sirija
Trinaest godina nakon početka rata u Siriji, unutarnja politička erupcija uz potporu stranih država ponovno je izbila na površinu, prijeteći ponovnom rasplamsavanju sukoba u zemlji unatoč godinama relativnog mira.

Ekonomske nevolje danas podupiru javno nezadovoljstvo koje se izražava na ulici. Mnogo najavljivano ponovno uvrštavanje Sirije u Arapsku ligu iz svibnja 2023. dosad nije donijelo nikakvo značajno političko ili ekonomsko olakšanje opkoljenoj levantinskoj državi.

Umjesto toga, sirijsko gospodarstvo nastavlja propadati s devalvacijom nacionalne valute u odnosu na dolar. Istodobno, obnovljena američka inicijativa za podjelu i slabljenje Sirije dobiva na snazi, dok Washington nemilosrdno nastoji potkopati središnju ulogu Damaska ​​kao ključne regionalne države i geopolitičkog igrača.

U osnovi svega ovoga su zagušujuće zapadne jednostrane ekonomske sankcije nametnute Siriji, kao i teritorijalna zadiranja američkih, turskih i izraelskih vojnih snaga.

Ilegalna okupacija sirijskih zemalja, zajedno s gubitkom i krađom vitalne nafte, vodenih resursa i poljoprivrednih dobara od strane stranih okupacijskih trupa i njihovih lokalnih posredničkih milicija, dodatno pojačava krizu, kao i ponavljajuća izraelska agresija i raketni napadi na sirijsku infrastrukturu.

U kontekstu sve ove devastacije, neke teške odluke koje je morala donijeti središnja vlada u Damasku izazvale su neočekivano novi val prosvjeda koji su sada poprimili izrazito "separatistički" karakter.

SDF podržava osamostaljenje Suwayde

Početni prosvjedi pojavili su se u sirijskom guvernatu Suwayda nakon ukidanja subvencija za gorivo, što je uzrokovalo porast troškova javnog prijevoza i cijena sirovina. Te su pritužbe brzo prerasle u političke zahtjeve, usredotočene na provedbu Rezolucije 2254 Vijeća sigurnosti UN- a i politike decentralizacije.

Potonji koncept implicira oblik "samouprave" sličan separatističkoj kurdskoj autonomnoj upravi koja prima potporu od SAD-a u sjeveroistočnoj regiji zemlje.

Sirijsko demokratsko vijeće (SDC), koje predstavlja politički ogranak Sirijskih demokratskih snaga (SDF) predvođenih Kurdima - osnaženih američkom vojnom okupacijom i pokrićem koje ona pruža - otvoreno je podržalo prosvjede u Suwaydi i njihovu transformaciju iz društveno-ekonomskih težnji u pozive na otcjepljenje.

SDF otvoreno nastoji privući zapadnu pomoć kako bi ponovio svoj kurdski model samouprave - ali u Suwaydi. Važno je napomenuti da ovo nije prvi put da je SDF pokušao izvršiti politički utjecaj u Suwaydi. Godine 2019., usred napada ISIS-a na južnu pokrajinu, SDF je nastavio odnose s vođama Druza, uključivši se u javne i tajne razgovore kako bi pridobio potporu za inicijativu o samoupravi u Suwaydi.

Početni prosvjedi u Suwaydi bili su skromnih razmjera, a pokušaji protivnika sirijske vlade da ih prikažu kao masovnu pobunu nisu uspjeli. Broj uključenih i dalje je mali u usporedbi s ukupnom populacijom Suwayde i do sada nisu uspjeli potaknuti širi nacionalni val.
karta sirija
Usporedbe s pobunama iz 2011.

Drugi su pokušali preuzeti zamah Suwayde. Na sjeveru zemlje, u isto vrijeme, ogranak Al-Qaide Hay'at Tahrir al-Sham (HTS) počeo je organizirati velike demonstracije u raznim gradovima i selima pod svojom kontrolom u pokrajini Idlib - opet povlačeći paralele do događaja iz 2011. koji su doveli do sirijskog rata.

U južnoj pokrajini Daraa, koja graniči s Jordanom, naoružani pojedinci izašli su na ulice i pokrenuli napade na brojne položaje vojske, no oni su brzo ugušeni. U Suwaydi su sigurnosne snage pratile kretanje bez neposredne reakcije.

Danas je zamah prosvjeda oslabio, a situacija u drugim pokrajinama ostaje uglavnom nepromijenjena unatoč naletu glasina o potencijalnoj rekonstrukciji događaja iz 2011.

