gaza
Autorov uvod

Postoji složena povijest iza izraelskog plana iz listopada 2023. za "brisanje Gaze s karte".

To je genocid, apsolutni pokolj:

"Uskoro ćemo vrlo široko napasti grad Gazu", rekao je glavni izraelski vojni glasnogovornik, kontraadmiral Daniel Hagari, u nacionalnom obraćanju, ne navodeći vremenski raspored napada.

To je zločinački pothvat koji se temelji na izraelskoj doktrini "Opravdane osvete" koja je prvi put formulirana 2001. godine.

(Pogledajte ispod: moj članak iz siječnja 2009. objavljen na samom početku izraelske invazije na Gazu 2008.-2009. pod "Operacijom Lijevano olovo")

Doktrina "Opravdane osvete" nedvosmisleno tvrdi da je (unatoč svojim ograničenim vojnim sposobnostima) Palestina, a ne Izrael, "agresor" i da Izrael ima pravo braniti se.

Sada je utvrđeno da je napad Hamasa 7. listopada 2023. bio operacija pod lažnom zastavom koju je izvela "frakcija" unutar Hamasa, u suradnji s Mossadom i američkom obavještajnom službom:
"Američki obavještajci kažu da nisu bili svjesni predstojećeg napada Hamasa.

Jesu li Netanyahu i njegov golemi vojni i obavještajni aparat (Mossad i ostali) imali predznanje o napadu Hamasa koji je rezultirao nebrojenim smrtima Izraelaca i Palestinaca.

Je li pažljivo formuliran izraelski plan za vođenje sveopćeg rata protiv Palestinaca bio zamišljen prije nego što je Hamas pokrenuo 'Operaciju Oluja Al-Aksa'?

Nije riječ o propustu izraelske obavještajne službe, kako prenose mediji. Baš suprotno"
Video. Opravdana osveta i napadi pod lažnom zastavom. Michel Chossudovsky

Lux Media Video snimljen 16.10.2023

Ispod: detaljna analiza i povijest izraelskih operacija pod lažnom zastavom protiv naroda Palestine


Povijest napada pod lažnom zastavom: "Zeleno svjetlo teroru" (1997), "Krvoproliće kao opravdanje" za vođenje rata

Pokojna prof. Tanya Reinhart potvrđuje formulaciju agende napada pod lažnom zastavom 1997. pod nazivom "Zeleno svjetlo teroru" koja se sastojala od promicanja (inženjeringa) samoubilačkih napada protiv izraelskih civila, navodeći "krvoproliće kao opravdanje" za vođenje rata protiv Palestine:
"...Ovo je tema "zeleno svjetlo teroru" koju Vojna obavještajna služba (Ama"n) promovira od 1997. godine, kada je konsolidirana njena anti-Oslo linija. Ovu temu od tada su iznova ponavljali vojni krugovi, a na kraju je postala mantra izraelske propagande...

'Foreign Report' (Janeina informacija) od 12. srpnja 2001. otkrio je da je izraelska vojska (pod Sharonovom vladom) ažurirala svoje planove za "sveobuhvatni napad kako bi se razbila palestinska vlast"
Ariel Sharon
Ariel Sharon
Nacrt pod nazivom "Uništenje Palestinske vlasti i razoružanje svih oružanih snaga" izraelskoj je vladi predstavio šef stožera Shaul Mofaz 8. srpnja [2001.].

Napad će biti pokrenut, prema vlastitom nahođenju vlade, nakon velikog napada bombaša samoubojice u Izraelu, koji je prouzročio brojne smrti i ozljede, navodeći krvoproliće kao opravdanje." (Tanya Reinhart, 22. prosinca 2001.)

Ariel Sharon: "Rješenje u stilu 1948."

Prema riječima prof. Tanye Reinhart; "Masovno protjerivanje moglo bi se dogoditi u nekoj kasnijoj fazi kopnene invazije [2002.-], kada bi Izraelci otvorili granice Gaze kako bi omogućili egzodus stanovništva... Ariel Sharon je protjerivanje nazvao "rješenjem u stilu 1948." Za Sharona je "potrebno samo pronaći drugu državu za Palestince". -'Jordan je Palestina' - bio je izraz koji je skovao Sharon." (Tanya Reinhart, op. cit.)

