Državni udar u Nigeru i geopolitika urana

RT Balkan
Čet, 03 Kol 2023 13:41 UTC

Arlit, izolirani grad na južnim rubovima Sahare, mogao bi neočekivano postati epicentar novog geopolitičkog sukoba - borbe za kontrolu nad uranom, gorivom koje pokreće nuklearnu industriju, piše "Bloomberg".

Tamo su, u sušnim područjima sjevernog Nigera, francuski geolozi 1950-ih otkrili radioaktivni mineral. Francuske tvrtke ubrzo su počele s eksploatacijom, a njihova nekadašnja kolonija ubrzo je postala sedmi najveći proizvođač urana u svijetu.

Tijekom 2022. godine rudnici u Nigeru zadovoljili su oko 25 posto potreba za uranom u Europskoj uniji. Sada, nakon državnog udara u Niameyu, uvoz tog resursa je doveden u pitanje.

Prema "Bloombergu", iako Rusija ne stoji iza samog državnog udara, "njena je propaganda povećala antifrancusko i antiameričko raspoloženje u Sahelu". Od 2020. ta je regija postala leglo revolucija - uključujući Burkinu Faso, Čad, Gvineju, Mali i Sudan.

U glavnom gradu Nigera, Niameyu, okupljeni građani mahali su ruskim zastavama osuđujući francuski imperijalizam.

Ako Niger padne u "rusku orbitu", svijet će još više ovisiti o Moskvi - i njezinim klijentima - u opskrbi nuklearnom energijom, piše "Bloomberg". Kazahstan i Uzbekistan, dvije bivše sovjetske republike, proizvode oko 50 posto svjetskog urana. Dodamo li toj računici Rusiju i Niger, udio se penje na 60 posto.

Uran je samo početak onoga što se naziva "ciklus nuklearnog goriva". Iako je Rusija šesti najveći proizvođač urana, prava snaga leži u drugom dijelu ciklusa - transformaciji samog minerala u nuklearno gorivo kroz proces tzv. konverzije i obogaćivanja.

Rusija zadovoljava oko 45 posto svjetskih potreba za nuklearnim gorivom, pokazuju podaci Svjetske nuklearne udruge. Mnoge zemlje, uključujući SAD, ovise o ruskom gorivu, a oko trećine urana korištenog u Americi prošle godine obogaćeno je u Rusiji.

Američke tvrtke platile su to gorivo više od milijardu dolara, a u Washingtonu nije bilo riječi o stavljanju ruske nuklearne industrije na popis sankcija.

Tijekom prvih 50 godina "nuklearnog doba" Amerika je bila samodostatna kada je riječ o proizvodnji goriva, no nakon završetka Hladnog rata uglavnom je zaustavila eksploataciju urana, kao i složene procese konverzije i obogaćivanja, navodi "Bloomberg".

Danas su SAD u velikoj mjeri "ovisne o međunarodnim izvorima nuklearnog goriva, uključujući one iz zemalja koje ne dijele naše interese", rekao je John Wagner, voditelj Nacionalnog laboratorija Idaho unutar američkog Ministarstva energetike.

Ruska dominacija na tržištu nuklearnog goriva posljedica je geološke sreće, inženjerskih inovacija i diplomatskih sporazuma koje su Moskva i Washington postigli neposredno nakon raspada SSSR-a, navodi "Bloomberg".

Za početak, Rusija je bogata uranom, što joj daje prednost u odnosu na većinu potencijalnih konkurenata. Osim toga, njezini su inženjeri razvili inovativne metode obogaćivanja urana koje su daleko jeftinije od tehnika koje koriste Francuzi i Amerikanci.

Sami ti čimbenici dali bi Rusiji značajnu prednost u industriji nuklearnog goriva. Međutim, 1993. godine Amerika i Rusija potpisale su sporazum u javnosti poznat kao "megatone za megavate", prema kojem se visoko obogaćeni uran iz sovjetskog nuklearnog oružja pretvara u nisko obogaćeni uran koji se koristi u američkim nuklearnim elektranama.

Drugim riječima, američka nuklearna industrija nije mogla konkurirati ruskoj, nakon čega je, zbog nezainteresiranosti i demokrata i republikanaca, polako umrla.

Predstavnici te industrije istaknuli su da je Amerika postala ovisna o stranim izvorima i prije izbijanja sukoba u Ukrajini. Od tada čelnici i vladini dužnosnici govore o krizi, a dodamo li i probleme u Nigeru - situacija brzo postaje alarmantna, naglašava "Bloomberg".

