news headlines
Sada se pojavljuju dokazi da su do polovice ubijenih Izraelaca bili borci; da su izraelske snage odgovorne za neke od vlastitih civilnih smrti; i da je Tel Aviv širio lažne priče o 'zvjerstvima Hamasa' kako bi opravdao svoj razorni zračni napad na palestinske civile u Gazi.

Dva tjedna nakon Hamasovog napada na Izrael 7. listopada, sada se počinje pojavljivati ​​jasnija slika onoga što se dogodilo - tko je umro, a tko ubio.

Umjesto masovnog masakra civila kako je tvrdio Izrael, nepotpune brojke koje su objavile hebrejske novine Haaretz pokazuju da su gotovo polovica ubijenih Izraelaca tog dana zapravo bili borci - vojnici ili policajci.

U međuvremenu, dvotjedno izvješćivanje zapadnih medija da je Hamas navodno ubio oko 1.400 izraelskih civila tijekom svog vojnog napada 7. listopada poslužilo je za rasplamsavanje emocija i stvaranje klime za izraelsko nesputano uništavanje Pojasa Gaze i njegovog civilnog stanovništva.

Izvještaji o broju izraelskih žrtava filtrirani su i oblikovani tako da sugeriraju da se toga dana dogodio masovni masakr civila, s bebama, djecom i ženama kao glavnim metama terorističkog napada.

Sada detaljne statistike o žrtvama koje je objavio izraelski dnevnik Haaretz daju posve drugačiju sliku. Od 23. listopada, novinska kuća je objavila informacije o 683 Izraelca ubijenih tijekom ofenzive koju je predvodio Hamas, uključujući njihova imena i mjesta smrti 7. listopada.

Potvrđeno je da su od toga 331 žrtva ili 48,4 posto bili vojnici i policajci, od kojih su mnoge žene. Ostalih 13 opisani su kao pripadnici spasilačke službe, a preostalih 339 navodno se smatraju civilima.

Iako ovaj popis nije sveobuhvatan i čini samo otprilike polovicu izraelskog navedenog broja poginulih, gotovo polovica ubijenih u metežu jasno je identificirana kao izraelski borci.

Također do sada nema zabilježenih smrtnih slučajeva djece mlađe od tri godine, što dovodi u pitanje izraelski narativ da su bebe bile meta palestinskih boraca otpora. Od 683 ukupno prijavljenih žrtava, sedam ih je bilo u dobi između 4 i 7 godina, a devet između 10 i 17 godina. Čini se da su preostalih 667 žrtava odrasli.
age chart
Broj i udio palestinskih civila i djece među ubijenima u izraelskom bombardiranju u posljednja dva tjedna - preko 5.791 ubijenih, uključujući 2.360 djece i 1.292 žene, te više od 18.000 ozlijeđenih - daleko su veći od bilo koje od ovih izraelskih brojki iz događaja od 7. listopada.

Ponovni pregled mjesta događaja

Odvažna vojna operacija pod vodstvom Hamasa, kodnog naziva Potop Al-Aqsa, odvijala se dramatičnim napadom u zoru oko 6:30 ujutro (po palestinskom vremenu) 7. listopada. To je bilo popraćeno kakofonijom sirena koje su prekinule tišinu okupiranog Jeruzalema, signalizirajući početak nečega što je postalo izvanredan događaj u 75-godišnjoj povijesti okupacijske države.

Prema glasnogovorniku oružanog krila Hamasa, brigada Al-Qassam, oko 1.500 palestinskih boraca prešlo je nezgodnu barijeru koja razdvaja Gazu i Izrael.

Međutim, ovaj proboj nije bio ograničen samo na snage Hamasa; brojni naoružani borci koji pripadaju drugim frakcijama kao što je Palestinski islamski džihad (PIJ) kasnije su prekršili liniju primirja, zajedno s nekim Palestincima koji nisu bili povezani ni s jednom organiziranom milicijom.

Kako je postalo očito da ovo nije obična operacija otpora, stotine videa brzo su preplavile društvene mreže, od kojih je većinu pogledao The Cradle, prikazujući mrtve izraelske vojnike i stanovnike, žestoke borbe vatrenim oružjem između različitih strana i Izraelce koji su zarobljeni i odvedeni u Gazu.

Ovi video zapisi su ili snimljeni telefonima Izraelaca ili su ih pustili palestinski borci snimajući vlastitu operaciju. Tek satima kasnije počeli su se pojavljivati ​​još jezivi i krajnje sumnjivi navodi.