Sirijski sigurnosni izvor obavještava The Cradle da je duhovni vođa Druza šejh Hikmat al-Hijri odigrao ključnu ulogu u Suwaydinom narativnom zaokretu s lokalnih zahtjeva na separatističke težnje. Njegovo neslaganje sa sirijskom vladom dovelo ga je do uspostavljanja veza sa strankama u Perzijskom zaljevu, dok je interno poticao podršku odvajanju Suwayde. Međutim, Hijri se u međuvremenu povukao, ponavljajući potrebu očuvanja jedinstva Sirije i podržavajući legitimitet vlade u Damasku.

Prema izvoru, neke lokalne frakcije u Suwaydi podupiru "proces transformacije prosvjednog pokreta u zahtjeve za odcjepljenjem, poput tradicionalne oporbe bliske koaliciji, takozvanog pokreta Ahrar al-Jabal, frakcije Karama koju vodi Sheikh Laith al-Balous i neke krijumčarske skupine."

Nakon što su se prosvjedi proširili u Suwaydi i Darai, sudionici su zatražili decentralizaciju i provedbu Rezolucije UN-a 2254 kako bi se okončao 12-godišnji rat u Siriji.

Nije populistički pokret

Neke vjerske vođe i "lokalne frakcije" u Suwaydi izrazili su solidarnost sa zahtjevima prosvjednika, a lokalne novinske kuće opisale su prosvjede kao "građanski neposluh". No, vjerske vođe ne govore jednoglasno, budući da neki odbijaju zahtjeve pretvoriti u političke, što je razvoj događaja koji je navodno potaknuo šeika Hijrija da ublaži svoju separatističku retoriku.

Jedna web stranica citirala je neimenovani izvor koji je rekao da "slogani podignuti u svim selima i gradovima Suwayde nose političke ideje daleko od ekonomskih zahtjeva, prije svega rušenje režima."

Samira Moubayed, članica Sirijskog ustavnog odbora koja predstavlja blok civilnog društva, rekla je za North Press da će se "pokret nastaviti sve dok se ne postigne sigurnost u južnoj Siriji. Ovo je dio procesa političkih promjena potrebnih i neophodnih u cijeloj Siriji."

Ovaj narativ uveo je regionalni aspekt, pozicionirajući "sigurnost južne Sirije" kao razliku od sigurnosti Damaska ​​i njegove okolice. Riad Drar, supredsjedatelj SDF-a, eksplicitnije se suprotstavio ovom stajalištu, ustvrdivši da kurdski separatisti podupiru narodni pokret i održavaju izravnu komunikaciju s njegovim vodstvom na jugu.

Drar je pozvao vođe prosvjednika da zaštite pokret, povežu se sa sirijskim teritorijima izvan kontrole Damaska ​​i uspostave inicijative za suradnju sa sjeveroistočnom Sirijom. Također je ponudio kurdsku administraciju koju podržavaju SAD kao kanal za poticanje međunarodne potpore južnom secesionističkom pokretu.

HTS-SDF skretnica

Uloga SAD-a u južnim provincijama Sirije još uvijek je nejasna, za razliku od njihove otvorene vojne i financijske uloge na sjeveru zemlje.

U lipnju su sirijski oporbeni mediji na strani Turske otkrili plan koji podupiru SAD za integraciju područja pod kontrolom HTS-a u sjeverozapadnoj Siriji s teritorijima kojima izravno upravlja turska okupacijska vojska na sjeveru (sjeverni Aleppo i dijelovi Raqqe i Hasakah), kao i kurdske separatističke oblasti u sjeveroistočnoj Siriji, sve pod jedinstvenom civilnom upravom.

HTS je pokazao da je spreman uspostaviti kanale komunikacije sa SDF-om kada se pojave zajednički gospodarski interesi. Povjerljivi izvori rekli su u to vrijeme za Syria TV da je HTS posljednjih mjeseci ugostio nekoliko izaslanstava iz al-Hasakah, uključujući sigurnosne čelnike iz SDF-a.

Razgovori su se dotakli mogućnosti formiranja zajedničke civilne uprave između dviju strana, ako HTS dobije kontrolu nad područjima koje drži Sirijska nacionalna vojska (SNA) koju podržava Turska - ranije poznata kao Slobodna sirijska vojska. SDF je sa svoje strane naznačio da SAD podržava ujedinjenje sjeveroistočnih i sjeverozapadnih regija Sirije.

