize iz 2014. koju je pokrenulo širenje NATO-a i američka upotreba "obojene revolucije za ugrožavanje regionalnog poretka i ravnoteže moći".

Song Zhongping, pomoćni profesor i komentator, sa svoje strane tvrdi da, dok je bila suočena s NATO-vim širenjem na istok, Moskva nije imala izbora nego pokušati stvoriti tampon zonu kako bi zaštitila vlastitu nacionalnu sigurnost. Sukob je, dodaje on, možda pogodovao američkom industrijskom kompleksu, ali je donio velike socijalne i gospodarske probleme Europi. Zaključuje da se dugotrajni sukob može obiti o glavu samom SAD-u, budući da su njegove sankcije dovele do "obrnute dolarizacije" i čak potaknule novu tendenciju multilateralizma među afričkim, azijskim i latinoameričkim državama, koje se sve više odlučuju za ne-poravnanje i za višestruko poravnanje.

Izjava Song Zhongpinga je jasno ilustrirana konsenzusom grupe BRICS o proširenju suradnje BRICS+ kako bi se uključile i druge države u razvoju, poput Turske, pa čak i Saudijske Arabije i Egipta. Čak je i povijesno čvrst američki saveznik poput Saudijske Arabije shvatio da je sustav hegemonije američkog dolara prilično riskantan i stoga traži alternative.
brics
Karta koja prikazuje države u BRICS-u:
zeleno - države članice BRICS-a, svjetlo zeleno - države u pridruživanju ili potencijalni članovi
Sam glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, 23. kolovoza je, pozivajući zapadne zemlje da nastave pružati pomoć Ukrajini, priznao da će biti teško i da će europske zemlje morati "platiti cijenu" za takvu podršku. Bit će "posljedica", prema njegovim riječima, "ne samo u vojnoj sferi, nego i za industrije", te stoga Europa mora povećati svoju proizvodnju. Dodao je da će nadolazeća zima biti teška, ali je također rekao da bi za podršku Kijevu mogle proći "godine". Dok podupire Ukrajinu, rekao je, NATO se također mora pobrinuti da ne dođe do eskalacije.

To su doista teške žrtve koje NATO, predvođen SAD-om, traži od svojih europskih članica. Čovjek se pita kakve bi koristi europski blok mogao imati od takvog pothvata.

Na primjer, opće je poznato da se dramatičan rast cijena energije u Europi od 2021. mogao barem djelomično izbjeći da nije odgođena izgradnja plinovoda Sjeverni tok-2 koji povezuje Rusiju i Njemačku. Potonja je obustavila certificiranje plinovoda 22. veljače, nakon što je Rusija priznala Donjecku i Lugansku Narodnu Republiku i nakon što su uslijedile američke sankcije. Tvrtka "Nord Stream 2 AG" je zbog toga podnio zahtjev za bankrot i otpustio sve zaposlenike - iako je stečajni postupak obustavljen odlukom suda, stvar je ozbiljno pogodila lokalno gospodarstvo u Njemačkoj.

Štoviše, njemačka Središnja banka je rekla da zemlja nije iskusila tako visoke stope inflacije od naftne krize 1970. godine. Neki procjenjuju da bi uskoro mogaa premašiti 10 posto ove jeseni. Europu trenutačno proganja avet recesije, usred ograničene energije za grijanje kućanstava tijekom nadolazeće zime i rastućih cijena hrane - što povećava rizik od nesigurnosti hrane.

U međuvremenu, plinovod Sjeverni tok 1 radi na prazno. Rusija trenutačno opskrbljuje samo 20 posto onoga što inače opskrbljuje, zbog problema s održavanjem i zbog zapadnih sankcija, te je najavila da će potpuno zatvoriti cjevovod na 3 dana, zbog održavanja - protok bi se stoga mogao još više smanjiti. Kako bi osigurali da kućanstva, bolnice i škole ne ostanu doslovce u mraku i smrzavanju, njemačka industrija biti će prva koja će vidjeti rezove u zalihama. U ovom slučaju, sa zatvaranjem tvornica i skraćenjem radnog vremena, može se samo zamisliti kako bi to utjecalo na njemačke radnike. Europa naravno može smanjiti svoju energetsku ovisnost o Rusiji, ali to se može postići samo dugoročno.

Nije čak ni jasno može li Europa preživjeti sljedeću zimu, a blok se suočava s dubokom krizom dok prihvaća Ukrajinu u suprotnosti s vlastitim vrijednostima.

Ukratko, svjetski poredak predvođen SAD-om očito se urušava, dok Washington pod svaku cijenu nastoji produžiti sukob koji nikome ne koristi.