"Partnerstvo Hamas-Mossad"

Ono što se sada odvija u Gazi dio je dugotrajne obavještajne agende, koja je bila na pameti uzastopnih izraelskih vlada više od dvadeset godina. Osnovano 1987. uz potporu Izraela, "Partnerstvo Hamas-Mossad" potvrđuje Netanyahu:
"Svatko tko želi osujetiti uspostavu palestinske države mora podržati jačanje Hamasa i transfer novca Hamasu. ... Ovo je dio naše strategije - izolirati Palestince u Gazi od Palestinaca na Zapadnoj obali." (Izjava iz ožujka 2019. koju citira Haaretz , 9. listopada 2023., naglasak dodan)
"Podrška" i "novac" za Hamas

Izvješće Timesa of Israel od 8. listopada 2023. potvrdilo je "prijenos novca Hamasu" u ime Netanyahua:
"Hamas je tretiran kao partner na štetu Palestinske vlasti kako bi se spriječilo Abbasa da krene prema stvaranju palestinske države. Hamas je promaknut iz terorističke skupine u organizaciju s kojom je Izrael vodio pregovore preko Egipta i kojoj je bilo dopušteno primati kofere s milijunima dolara iz Katara preko prijelaza Gaze." (naglasak dodan)
Stav Benjamina Netanyahua definiran nekoliko godina prije "stanja spremnosti za rat" od 7. listopada 2023. sastoji se u potpunom prisvajanju palestinskih zemalja kao i potpunom isključenju palestinskog naroda iz njihove domovine:
"Ovo su temeljne linije nacionalne vlade na čijem sam čelu: Židovski narod ima isključivo i neupitno pravo na sva područja zemlje Izrael . Vlada će promicati i razvijati naseljavanje u svim dijelovima zemlje Izrael — u Galileji, Negevu, Golanu, Judeji i Samariji." (siječanj 2023.)
Uloga Mossada

Doktrina "Opravdane osvete" pokrenuta 2001. kamen je temeljac izraelskog obavještajnog narativa. To daje opravdanje za provođenje djela genocida, uz potporu međunarodne zajednice, prvo u Gazi, zatim na Zapadnoj obali.
"S godišnjim proračunom od oko 3 milijarde dolara i 7000 zaposlenika, Mossad je druga najveća agencija za špijunažu u zapadnom svijetu nakon CIA-e."
Ove službene brojke su besmislene, obavještajne agencije ne otkrivaju izvore svog financiranja niti broj zaposlenih (koji su veći od gore navedenih brojki).

Mossad (Strana obavještajna služba) zajedno sa Shin Betom (Domaća nacionalna sigurnost) i Amanom (Vojna obavještajna služba) glavni je akter u provođenju "operacija pod lažnom zastavom". Njegove tajne mogućnosti su opsežne. Tijekom godina infiltrirao se i u Hamas i u Palestinsku nacionalnu upravu, također vrši - u suradnji s američkim obavještajnim službama - kontrolu nad operativcima Al Qaide, ISIS-om i Daesh-om diljem Bliskog istoka.

Mossadov mandat je stvoriti "podjele" unutar Palestinskog pokreta otpora, dok održava strah i rutinske terorističke napade pod lažnom zastavom protiv nevinih izraelskih civila, što održava legitimitet narativa "Opravdane osvete".

Kronologija

Osvrnimo se ukratko na povijest i različite faze koje slijede:

Neuspjeh Osla I i II (1993-95) i Ubojstvo Yitzhaka Rabina (1995)
2001. "Operacija opravdana osveta"

Operaciju je u srpnju 2001. izraelskoj vladi Ariela Sharona predstavio šef stožera IDF-a Shaul Mofaz pod naslovom:
"Uništenje Palestinske vlasti i razoružanje svih oružanih snaga".
(Pogledajte analizu Tanye Reinhart i izvješće Jane citirano iznad i u članku ispod).

"Operacija Opravdana osveta" također se nazivala "Daganov plan", nazvan po pokojnom generalu Meiru Daganu, koji je bio na čelu Mossada, izraelske strane obavještajne agencije od 2002. do 2011. godine.

Dugoročni cilj "Operacije Opravdana osveta" (2001.) bio je i ostao protjerivanje Palestinaca iz njihove domovine.

2002. Odluka Sharonove vlade o izgradnji zloglasnog zida apartheida
2004. Ubojstvo Yassera Arafata

Naredio ga je izraelski kabinet 2003. Odobrio ga je SAD koji je stavio veto na Rezoluciju Ujedinjenih naroda o sigurnosti kojom se osuđuje odluka izraelskog kabineta iz 2003. godine. To je poduzeo Mossad. (Pogledajte detalje u članku u nastavku).

