Što više istražujemo Mars, sve više dolazimo do spoznaje da je Mars nekada bio planet vrlo sličan našem. U dalekoj prošlosti, prije nekoliko milijardi godina, Mars nije bio crvena pustinja, već planet prekriven vodom i, vrlo vjerojatno, životom
mars
© NASA/JPL-Caltech/MSSSNASA-in rover Curiosity nastavlja tražiti znakove da bi uvjeti Marsovog kratera Gale mogli podržavati život mikroba
Istraživački tim koji koristi instrument ChemCam na roveru Curiosity američke svemirske agencije NASA, otkrio je povećane koncentracije mangana u stijenama jezerskog dna unutar kratera Gale na Marsu, što upućuje na to da su se sedimenti formirali u rijeci, delti ili blizu obale drevnog jezera.

"Stvaranje manganovog oksida na površini Marsa je neobično, stoga nas je iznenadila njegova visoka koncentracija u sedimentima na obalama," izjavio je Patrick Gasda iz Grupe za svemirske znanosti Nacionalnog laboratorija Los Alamos. "Na Zemlji su takve naslage česte zahvaljujući visokim razinama kisika u našoj atmosferi, koji proizlazi iz fotosintetskog života, te djelovanju mikroba koji potiču reakcije oksidacije mangana."

"Na Marsu, međutim, nemamo dokaze o postojanju života, a mehanizam stvaranja kisika u drevnoj atmosferi Marsa ostaje nejasan, što čini ovu koncentraciju manganovog oksida posebno zbunjujućom. Ova otkrića sugeriraju na složene procese u atmosferi ili površinskim vodama Marsa i ukazuju na potrebu za daljnjim istraživanjima procesa oksidacije na Marsu," dodao je Gasda.

Instrument ChemCam, razvijen u suradnji Nacionalnog laboratorija Los Alamos i CNES-a (francuska svemirska agencija), koristi laser za stvaranje plazme na površini stijena te analizira svjetlost kako bi odredio elementarni sastav stijena.

Sedimentne stijene koje je rover istraživao predstavljaju mješavinu pijeska, silta i blata. Pijesčane stijene, koje su poroznije, omogućavaju lakše prolazak podzemnih voda u usporedbi s blatom, koje prevladava u jezerskom dnu kratera Gale. Tim je istraživao kako bi mangan mogao biti obogaćen u ovim pijescima, na primjer perkolacijom podzemnih voda kroz pijesak na obalama jezera ili u ušćima delta, te koji bi oksidans mogao biti odgovoran za taloženje mangana u stijenama.

Na Zemlji, obogaćenje mangana događa se zbog prisutnosti kisika u atmosferi, a ovaj proces često potiču mikroorganizmi. Mikrobi na Zemlji koriste različita oksidacijska stanja mangana kao izvor energije za svoj metabolizam; ukoliko je život postojao na drevnom Marsu, povećane količine mangana u stijenama uz obalu jezera mogle bi biti koristan izvor energije za život.

"Jezersko okruženje Gale, kako ga otkrivaju ove drevne stijene, pruža uvid u stanište pogodno za život koje iznenađujuće podsjeća na određena mjesta na Zemlji danas," rekla je Nina Lanza, vodeća istraživačica za instrument ChemCam. "Minerali mangana su uobičajeni u plitkim, oksigeniranim vodama na obalama jezera na Zemlji, što čini izuzetnim njihovo pronalaženje na Marsu."

Rezultati su objavljeni danas u časopisu Journal of Geophysical Research: Planets. Gasda je glavni autor studije.