opeke
© Muzej SlemaniOpeke koje datiraju iz vremena vladavine Nebukadnezara II otkrivaju kratke, ali dramatične promjene u Zemljinom magnetskom polju
Opeke izrađene od gline, koje su nekada služile za izgradnju jedne od najimpresivnijih civilizacija u povijesti, sada pružaju znanstvenicima novi instrument za bolje razumijevanje povijesti našeg planeta. Proizvedene prije otprilike 3000 godina, mezopotamske cigle sadrže zrnca željeznog oksida koja, kako stručnjaci tumače, otkrivaju zanimljive promjene u magnetskom polju koje obavija Zemlju i štiti je svojom barijerom.

Ovaj proboj dolazi u obliku pažljivo utisnutih opisa na ciglama, omogućujući znanstvenicima precizno određivanje starosti cigli, što u konačnici olakšava datiranje svih geoloških zapisa koje sadrže. Ova metoda pruža novu perspektivu za bolje razumijevanje evolucije Zemljinog magnetskog polja tijekom vremena, što bi moglo pomoći u boljem predviđanju njegovog trenutačnog i budućeg ponašanja, piše Science Alert.

Arheolog Mark Altaweel s Londonskog sveučilišta ističe: "Često se oslanjamo na metode datiranja poput radiokarbonskih datuma kako bismo dobili osjećaj za kronologiju u drevnoj Mezopotamiji. Međutim, česti kulturni ostaci poput cigli i keramike obično se teže datiraju jer ne sadrže organski materijal. Ovaj rad sada pomaže stvaranju bitnog okvira za datiranje, omogućujući drugima da iskoriste apsolutno datiranje putem arheomagnetizma."

Zanimljiva tehnika

Zemljino magnetsko polje nije konstantno, već se mijenja tijekom vremena, a te promjene zabilježene su u materijalima na površini planeta. Tim predvođen arheologom Matthewom Howlandom s državnog sveučilišta Wichita u SAD-u proučavao je mezopotamske cigle kako bi unaprijedio razumijevanje arheomagnetizma, istraživanje magnetskog polja Zemlje sačuvanog u predmetima koje je stvorio čovjek.

Tehnika koja se koristi uključuje precizno utiskivanje imena kralja koji je vladao u vrijeme izrade svake cigle. Za datiranje materijala, istraživači su suzili raspon godina kada je svaki kralj vjerojatno vladao. Zatim su uzeli male uzorke svake cigle i koristili magnetometar za mjerenje poravnanja mikroskopskih zrnaca željeznog oksida ugrađenih u njih. Ova tehnika omogućila je rekonstrukciju ponašanja magnetskog polja planeta tijekom razdoblja od otprilike 2000 godina, od 3. do 1. tisućljeća prije Krista.

Usporedbom rezultata s drugim rekonstrukcijama magnetskog polja iz arheomagnetskih studija, tim je potvrdio postojanje levantske geomagnetske anomalije željeznog doba (LIAA), zagonetnog skoka u jačini magnetskog polja iznad današnjeg Iraka između 1050. i 550. godine pr. Kr. Osim toga, analiza je otkrila kratkotrajne, dramatične fluktuacije tijekom vladavine Nebukadnezara II. između 604. i 562. godine pr. Kr., pokazujući da se Zemljino magnetsko polje može značajno mijenjati u kratkim vremenskim razmacima.

Značajno postignuće

Ovo istraživanje predstavlja značajno postignuće, ne samo u pogledu usklađivanja cigli s magnetskim poljem, već i pruža znanstvenicima alat za potvrđivanje datuma vladavine određenih kraljeva u Mezopotamiji. To je posebno važno jer, unatoč poznavanju redoslijeda nasljeđivanja, datumi stupanja na prijestolje ostaju neizvjesni zbog nedostatka potpunih povijesnih zapisa.

"Geomagnetsko polje je jedan od najzagonetnijih fenomena u znanostima o Zemlji", kaže geofizičarka Lisa Tauxe iz Scripps Instituta za oceanografiju u SAD-u. "Dobro datirani arheološki ostaci iz bogate mezopotamske kulture, posebno cigle s imenima određenih kraljeva, pružaju neviđenu priliku za proučavanje promjena u jakosti polja s visokom vremenskom rezolucijom, prateći promjene koje su se dogodile tijekom nekoliko desetljeća ili čak manje."

Istraživanje je objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.