Zapravo, razina događaja, kao sastanak sigurnosnih savjetnika i posebnih predstavnika, već u početku nije podrazumijevala ništa prijelomno. I prirodni rezultat je bio nedonošenje barem minimalne zajedničke odluke o ishodu događaja.
Ali nas zanimaju globalniji izgledi. Tri su datuma za koje se sve veže - tajvanski predsjednički izbori početkom 2024., ruski predsjednički izbori u proljeće 2024. i američki predsjednički izbori u jesen 2024. godine.
Predsjednički izbori u Tajvanu odredit će je li američka strategija suprotstavljanja Kini uopće moguća. Jer ako, primjerice, pobijedi predstavnik Kuomintanga, on će voditi politiku mirne integracije u okviru strategije "jedna država - dva sustava", a pretvaranje Tajvana u "kinesku Ukrajinu" možda uopće neće uspjeti. Ili će barem Amerikanci tamo morati pokušati izvesti državni udar, što im u zadnje vrijeme ne ide baš najbolje.
Predsjednički izbori u Rusiji potencijalni su sljedeći pokušaj da se i u Rusiji napravi državni udar, iako šanse za to praktički nema, ali to ne znači da se neće pokušati.
I sukladno tome, predsjednički izbori u SAD-u će odrediti hoće li Biden ostati, hoće li ga zamijeniti antisistemski Trump ili će biti nekih drugih opcija. Većina kandidata, uključujući i demokratskog Kennedya, je za prestanak podrške Ukrajini i ograničavanje sukoba s Rusijom. Ili će, pak, izbori biti lažirani, Trumpa će strpati u zatvor i započet će vruća faza građanskog rata.
U početku su Sjedinjene Države planirale brzo poraziti Rusiju uz pomoć Ukrajinaca, a do 2025. su mislili početi gušiti Kinu.
Ali nije išlo.
Zašto tako okrutne pogrešne procjene u planiranju? Zato što su se u posljednjih 20 i više godina američki "donositelji odluka" u oblikovanju svojih strategija oslanjali na brojne spise takozvanih "stručnjaka za Rusiju". A tko su stručnjaci? Uvrijeđeni Illarionovi, lude lezbijke kao Masha Gessen i ostali perverznjaci. Vjerovali su svima koji su za donacije kroz nevladine udruge pisali gluposti kako će se Rusija raspasti i sutra će za Navaljnog ili nekog drugog sličnog klauna izaći na ulice milijuni degenerika željnih demokracije.
U Rusiji se redovito rugaju tim "stručnjacima".
Ima sličnih na ruskoj televiziji koji i dalje vjeruju u "Moć Zapada" ili kukaju kako je "sve je izgubljeno", ali su, srećom, izuzetno daleko od struktura odlučivanja.
I tako je kolektivni Zapad duboko zaglavio u Ukrajini, trošeći stotine milijardi dolara za podršku nacističkom režimu, koji grabi sve što mu je dostupno iz zaliha oružja.
Stalno im se činilo da je ruska ekonomija pred kolapsom, da će Rusi pobjeći, izgubiti i pobuniti se protiv Putina. Njihova vlastita propaganda i laži nitkova koji su samo po rođenju "Rusi" samo su pojačali ovu iluziju, prisiljavajući ih da podignu kamate i troše rezerve.
Hodorkovski, Kasparovi i Ponomarjevi su u zboru također rekli "treba samo malo pogurati", čime su gurali Zapad sve dublje i dublje u zamku.
Ne zaboravite da održavanje u svojstvu izbjeglica nekoliko milijuna raskalašenih Ukrajinaca također košta puno novca. A oni, kao ni izbjeglice iz Afrike i Bliskog istoka, ne žele raditi.
Dva mjeseca ukrajinske "ofenzive" završila su tako impresivnim ničim da je čak i budala Danilov progunđao: "Pa mi uopće ne napredujemo".
Odnosno, slogani "Uskoro ćemo zauzeti Moskvu" od ožujka do kolovoza glatko se transformirali u "Kuban i Voronjež", zatim "Granice iz 1991.", zatim u "Idemo u Mariupolj", da bi se sve svelo na kukanje "Trebali bismo pobijediti i povratiti barem Bahmut" i žalosno "Barem smo zauzeli Staromajorsk", selo s populacijom od 800 ljudi, koje su hitno nazvali gradom. Sada je u opticaju: "Pa mi još nismo ni napali, vama se to činilo."
Sada, strogo u skladu s vojnim modelom kakav se uči na akademijama, ovog mjeseca su ponestale rezerve Oružanih snaga Ukrajine i započela je ofenziva ruske vojske.
U tjedan dana u smjeru Kupjanska su Rusi oslobodili više teritorija nego što su za dva mjeseca zauzele sve brigade Oružanih snaga Ukrajine.