Komentar: Larry Johnson se u svom članku pita da li se sprema novi rat:

Prošlotjedni državni udar u Nigeru dovodi Europu i Sjedinjene Države u iskušenje da se povuku s inzistiranjem na tome da međunarodni poredak koji se temelji na pravilima zahtijeva da nijedna zemlja ne napadne drugu zemlju osim ako je ta zemlja ne napadne. (Naravno da je Zapad ignorirao to "pravilo" u Iraku, Afganistanu, Libiji i na Balkanu, ali dosljednost nije jača strana Washingtona, Londona ili Pariza).

Do sada je licemjerje Zapada bilo prigušeno jer je osuđivao "ilegalnu" rusku invaziju na Ukrajinu. To će se promijeniti. Za razliku od Rusije, koja je 9 godina gledala kako Ukrajina granatira i ubija Ukrajince koji govore ruski, Niger nije napao građane SAD-a ili Europe.

Ne. Jednostavno je poduzeo hrabar korak uspostavljanja kontrole nad uranom iskopanim u Nigeru. Ne može se dopustiti da se robovi na zapadnim plantažama uzohole i počnu ponašati kao da sada imaju neka prava, zar ne?

Odgovor Zapada je predvidljiv - bijeli stranci se evakuiraju dok Sjedinjene Države i Francuska navodno spremaju vojnu operaciju za svrgavanje pučista. Dodavajući još ulja na vatru, novi vojni čelnici Nigera navodno su zatvorili američku vojnu bazu u kojoj se nalazi flota dronova.

Ekonomska zajednica zapadnoafričkih država (ECOWAS), s Nigerijom na čelu, uskočila je u zadatak Zapada. ECOWAS prijeti vojnom akcijom protiv Nigera, koji je također član ECOWAS-a.

Dok se brojne nacije u Africi pokušavaju otresti zapadnih okova, čini se da Zapad aktivira svoje vazale da krenu u napad.

Ovo se ne sviđa novim vojnim čelnicima Nigera:

...
Niger se neće podvrgnuti regionalnom i međunarodnom pritisku da vrati predsjednika Bazuma, rekao je Reuters.

Tchiani je također istaknuo da nitko u Nigeru ne prijeti francuskim građanima, nema razloga za njihovu evakuaciju. "Francuzi nemaju objektivan razlog da napuste Niger", citira ga agencija France Presse. "Francuski građani nikada nisu bili predmet bilo kakve prijetnje u Nigeru."

Francuska je 1. kolovoza počela evakuirati svoje državljane iz Nigera. Prema vlastima, 600 od 1,2 tisuće Francuza prijavljenih u veleposlanstvu u ovoj afričkoj zemlji izrazilo je želju da se vrati kući. Njihov primjer slijedit će oko 800 građana Belgije, Njemačke, Grčke, Danske, Luksemburga i drugih zemalja.

Niger nije sam, barem što se tiče retoričke podrške - Gvineja, Mali i Burkina Faso (također članice ECOWAS-a) upozoravaju da će svaki napad na Niger biti tretiran kao napad na njih. Bit će zanimljivo vidjeti gdje će se poredati Rusija, Kina i Indija u ovom zahuktalom požaru.

Ovisnost Europe - posebice Francuske - o nigerskom uranu tjera Zapad da skine masku nepokolebljivog branitelja demokracije. Ovdje se ne radi o obnovi demokratske vladavine u Nigeru (baš kao što je to načelo odbačeno u stranu na Majdanu u Ukrajini 2014.). Ovdje se radi o kontroli bitnog gospodarskog resursa koji je potreban Francuskoj i ostatku Europe. Dovraga s demokracijom i pravima nigerskog naroda da kontrolira svoje resurse; Francuska namjerava uspostaviti kontrolu nad svojom de facto kolonijom.

Oni koji polažu svoje nade u logiku i razum koji će prevladati kako bi se smirile napetosti i osiguralo diplomatsko rješenje mogli bi se isto tako nadati da će uhvatiti mastodonta koji kaska nigerskom pustinjom. Neće se dogoditi. Taj dlakavi predak slonova odavno je nestao. Hoćemo li vidjeti nestanak sposobnosti Francuske da naredi svojim slugama u Nigeru da donesu uran i da to učine žurno?