Neutemeljene tvrdnje o 'zvjerstvima Hamasa'

Aviva Klompas, bivši pisac govora za izraelsku misiju pri UN-u, bila je prva uvažena Izraelka koja je proširila tvrdnju da postoje izvještaji o "silovanjima izraelskih djevojaka i vučenju njihovih tijela po ulici".

To je objavila na X u 21:18 (po palestinskom vremenu), 7. listopada, iako Klompa u članku objavljenom u Newsweeku u 00:28 (po palestinskom vremenu), 8. listopada, ne spominje nikakvo seksualno nasilje.

Klompas je također suosnivačica Boundless Israel, "akcijskog think-tanka" koji radi "na revitalizaciji izraelskog obrazovanja i poduzima hrabru kolektivnu akciju u borbi protiv mržnje prema Židovima." Dobrotvorna skupina koja je "bez pardona cionistička" i koja radi na promicanju izraelskih narativa na društvenim medijima.

Jedan slučaj koji je predstavljan kao dokaz silovanja bio je onaj mlade njemačko-izraelske žene po imenu Shani Louk, koja je snimljena licem prema dolje u stražnjem dijelu kamioneta i mnogi su je smatrali mrtvom.

Nije bilo jasno jesu li borci snimljeni s Loukom u vozilu za Gazu pripadnici Hamasa, budući da nemaju uniforme ili oznake trupa Al-Qassama koje se mogu prepoznati na drugim video zapisima Hamasa - neki su čak nosili ležernu civilnu odjeću i sandale.

Kasnije je njezina majka tvrdila da ima dokaze da je njezina kći još živa, ali da je zadobila tešku ranu glave. Ovo zvuči istinito s informacijama koje je objavio Hamas prema kojima se Louk liječi zbog ozljeda u neodređenoj bolnici u Gazi.

Dodatno komplicirajući stvari, na dan kad su se ove optužbe za silovanje pojavile, Izraelci ne bi imali pristup tim informacijama. Njihove oružane snage još nisu ušle u mnoga, ako ne i u većinu, područja koja je oslobodio otpor i još uvijek su bile angažirane u oružanim sukobima s njima na više frontova.

Ipak, ove tvrdnje o silovanjima zaživjele su vlastitim životom, pa je čak i američki predsjednik Joe Biden tvrdio, tijekom govora nekoliko dana kasnije, da su izraelske žene "silovane, napadnute, paradirane kao trofeji" od strane boraca Hamasa. Važno je napomenuti da je članak The Forwarda od 11. listopada izvijestio da je izraelska vojska priznala da u tom trenutku nema dokaza za takve tvrdnje.

Kad je vojska kasnije iznijela svoje vlastite tvrdnje o odrubljivanju glava, amputacijama stopala i silovanjima, Reuters je istaknuo da "vojno osoblje koje je nadgledalo proces identifikacije nije predočilo nikakve forenzičke dokaze u obliku slika ili medicinske dokumentacije." Do danas nema vjerodostojnih dokaza o ovim zločinima koji su prezentirani.

Druge nečuvene tvrdnje, poput priče o tome da je Hamas "odrubio glave 40 beba" dospjele su na naslovnice i naslovnice nebrojenih zapadnih novinskih kuća. Čak je i Biden tvrdio da je vidio "potvrđene fotografije terorista koji odrubljuju glave bebama." Tvrdnje sežu do izraelskog naseljenika i rezervnog i vojnika Davida Ben Ziona, koji je ranije poticao nasilne nerede protiv Palestinaca i pozivao na uništenje grada Huwara na Zapadnoj obali. Nikada nisu predstavljeni dokazi koji bi poduprli ove tvrdnje, a sama Bijela kuća potvrdila je kasnije da Joe Biden nikada nije vidio takve fotografije


Plan Hamasa

Malo je ili nimalo vjerodostojnih dokaza da su palestinski borci imali plan - ili su namjerno nastojali - ubiti ili ozlijediti nenaoružane izraelske civile 7. listopada. Iz dostupnih snimaka svjedočimo kako se prvenstveno bore s naoružanim izraelskim snagama, što je uzrok smrti stotine okupacijskih vojnika. Kao što je glasnogovornik Qassam brigade Abu Obeida jasno rekao 12. listopada:
"Operacija Potop Al-Aqsa imala je za cilj uništiti Diviziju Gaza (postrojba izraelske vojske na granicama Gaze) koja je napadnuta na 15 točaka, nakon čega je uslijedio napad na 10 daljnjih točaka vojne intervencije. Napali smo mjesto Zikim i nekoliko drugih naselja izvan zapovjedništva Divizije Gaza."
Abu Obeida i drugi dužnosnici otpora tvrde da je drugi ključni cilj njihove operacije bio uzeti izraelske zarobljenike koje bi mogli razmijeniti za otprilike 5.300 palestinskih zatvorenika koji se drže u izraelskim pritvorskim centrima, od kojih su mnogi žene i djeca.