2005. Uklanjanje, prema nalogu premijera Ariela Sharona, svih židovskih naselja u Gazi

Predložio 2003. premijer Ariel Sharon, provedeno u kolovozu 2005. i dovršeno u rujnu 2005.

Židovsko stanovništvo od preko 7 000 je preseljeno. Ovo preseljenje bilo je potrebno kako bi se pojas Gaze pretvorio u "zatvor na otvorenom"

2006. Pobjeda Hamasa na izborima u siječnju 2006.

Bez Arafata, izraelski vojno-obavještajni arhitekti znali su da će Fatah pod Mahmoudom Abbasom izgubiti na izborima.

2008-2009. "Operacija Lijevano olovo"

U 2008. "Opravdanje krvoprolića" bilo je bitna komponenta vojno-obavještajnog programa, koje je prvi put formulirano u "Operaciji Opravdana osveta" 2001.:
"Uništenje Palestinske vlasti i razoružanje svih oružanih snaga"
Ubijanje palestinskih civila bilo je opravdano "humanitarnim razlozima" kako je formulirano u "Izvješću operacije o opravdanoj osveti".

***

Michel Chossudovsky , 15. svibnja 2021., 23. listopada 2023., 8. studenog 2023.,

Ispod je moj članak objavljen početkom siječnja 2009., na vrhuncu operacije Lijevano olovo 2008.-2009.

Invazija Gaze: Dio šire izraelske vojno-obavještajne agende
autor Michel Chossudovsky
siječnja 2009
***

"Operacija Lijevano olovo"


Zračna bombardiranja i tekuća kopnena invazija na Gazu od strane izraelskih kopnenih snaga moraju se analizirati u povijesnom kontekstu. Operacija "Lijevano olovo" [2008.] pažljivo je planiran pothvat, koji je dio šireg vojno-obavještajnog programa koji je prvi put formulirala vlada premijera Ariela Sharona 2001.:
"Izvori u obrambenom establišmentu rekli su da je ministar obrane Ehud Barak dao upute Izraelskim obrambenim snagama da se pripreme za operaciju prije više od šest mjeseci, čak i dok je Izrael počimao pregovarati o sporazumu o prekidu vatre s Hamasom." (Barak Ravid, Operacija "Lijevano olovo": Napad izraelskih zračnih snaga uslijedio je nakon mjeseci planiranja, Haaretz, 27. prosinca 2008.)
Izrael je bio taj koji je prekinuo primirje na dan američkih predsjedničkih izbora, 4. studenog:
"Izrael je iskoristio ovu distrakciju da prekine prekid vatre između sebe i Hamasa bombardiranjem pojasa Gaze. Izrael je tvrdio da je ovo kršenje primirja bilo kako bi se Hamas spriječio u kopanju tunela prema izraelskom teritoriju.

Već sljedećeg dana, Izrael je pokrenuo terorizirajuću opsadu Gaze, uskraćujući hranu, gorivo, medicinske potrepštine i druge potrepštine u pokušaju da "pokori" Palestince, dok je u isto vrijeme sudjelovao u oružanim upadima.

Kao odgovor, Hamas i drugi u Gazi ponovno su pribjegli ispaljivanju primitivnih i uglavnom nepreciznih raketa domaće izrade na Izrael. Tijekom proteklih sedam godina te su rakete bile odgovorne za smrt 17 Izraelaca. U istom vremenskom razdoblju, izraelski Blitzkrieg napadi ubili su tisuće Palestinaca, što je izazvalo svjetski protest, ali naišlo je na gluhe uši u UN-u." (Shamus Cooke, Masakr u Palestini i prijetnja šireg rata, Global Research, prosinac 2008.)
Planirana humanitarna katastrofa

Dana 8. prosinca [2008.] zamjenik američkog državnog tajnika John Negroponte bio je u Tel Avivu na razgovorima sa svojim izraelskim kolegama, uključujući direktora Mossada, Meira Dagana.

"Operacija Lijevano olovo" pokrenuta je dva dana nakon Božića. Bila je povezana s pažljivo osmišljenom međunarodnom kampanjom za odnose s javnošću pod pokroviteljstvom izraelskog Ministarstva vanjskih poslova.

Hamasovi vojni ciljevi nisu glavni cilj. Operacija "Lijevano olovo" ima za cilj, posve namjerno, izazvati civilne žrtve.