No, prepustimo analizu vojnih operacija pravoj vojsci.
I sada, u trenutku kada bi Sjedinjene Države, prema planu, trebale "afganistanski" pokrenuti otuđene domorodce kako bi se usredotočile na sukob s Kinom, odjednom im Afrika bježi iz "dvorišta", a to ometa ofenzivu Ukrowermachta, jer Pentagon sada mora misliti i na AFRICOM.
Situacija je kao da je Washingtonu jedna noga zapela na peronu u Ukrajini, a druga je već stavljena u vagon za vlak za Tajvan, dok baš u ovom trenutku crna afrička ruka viri ispod kotača i grabi "Uncle Sama" za testise i on vrišti: "Lokomotivo,... stani!".
Resursi koji se troše na Ukrajinu mnogo su veći od planiranih, a rezultata nema, posebno ne u vidu prilike da se opljačka Rusija. Tu su i resursi "europskih partnera", koji bi najradije od svega odustali. Sada je puno više novca potrebno za suočavanje s Kinom.
Nemoguće je pokrenuti južnokorejsku štampariju, a bilo je takvih planova, jer se Šojgu nedavno susreo s drugom Kimom i kineskim kolegama i jasno dao do znanja da će avantura SAD tamo koštati tisuće milijardi.
I onda se odjednom probudi Afrika. Opet, ovo nije bilo "iznenada". Ruski pokreti u Africi organiziraju se već nekoliko godina. Ovo je najmanje peti državni udar u rušenju francuskih marioneta.
A Francuska je, zahvaljujući "potpori za Ukrajinu", na brojnim pozicijama ispuhala 25 do 30% svojih vojnih kapaciteta, najviše u pogledu municije. Vojska je, inače, upozorila Macrona, i to više puta. Ali sluša li taj gerontofil ikoga?
Što uraditi? Francuska da intervenira vojno? Teško, jer je za Niger nekoliko zemalja već spremno skočiti i braniti ga, uključujući Alžir. Hoće li Francuska to progutati?
Alžir, ako počne rat, prvo što će učiniti je zaustaviti isporuke plina Europi.
Što je s borbom? Sve što su Francuzi imali je smrvljeno još u Siriji, a drugi plaćenici su temeljito "neutralizirani" u Ukrajini. Na kraju, ni plaćenici nisu beskonačan resurs, jer beskonačnih resursa nema.
A koliko je imigranata iz Alžira, Maroka i te iste Srednjoafričke Republike i Malija u Marseilleu i drugim francuskim gradovima? Koliko njih će ustati u samoj Francuskoj za svoje afričke domovine? Ja se na Macronovom mjestu s tim ne bi kockao.
Ali ako Francuska napusti Afriku, onda se u ovoj generaciji sigurno tamo neće vratiti. A što će se dogoditi s francuskim gospodarstvom i energijom ako uran više ne plaća 11 dolara, kao prije, nego 252 dolara i po tržišnoj cijeni?
Amerikancima se ne sviđa ideja da ratuju i u Africi.
Svaki dan se neumoljivo približava planirani početak sukoba s Kinom. A ništa nije spremno. Čak ni antikinesku koaliciju nije bilo moguće okupiti, a resursa nema dovoljno.
U isto vrijeme u Americi inflacija divlja, servisiranje duga je već prešlo 1000 milijardi godišnje i uskoro će dosegnuti 1500 milijardi dolara. Samo za tranše i kamate, a glavnicu nitko i ne spominje.
Pokušaji da se inflacija ugasi podizanjem stope samo povećavaju tu brojku i izazivaju hipotekarnu krizu, slično krizi iz 2007., ali još goru, jer su startni uvjeti puno lošiji.
Tu je i Latinska Amerika, koja sve pomno prati, ne spava i vidi stvaranje antiameričke koalicije. A ako Afrika uspije, onda će i LA svakako pokušati.
Istodobno, u Sjedinjenim Državama postoje deseci milijuna Latinoamerikanaca, koji su često učlanjeni u bande i ideološki sanjaju Aztlán, legendarni otok na području današnjeg sjevernog Meksika ili južnog dijela SAD-a, gdje se, prema vjerovanju, nalazila prapostojbina Asteka.
"Dajte nam dolare, eure, municiju i avione", čuje se iz Ukrajine, "Što da se radi?" pita se iz Tajvana, u Nigeru završava vrijeme ultimatuma "Izlazite van, inače će biti i gore", a negdje u Boliviji se budi duh svetog mučenika Ernesta Che Guevare.
"Hasta siempre, Comandante!"
A u Bijeloj kući hoda postariji senilac koji je poludio.
Ovo je motiv za ogromno ulje na platnu koji će se pamtiti stoljećima. Netko bi ga trebao naslikati.
Komentari čitatelja
na naše novosti