No, predmet istraživanja nisu bile samo piramide, već i njihov glavni čuvar, monumentalna Velika sfinga. Kako je izgledala prije? Što je trebala predstavljati? Kako se tada zvala? Kako je izgubila nos? Za sada nemamo jedan (i jedini) točan odgovor na ova pitanja, ali barem možemo razumjeti kako je do toga došlo.
Sfinga nije nastala samo uz pomoć ljudskih ruku
Sginga je u dalekoj prošlosti mogla nastati od yardanga, zemljane formacije oblikovane dugotrajnim i ujednačenim djelovanjem vjetra, a tek tada je za finoću korištena precizna ljudska ruka. Za tako hrabru tvrdnju znanstvenici imaju dokaz, odnosno praktični eksperiment koji je pokazao da je teorija potpuno realna.
Stručnjaci koji su se bavili istraživanjem čuvara egipatskih piramida u svom su eksperimentu uspjeli rekreirati vremenske prilike u vrijeme kada je ova skulptura izgrađena. Nakon što su napravili vjernu kopiju mjesta na kojem se spomenik nalazi, izradili su i veliki trapezoidni oblik od mješavine gline i nešto tvrđeg materijala, koji su zatim pod visokim pritiskom prskali mlazovima vode, kako bi imitirali efekt vjetra.

Laboratorijska Sfinga isklesana je eksperimentom koji replicira vjetar koji se kreće prema nekoć bezobličnim brdima gline
"Naši rezultati daju jednostavnu teoriju o podrijetlu formacija nalik Sfingi koje nastaju kao rezultat eolske aktivnosti. Danas postoje yardangsi koji izgledaju kao sjedeće ili ležeće životinje, što dodatno podupire našu teoriju", rekao je Leif Rystroff.