Ono s čim imamo posla je "planirana humanitarna katastrofa" u Gazi u gusto naseljenom urbanom području. (Pogledajte kartu ispod)
slika
Dugoročni cilj ovog plana, kako su ga formulirali kreatori izraelske politike, je protjerivanje Palestinaca s palestinskih zemalja:
"Terorizirati civilno stanovništvo, osiguravajući maksimalno uništavanje imovine i kulturnih resursa... Svakodnevni život Palestinaca mora biti nepodnošljiv: treba ih zatvoriti u gradovima i mjestima, onemogućiti im normalan ekonomski život, odsjeći ih od radnih mjesta, škola i bolnice, ovo će potaknuti iseljavanje i oslabiti otpor budućim protjerivanjima" Ur Shlonsky, citirao Ghali Hassan, Gaza: Najveći zatvor na svijetu, Global Research, 2005.)
"Operacija opravdana osveta"

Došlo je do prekretnice. Operacija "Lijevano olovo" dio je šire vojno-obavještajne operacije započete na početku vladavine Ariela Sharona 2001. godine. Pod Sharonovom operacijom "Opravdana osveta" borbeni zrakoplovi F-16 isprva su korišteni za bombardiranje palestinskih gradova.

"Operaciju Opravdana osveta" izraelskoj vladi Ariela Sharona predstavio je u srpnju 2001. načelnik Glavnog stožera IDF-a Shaul Mofaz pod naslovom "Uništenje palestinske vlasti i razoružanje svih oružanih snaga".
"Plan za nepredviđene situacije, kodnog naziva Operacija opravdana osveta, sastavljen je prošlog lipnja [2001.] kako bi se ponovno zauzela cijela Zapadna obala i možda Pojas Gaze uz vjerojatnu cijenu "stotina" izraelskih žrtava." (Washington Times, 19. ožujka 2002.).
Prema Jane's 'Foreign Reportu' (12. srpnja 2001.), izraelska vojska pod Sharonom ažurirala je svoje planove za "sveobuhvatni napad kako bi razbila Palestinske vlasti, istjerala vođu Yassera Arafata i ubila ili zadržala njihovu vojsku".

"Opravdanje krvoprolića"

"Opravdanje krvoprolića" bilo je bitna komponenta vojno-obavještajnog programa. Ubijanje palestinskih civila bilo je opravdano "humanitarnim razlozima". Izraelske vojne operacije pažljivo su tempirane da se poklope sa samoubilačkim napadima:
Napad će biti pokrenut, prema vlastitom nahođenju, nakon velikog napada bombaša samoubojice u Izraelu, koji je prouzročio brojne smrti i ozljede, navodeći krvoproliće kao opravdanje. (Tanya Reinhart, Oslobođeno zlo, Izraelov potez da uništi Palestinske vlasti je proračunat plan koji je dugo u izradi, Global Research, prosinac 2001., naglasak dodan)
Daganov plan

"Operacija Opravdana osveta" također se nazivala "Daganov plan", nazvan po generalu (u mirovini) Meiru Daganu, koji trenutno vodi Mossad, izraelsku obavještajnu agenciju.