U otkrivajućem istraživanju za The Grayzone, novinar Hekmat Aboukhater detaljno je opisao rasprave unutar sirijskog oporbenog "lobija" u SAD-u, gdje je bivši američki dužnosnik raspravljao o scenariju podjele Sirije. To je predviđalo stvaranje "kantona" na sjeverozapadu zemlje pod upravom HTS-a, iako s drugim imenom kako bi se skupina odvojila od njezinog podrijetla Al Qaede.

Ranije ovog mjeseca HTS je optužio svog zamjenika zapovjednika Abu Maria al-Qahtanija za neovlaštenu komunikaciju s "Međunarodnom koalicijom" koju predvode SAD. Qahtani se navodno pokušavao proširiti na područja pod kontrolom takozvane SNA i "istočnog sektora" unutar organizacije.

Ponovno rebrandiranje Al Qaede

Sirijski sigurnosni izvor kaže za The Cradle da je ovo izazvalo zabrinutost unutar frakcije turske obavještajne službe koja je izravno povezana s HTS-om, a koja nastoji nadzirati aktivnosti skupine i izbjeći sudjelovanje u projektima koje vode SAD.

Stvarna je namjera, kaže sirijski sigurnosni izvor, rebrandirati organizaciju i preoblikovati njezinu strukturu, potencijalno za konačnu integraciju u konfabriju "SNA" koju podupire Turska, nakon čega slijede razgovori s međunarodnom koalicijom ili drugim subjektima. Vrijedno je napomenuti da je HTS doživio nekoliko reinvencija, nakon što je prethodno bio poznat kao Jahbat al-Nusra, a prije toga, Al Qaeda.

U međuvremenu, na istočnoj granici Sirije, SDF je zanijekao sudjelovanje u vojnim kampanjama usmjerenim na granični (s Irakom) grad Albu Kamal u suradnji s američkim snagama, ali nedavni posjet bivšeg američkog ministra obrane Christophera Millera njegovim područjima sugerira suprotno.

Unatoč tome što je sam ilegalno u Siriji, Miller je pozvao na podupiranje stabilnosti u regiji i razgovarao s Autonomnom upravom o ograničenjima s kojima se suočava, prijetnjama protiv nje i nužnosti da joj se pruži gospodarska i politička potpora, navodi se u priopćenju Ministarstva Inozemnih odnosa.

Uporna potraga za de facto podjelom

Dana 27. kolovoza, visoko izaslanstvo američkog Kongresa posjetilo je područja pod turskom okupacijom u sjeverozapadnoj Siriji, posebice sjeverni kraj Alepa. Čini se da ovaj posjet potvrđuje namjere Washingtona da uspostavi de facto prisutnost na sirijskom teritoriju.

Istodobno, saudijske novine Asharq Al-Awsat objavile su izvješće s detaljima o turskom projektu usmjerenom na poturčenje sjeverne Sirije, koji uključuje podučavanje turskog jezika za otprilike 300.000 sirijske djece.

Ovakav razvoj događaja kolektivno povećava mogućnost da američka administracija podupre napore da se "nametne stvarnost" koja bi mogla dovesti do podjele Sirije. Ova perspektiva bi mogla dobiti na snazi ​​usred gospodarskih izazova s ​​kojima se suočava Sirija, sve slabijeg autoriteta središnje države i odlučnosti Ankare da ostane na sirijskom teritoriju dok istovremeno mijenja lokalnu demografiju.

Turska je gradila gradove za izbjeglice s katarskim financiranjem, što je potez koji postavlja temelje za scenarije slične onome što se događa u Suwaydi - i odražava model Kurdske autonomne uprave koju financiraju SAD.

S obzirom na postojeću sigurnosnu, vojnu i političku sliku u Siriji, postaje očito da povratak na model narodnih prosvjeda iz 2011., koji su se na kraju transformirali u oružanu pobunu, ostaje težak zadatak za SAD i njegove saveznike.

Unatoč njihovoj nemogućnosti da svrgnu vladu vojnim sredstvima, ovi akteri - uključujući SAD, njegove europske partnere, Tursku, Katar i Izrael - ostaju nepokolebljivi u nastojanju de facto podjele Sirije.

Njihova strategija podrazumijeva okruživanje i ekonomsko gušenje ključnih područja pod kontrolom središnje vlade u Damasku. Iako to možda neće odmah ugroziti stabilnost vlade, predstavlja egzistencijalnu prijetnju integritetu same sirijske države.