noćna mora
© WikipediaSmatra se da je Noćna mora švicarskog umjetnika Henryja Fuselija (1781.) prikaz paralize sna koja se doživljava kao demonska posjeta
Izvedenica riječi "mora" dolazi od praindoeuropskog korijena "mer", koje se, osim kod slavenskih naroda, pojavljuje i u jezicima drugih europskih naroda, primjerice "nightmare" u engleskom jeziku, "mahr" u njemačkom, "cauchemar" u francuskom ili "nachtmerrie" u nizozemskom.

Podugačak je popis ljudi koji se bore s ovim problemom, koji im izaziva tjeskobu pri samoj pomisli na spavanje, a jednom kad zaspu remeti miran san.

Svi oni redom na isti način opisuju stanje polu-sna u kojem se kao paralizirani ne mogu pomaknuti niti pravilno disati, a što može potrajati i čitavu noć ili bar do buđenja nakon kojeg je ponovo teško zaspati. U takvom stanju, više budni nego u snu, opisuju prisutnost onostranog i zlog lika koje im sjedi na prsima i namjerno im onemogućuje pomicanje i normalno disanje, zadovoljavajući na taj način neku svoju morbidnu potrebu.

Iako je mora kategorizirana kao manifestacija paralize u snu tek u 20. stoljeću, iskustvo paralize tema je medicinskih diskusija već stoljećima, pa i puno duže. Postoji podatak o paralizi u snu još u kineskoj "Knjizi o snovima" koja datira iz 400. godine prije Krista.

U 2. stoljeću rimski liječnik Galen proučavao je uzroke "epithalesa" - medicinskog pojma koji uključuje tegobe prilikom disanja, pritisak u prsima te osjećaj gušenja i paralize. U tradicijskoj kulturi svi ovi simptomi zapravo su se pripisivali zlu djelovanju žene koja bi u noći opsjedala svoje žrtve.

Opisi more pojavljuju se u engleskom jeziku u kasnom srednjem vijeku, a rukopis iz 14. stoljeća opisuje kako mora leži na ljudima po noći. Riječ je uključena i u najranije tiskani englesko - latinski rječnik "Promptorium parvulorum" iz 1499. godine, gdje je prevedena kao Epialtes, vel effialtes, geronoxa, et strix. Jedan od najdetaljnije opisanih iskustava noćne more iz srednjeg vijeka govori o engleskom vitezu iz 12. stoljeća Stephenu od Hoylanda koji opisuje "pritisak u snovima" koji se pripisuje demonu.

More i njihove manifestacije - paralize u snovima - izazivaju interes psihologa, psihijatara, neurologa, medicinskih antropologa, etnologa i folklorista. Zapravo je glavno medicinsko objašnjenje do 20. stoljeća bilo bazirano na Galenovu viđenju da spavanje rezultira paralizom u snovima zbog problema sa želucem.

Akademski rad Roberta Nessa i Davida Hufforda iz 50-tih godina 20.stoljeća donio je društveno značenje za takvo iskustvo i privikao pažnju akademskih krugova. U njemu se opisuje i povezuje fenomen Old Hag, odnosno vjerovanje da stara vještica jaše na prsima žrtve i tako je imobilizira. Iako paralizirana, žrtva sve čuje i vidi, no težina na prsima joj onemogućuje disanje. Uz fenomen prisutnosti zlog entiteta u prostoriji, žrtve imaju realističnu percepciju vlastitog okruženja ali se ne mogu pomaknuti.

U našem narodu vjerovanje u Moru, Moricu, Morinu, biće nadnaravnih moći, vrlo je rašireno. Ponegdje se opisuje kao ženski zloduh koji se provuče kroz ključanicu ili pritvoren prozor u obliku noćnog leptira, muhe ili mušice, te sjeda čovjeku na prsa i izvlači iz njega životni dah kojim se hrani.

Bilo kako bilo, slušate li pažljivo priče ljudi koji osobno proživljavaju ovakve noćne nelagode, a koji se zaklinju u nevjerojatnu realnost takvih zbivanja, čovjek ne može a da se ne zapita je li Mora samo poremećaj spavanja, kako je "razumni" ljudi pokušavaju objasniti, ili se ipak radi o nečemu izvan ove naše tri (četiri) dimenzije u kojima živimo i kako to da je baš svi (širom svijeta) opisuju uvijek na isti način.