Pričuvni general Meir Dagan bio je Sharonov savjetnik za nacionalnu sigurnost tijekom izborne kampanje 2000. godine. Plan je očito sastavljen prije Sharonova izbora za premijera u veljači 2001. "Prema Alexu Fishmanu koji je pisao za Yediot Aharonot, Daganov plan se sastojao od uništavanja palestinskih vlasti i izbacivanja Yassera Arafata 'iz igre'." (Ellis Shulman, "Operacija opravdana osveta": Tajni plan za uništenje Palestinske vlasti, ožujak 2001.):
"Kao što je objavljeno u Foreign Reportu [Jane] i lokalno objavljeno od strane Maariva, izraelski plan invazije — navodno nazvan Opravdana osveta — pokrenut će se odmah nakon sljedećeg samoubilačkog bombaškog napada s velikim brojem žrtava, trajat će oko mjesec dana i očekuje se da će rezultirati smrti stotina Izraelaca i tisuća Palestinaca. (Ibid, naglasak dodan)
"Daganov plan" je predviđao takozvanu "kantonizaciju" palestinskih teritorija pri čemu bi Zapadna obala i Gaza bili potpuno odsječeni jedni od drugih, s odvojenim "vladama" na svakom od teritorija. Prema ovom scenariju, koji je već predviđen 2001., Izrael bi:
"pregovarajte zasebno s palestinskim snagama koje su dominantne na svakom teritoriju - palestinskim snagama odgovornim za sigurnost, obavještajne poslove, pa čak i za Tanzim (Fatah)." Plan stoga vrlo nalikuje ideji "kantonizacije" palestinskih teritorija, koju su iznijeli brojni ministri." Sylvain Cypel, Zloglasni 'Daganov plan' Sharonov plan da se riješi Arafata, Le Monde, 17. prosinca 2001.)
S lijeva na desno: Dagan, Sharon, Halevy
S lijeva na desno: Dagan, Sharon, Halevy
Daganov plan uspostavio je kontinuitet vojno-obavještajnog programa. Nakon izbora 2000. Meir Dagan je dobio ključnu ulogu. "Postao je Sharonov "posrednik" u sigurnosnim pitanjima s posebnim izaslanicima predsjednika Busha, Zinnijem i Mitchellom." Nakon toga ga je u kolovozu 2002. premijer Ariel Sharon imenovao direktorom Mossada. U razdoblju nakon Sharona ostao je šef Mossada. Premijer Ehud Olmert ponovno ga je potvrdio na mjestu direktora izraelske obavještajne službe u lipnju 2008.

Meir Dagan je, u koordinaciji sa svojim američkim kolegama, bio zadužen za razne vojno-obavještajne operacije. Vrijedno je napomenuti da je Meir Dagan kao mladi pukovnik blisko surađivao s ministrom obrane Arielom Sharonom u napadima na palestinska naselja u Bejrutu 1982. Kopnena invazija Gaze 2009. u mnogim je pogledima prilično slična vojnoj operaciji 1982. predvođeni Sharonom i Daganom.

Kontinuitet: od Sharona do Olmerta

Olmert i Sharon
Olmert i Sharon
Važno je usredotočiti se na brojne ključne događaje koji su doveli do ubojstava u Gazi pod "Operacijom Lijevano olovo":

1. Ubojstvo Yassera Arafata u studenom 2004.

Ovaj atentat bio je na ploči za crtanje od 1996. pod "Operacijom Polja trnja" .

Prema dokumentu iz listopada 2000.
"koji su pripremile sigurnosne službe, na zahtjev tadašnjeg premijera Ehuda Baraka, navodi da je 'Arafat, ta osoba, ozbiljna prijetnja sigurnosti države [Izrael] i da je šteta koja će proizaći iz njegovog nestanka manja nego šteta uzrokovana njegovim postojanjem'". (Tanya Reinhart, Oslobođeno zlo, Izraelov potez da uništi Palestinske vlasti je proračunat plan koji je dugo u izradi, Global Research, prosinac 2001. Detalji dokumenta objavljeni su u Ma'arivu, 6. srpnja 2001.).
Arafatovo ubojstvo naredila je 2003. godine izraelska vlada. Odobrile su ga SAD koje su stavile veto na sigurnosnu rezoluciju Ujedinjenih naroda kojom se osuđuje odluka izraelske vlade iz 2003. godine. Reagirajući na pojačane palestinske napade, u kolovozu 2003., izraelski ministar obrane Shaul Mofaz objavio je "potpuni rat" militantima za koje je obećao da su "obilježeni za smrt".
arafat
"Sredinom rujna izraelska je vlada donijela zakon kojim se želi riješiti Arafata. Izraelski kabinet za pitanja političke sigurnosti proglasio je to "odlukom o uklanjanju Arafata kao prepreke miru". Mofaz je prijetio; "Odabrat ćemo pravi način i pravo vrijeme da ubijemo Arafata."

Palestinski ministar Saeb Erekat rekao je za CNN da misli da je Arafat sljedeća meta. CNN je upitao Sharonovog glasnogovornika Ra'anana Gissana znači li glasovanje izbacivanje Arafata. Gissan je pojasnio; "To ne znači to. Vlada je danas odlučila ukloniti tu prepreku. O vremenu, metodi i načinima putem kojih će se to dogoditi će biti odlučeno odvojeno, a sigurnosne službe pratit će situaciju i davati preporuke o pravilnom postupanju." (Pogledajte Trish Shuh, Mapa za plan smrti, www.mehrnews.com 9. studenog 2005.)
Atentat na Arafata bio je dio Daganovog plana iz 2001. godine.

