mali
FOTOGRAFIJA: potez malijske vlade odgovor je na nedavnu odluku Francuske da prekine razvojnu pomoć. Mali je zabranio nevladine organizacije koje podržava Pariz nakon gotovo desetljeća neuspješnih pokušaja Francuske da steknu uporište
Mali je ovaj tjedan proglasio zabranu djelovanja nevladinih organizacija unutar zemlje koje primaju sredstva iz Francuske. Ovaj potez uslijedio je nakon odluke Francuske da povuče razvojnu pomoć zemlji dok se njene posljednje trupe povlače iz regije Sahel, obilježavajući kraj osmogodišnje operacije Barkhane.

Ono što je započelo kao protuteroristička operacija u Maliju donedavno je počelo poprimati oblik izvedbe vizije francuskog predsjednika Emmanuela Macrona o integriranoj europskoj obrani. Čini se da se sada taj san raspada zbog predugog vremena ostanka i ne baš zvjezdane izvedbe. Čija je to krivnja? Ruska, prema Macronu.

Činjenica da su se u Maliju dogodila tri puča u razdoblju od jednog desetljeća gotovo je sve što treba znati o "uspjehu" tekuće operacije sigurnosti i stabilnosti Francuske. Igrajte se s rotirajućim vratima dovoljno dugo i dobit ćete udarac ravno u lice. Što se upravo dogodilo kada je najnovija privremena vlada konačno izbacila Francusku ranije ove godine.

Macron je tada rekao da će se povlačenje francuskih trupa dogoditi postupno, kao da on još uvijek odlučuje o bivšoj francuskoj koloniji. Poruka iz Malija bila je jasna: sada ćete izaći. Macron je tada rekao da će se francuske trupe samo preraspodijeliti negdje drugdje u regiju Sahel. Ali 7. studenog je objavio da misija u Sahelu također završava, unatoč tome što su francuske trupe još uvijek ostale u Čadu i Nigeru.

Bez obzira na to, Macron je rekao da će u roku od šest mjeseci postojati nova francuska vojna strategija za Afriku. Bez sumnje prvenstveno usmjerena na pronalaženje načina da se ostane u blizini kao eventualna izlika da se Zapad dočepa afričkih prirodnih resursa koji su Europi prijeko potrebni.


Komentar: Nova talijanska premijerka Georgia Meloni rekla je upravo to tijekom nedavnog, i nevjerojatno oštrog intervjua.


Jer o tome se oduvijek radilo. Razmotrite samo mračno urnebesni spektakl Patricka Pouyannéa, izvršnog direktora francuske multinacionalne tvrtke Total Energies, koji je prije nekoliko godina tražio od EU-a da mu pošalje vojnu pomoć u Mozambik, navodeći sve veću prisutnost Daesha (ISIS). Ovo je pokazatelj da nakon što je zapadna industrija uspješno postavila svoje noge unutar zemlje i osigurala njezine resurse, borba protiv terorizma zapravo više nije toliko važna.

Afrički politički stručnjaci ovdje u Parizu govorili su posljednjih nekoliko godina da je francuska operacija u Sahelu iscrpila svoju dobrodošlicu i da je njezina učinkovitost protiv džihadizma vrlo upitna, ako ne i katastrofalna. Čovjek bi pomislio da bi to dovelo do dušebrižnog razmišljanja Pariza, osobito kada se antifrancuski osjećaji umnožavaju na kontinentu, s prosvjedima u Burkini Faso koji su također pokrenuli raspravu o prisutnosti trupa tamo.

No, prije nego što je bilo kakva introspekcija uopće imala priliku, Macron je pronašao žrtvenog jarca za Pariz i afričke neuspjehe Europe: Rusiju.

"Brojne sile, koje žele proširiti svoj utjecaj u Africi, čine to kako bi povrijedile Francusku, povrijedile njezin jezik, posijale sumnje, ali prije svega slijedile određene interese", rekao je Macron ovog tjedna na frankofonoj konferenciji u Tunisu, citirajući "predatorski projekt" Rusije za promicanje "dezinformacija".Čini se da je Macron još uvijek uzrujan zbog činjenice da se, kada je malijska vlada izbacila francuske trupe, umjesto toga odlučila za veću sigurnosnu suradnju s Rusijom, a posljednji od takvih sporazuma potpisan je upravo ovaj tjedan tijekom posjeta Ministra unutarnjih poslova Malija Daouda Alyja Mohammedinea Kremlju.

Nema šanse da je Macron dovoljno naivan da misli kako globalna konkurencija ne postoji. Niti je nesvjestan činjenice da se zemlje neprestano prodaju kao partneri drugim nacijama. Tome služi cijeli diplomatski kor jedne nacije. Oni su glorificirani ljudi iz prodaje i PR-a. I, ako usred francuske sigurnosne suradnje u Maliju, džihadisti divljaju i događaju se državni udari, zašto onda ta zemlja ne bi iskoristila svoje suvereno pravo da izabere drugog pružatelja sigurnosti? Umjesto da preuzme odgovornost, Macronu je lakše okriviti Rusiju za neuspjehe Francuske i to se uklapa u trenutno dominantni zapadni narativ.

Prije dvije godine, Facebook je rekao da je otkrio problem na ono što je tvrdio da se bori protiv pokušaja online utjecaja u Srednjoafričkoj Republici od strane "pojedinaca povezanih s francuskom vojskom" koji se sukobljavaju s drugima koje povezuju s Rusijom. Incident naglašava da je Pariz do grla u naporima da sačuva svoj trag u Africi koristeći sve alate koji su mu na raspolaganju, uključujući operacije utjecaja u kojima se Macron javno pretvara da se Francuska i njezini saveznici nikada ne bi uključili.

Mali se očito ne slaže. Od svih mogućih nastojanja raznih zemalja koje se pokušavaju natjecati za partnerstva u Africi, Mali je upravo izdvojio Francusku zabranjujući joj mogućnost korištenja nevladinih organizacija u zemlji kao posrednika u podršci pariškom planu. Dakle, unatoč Macronovim optužbama da Rusija stječe uporište u Africi putem "dezinformacija", francuske vlastite operacije utjecaja su ono što afričke zemlje poput Malija zapravo osuđuju.