Zamjenik šefa političkog ureda Hamasa Saleh Al-Arouri, u intervjuu nakon operacije, naglasio je:
"Imamo veliki i kvalitativan broj i visoke časnike. Sve što sada možemo reći je da je sloboda naših zatvorenika pred vratima."
Obje strane igraju ovu igru:
Od početka vojnog napada na Gazu, Izrael je okupio i zatvorio više od 1.200 Palestinaca na okupiranoj Zapadnoj obali. Do danas je bilo 38 dogovora o razmjeni zarobljenika između frakcija otpora i Tel Aviva - dogovora kojima se Izraelci često opiru do zadnje minute.
Dok ovakva svjedočanstva cure, pojavljuju se izvješća da su izraelske vlasti pojačale maltretiranje, mučenje, pa čak i ubijanje palestinskih zatvorenika u njihovom pritvoru - što je kršenje Ženevskih konvencija, kojih se, ironično, nedržavni akter poput Hamasa izgleda pridržavao do svakog detalja.

U vezi s događajima od 7. listopada, sigurno postoje neki video zapisi koji prikazuju moguće nenaoružane Izraelce, ubijene u svojim vozilima ili na ulazima u objekte, kako bi palestinske trupe mogle dobiti pristup.

Tu su i videozapisi koji prikazuju borce kako se obračunavaju s naoružanim izraelskim snagama, gdje su se između njih nalazili nenaoružani Izraelci koji su se skrivali, uz videozapise boraca koji pucaju prema kućama i bacaju granate na utvrđena područja. Iskazi očevidaca također sugeriraju da su granate bacane u skloništa od bombi, iako nije jasno tko ih je ubacio.

Čak su se i na izraelskom "mirovnom rejvu", koji je naveden kao najsmrtonosniji napad palestinskih boraca tijekom njihove operacije, pojavili video snimci koji pokazuju kako izraelske snage otvaraju vatru kroz gomilu nenaoružanih civila, prema ciljevima za koje vjeruju da su članovi Hamasa. ABC News je također izvijestio da je izraelski tenk krenuo prema mjestu održavanja festivala.

Izraelski masakr u kibucu Be'eri?

U svom izvješću o događajima u kibucu Be'eri, ABC News je fotografirao artiljerijske dijelove nalik na izraelsko streljivo ispred bombardirane kuće. Izvjestitelj, David Muir, spomenuo je da su borci Hamasa, prekriveni plastičnim vrećicama, pronađeni nakon toga.

Osim toga, video snimke scene pokazuju kuće za koje se čini da su pogođene municijom koju borci Hamasa nisu posjedovali. Muir je izvijestio da su palestinski borci držali oko 14 ljudi kao taoce u jednoj zgradi.

Članak u Haaretzu na hebrejskom objavljen 20. listopada, koji se pojavljuje na engleskom samo u članku Mondoweissa koji morate pročitati, oslikava sasvim drugačiju priču o tome što se tog dana dogodilo u Be'eri. Stanovnik kibuca koji je bio daleko od svoje kuće - čija je partnerica ubijena u metežu - otkriva zapanjujuće nove detalje:
"Glas mu zadrhti kad se sjeti njegove partnerice, koja je u to vrijeme bila opkoljena u svom kućnom skloništu. Prema njegovim riječima, tek u ponedjeljak (9. listopada) navečer i tek nakon što su zapovjednici na terenu donijeli teške odluke — uključujući granatiranje kuća sa stanarima koji su bili unutra kako bi eliminirali teroriste zajedno s taocima — je IDF dovršio preuzimanje kibuca. Cijena je bila užasna: ubijeno je najmanje 112 Be'eri ljudi. Ostali su oteti. Jučer, 11 dana nakon masakra, tijela majke i sina otkrivena su u jednoj od uništenih kuća. Vjeruje se da još tijela još uvijek leži u ruševinama."
Foto dokaz razaranja u Be'eri potvrđuju njegovu tvrdnju. Samo je teško streljivo izraelske vojske moglo uništiti stambene kuće na ovaj način.
destruction
© UnknownPosljedice u kibucu Be'eri nakon što je prestala vatrena moć obje strane
Ponašanje Hamasa: Dokazi protiv optužbi

Yasmin Porat, preživjela iz kibuca Be'eri, rekla je u intervjuu za izraelsku radio-emisiju, koju priređuje državna televizijska kuća Kan, da su izraelske snage "eliminirale sve, uključujući taoce" dodajući da je "bilo vrlo, vrlo jake unakrsne vatre" i čak zabilježeno granatiranje tenkova.