Po svoj prilici to je izvela izraelska obavještajna služba. Namjera je bila uništiti Palestinske vlasti, potaknuti podjele unutar Fataha, kao i između Fataha i Hamasa. Mahmoud Abbas je palestinski kvisling.

Postavljen je za vođu Fataha, uz odobrenje Izraela i SAD-a, koji financiraju paravojne i sigurnosne snage Palestinske vlasti.

2. Uklanjanje, prema naredbama premijera Ariela Sharona 2005., svih židovskih naselja u Gazi

Židovsko stanovništvo od preko 7 000 je preseljeno.
"Moja je namjera [Sharon] izvršiti evakuaciju - oprostite, preseljenje - naselja koja nam stvaraju probleme i mjesta koja ionako nećemo zadržati u konačnom rješenju, poput naselja u Gazi.... Radim na pretpostavci da u budućnosti neće biti Židova u Gazi", rekao je Sharon." (CBC, ožujak 2004.)
Pitanje naselja u Gazi predstavljeno je kao dio washingtonske "mape puta prema miru".

Proslavljena od strane Palestinaca kao "pobjeda", ova mjera nije bila usmjerena protiv židovskih doseljenika. Upravo suprotno: bio je to dio cjelokupne tajne operacije koja se sastojala od pretvaranja Gaze u koncentracijski logor. Sve dok su židovski doseljenici živjeli unutar Gaze, cilj održavanja velikog zabarikadiranog zatvorskog teritorija nije se mogao postići. Provedba "Operacije Lijevano olovo" zahtijevala je da "nema Židova u Gazi".

3. Izgradnja zloglasnog zida apartheida

To je odlučeno na početku Sharonove vlade 2002. (pogledajte kartu ispod).

slika 1
slika 2
4. Hamasova pobjeda na izborima u siječnju 2006.

Bez Arafata, izraelski vojno-obavještajni arhitekti znali su da će Fatah pod Mahmoudom Abbasom izgubiti na izborima. To je bio dio scenarija koji je bio unaprijed predviđen i analiziran.

S Hamasom na čelu Gaze, koristeći izgovor da je Hamas teroristička organizacija, Izrael bi proveo proces "kantonizacije" kako je formulirano u Daganovu planu. Fatah pod Mahmoudom Abbasom formalno će ostati nadležan za Zapadnu obalu. Propisno izabrana vlada Hamasa bila bi ograničena na pojas Gaze.

Kopneni napad, 2008.-2009

Dana 3. siječnja [2009.] izraelski tenkovi i pješaštvo ušli su u Gazu u sveopćoj kopnenoj ofenzivi:
"Kopnenoj operaciji prethodilo je nekoliko sati teške topničke vatre nakon što je pao mrak, zapalivši mete u plamenu koji je prštao u noćno nebo. Paljba iz mitraljeza treštala je dok je svijetlo tracer streljivo bljeskalo kroz tamu, a prasak stotina granata izbacio je tračke vatre. (AP, 3. siječnja 2009.)
Izraelski izvori ukazali su na dugotrajnu vojnu operaciju. "Neće biti lako i neće biti kratko", rekao je ministar obrane Ehud Barak u televizijskom obraćanju.

Izrael ne nastoji prisiliti Hamas na "suradnju". Ono s čim imamo posla je provedba "Daganovog plana" kako je prvobitno formuliran 2001. godine, a koji je pozivao na:
"invazija na teritorij pod palestinskom kontrolom od strane otprilike 30.000 izraelskih vojnika, s jasno definiranom misijom uništavanja infrastrukture palestinskog vodstva i prikupljanja oružja koje trenutno posjeduju razne palestinske snage, te protjerivanja ili ubijanja njihovog vojnog vodstva. (Ellis Shulman, op. cit., naglasak dodan)
Nakba 2.0: Razmišlja se o masovnom protjerivanju i kopnenoj invaziji

Šire pitanje je namjerava li Izrael u dogovoru s Washingtonom pokrenuti širi rat.
Masovno protjerivanje moglo bi se dogoditi u nekoj kasnijoj fazi kopnene invazije, kad bi Izraelci otvorili granice Gaze kako bi omogućili egzodus stanovništva.
Ariel Sharon je protjerivanje nazvao " rješenjem u stilu 1948.". Za Sharona
"Potrebno je samo pronaći drugu državu za Palestince. -'Jordan je Palestina' - bio je izraz koji je skovao Sharon." (Tanya Reinhart, op. cit.)