Porat je prisustvovala Nova rejvu i posvjedočila o humanom tretmanu kroz različite intervjue koje je vodila za izraelske medije. Objasnila je da su ih, dok je bila zatočena, borci Hamasa "čuvali", govoreći joj na hebrejskom: "Pogledaj me dobro, nećemo te ubiti. Želimo te odvesti u Gazu. Nećemo te ubiti. Zato budi mirna, nećeš umrijeti." Dodala je i sljedeće:
"Tu i tamo nam daju nešto da popijemo. Kad vide da smo nervozni, smire nas. Bilo je jako zastrašujuće, ali nitko nas nije nasilno tretirao. Srećom, nije mi se dogodilo ništa od onoga što sam čula u medijima."
Sve više, na užas nekih izraelskih dužnosnika i novinskih kuća, izraelski očevici i preživjeli iz krvoprolića svjedoče da su palestinski borci s njima dobro postupali. Dana 24. listopada, izraelska državna televizijska kuća Kan žalila se zbog činjenice da je zatvoreniku Yochevedu Lifshitzu, kojeg je Hamas oslobodio dan ranije, bilo dopušteno davati izjave uživo u eteru.

Dok su je predavali posrednicima Crvenog križa, starija izraelska zarobljenica je uhvaćena kamerom kako se okreće kako bi stisnula ruku svog otmičara iz Hamasa na svom posljednjem oproštaju. Lifshitzina emisija uživo, u kojoj je govorila o svojoj dvotjednoj muci, još je više "humanizirala" svoje otmičare iz Hamasa dok je prepričavala svoj svakodnevni život s borcima:
"Bili su vrlo prijateljski raspoloženi prema nama. Brinuli su se o nama. Dobili smo lijekove i bili smo liječeni. Jedan od muškaraca s nama teško je ozlijeđen u nesreći motocikla. Njihovi (Hamasovi) bolničari brinuli su se za njegove rane, dobio je lijekove i antibiotike. Ljudi su bili ljubazni. Održavali su mjesto vrlo čistim. Bili su jako zabrinuti za nas."
Više pitanja nego odgovora

Bitno je prepoznati da u mnogim izvješćima zapadnih novinara s terena većina informacija o akcijama Hamasovih boraca dolazi od izraelske vojske - aktivnog sudionika u sukobu.

Dokazi koji se pojavljuju sada pokazuju da postoji velika vjerojatnost, posebno zbog razmjera infrastrukturne štete, da su izraelske vojne snage mogle namjerno ubijati zarobljenike, pucati na pogrešne mete ili zamijeniti Izraelce za Palestince u svojim vatrenim okršajima. Ako je jedini izvor informacija za ozbiljnu tvrdnju sama izraelska vojska, onda se mora uzeti u obzir da imaju razloga za tajiti slučajeve prijateljske vatre.

Izraelska prijateljska vatra bila je neobuzdana, čak i u danima koji su uslijedili, iz vojske s vrlo malo stvarnog borbenog iskustva. U gradu Ashkelonu (Askalan) 8. listopada izraelski vojnici ubili su i vrijeđali tijelo čovjeka za kojeg su vjerovali da je bio borac Hamasa, no kasnije su shvatili da su pogubili sunarodnjaka Izraelca. Ovo je samo jedan od tri takva primjera prijateljske vatre u jednom danu, koja je rezultirala ubojstvom Izraelaca od strane njihovih vlastitih trupa.

Usred ratne magle, strane u sukobu imaju različite perspektive o tome što se dogodilo tijekom početnog napada i njegovih posljedica. Nije sporno da su palestinske naoružane skupine nanijele značajne gubitke izraelskoj vojsci, ali bit će dosta rasprave o svemu ostalom u tjednima i mjesecima koji dolaze.

Hitno je potrebna neovisna, nepristrana međunarodna istraga koja ima pristup informacijama sa svih strana uključenih u sukob. Na to neće pristati ni Izraelci ni Amerikanci, što samo po sebi sugerira da Tel Aviv ima što za skrivati.


U međuvremenu, palestinski civili u Gazi trpe stalne, neselektivne napade najsofisticiranijim teškim oružjem koje postoji, živeći pod stalnom prijetnjom prisilnog i potencijalno nepovratnog raseljavanja. Ove izraelskezračne udare omogućila je samo poplava neutemeljenih priča o 'Hamasovim zvjerstvima' koje su mediji počeli širiti na 7. listopada i nakon toga.