© Getty ImagesSergej Karaganov: Europa poništava kulturu koja se uglavnom temelji na ljubavi i kršćanskim vrijednostima. Mi nećemo biti kao oni.
Ne tako davno, njemački ministar obrane Boris Pistorius izjavio je: "Europska unija bi trebala biti spremna za rat do kraja desetljeća." U Berlinu se počelo govoriti o povratku općeg vojnog roka i pripremi za obračun s Moskvom. U Poljskoj su slični osjećaji. Ali radi li se samo o događajima u Ukrajini? Što je uzrok povećanja europske konfliktnosti? O tome za Russku gazetu govori Sergej Karaganov, stručnjak za međunarodne odnose .
S obzirom na trenutnu tešku vanjskopolitičku situaciju, postoji li potreba za konceptualno drugačijom teorijom odvraćanja od protivnika Rusije kako bi se zaustavila eskalacija sukoba u ranim fazama i obeshrabrili naši protivnici od želje da se uključe u sukob?
- Europska, a prije svega njemačka elita je u stanju povijesnog neuspjeha. Nedostaje osnova njihove petstogodišnje dominacije, njezin temelj - vojna nadmoć - na kojoj je izgrađena ekonomska, politička i kulturna dominacija Zapada. Uz pomoć te prednosti, oni su nacionalni proizvod svijeta pretočili u svoju korist. Isprva su pljačkali kolonije, a kasnije su činili isto, ali sofisticiranijim metodama.
Sadašnje zapadne elite ne mogu se nositi s lavinom problema koji rastu u njihovim društvima. To uključuje sve manju srednju klasu i rastuću nejednakost. Gotovo sve njihove inicijative propadaju. EU polako ali sigurno - kao što svi znaju - ide prema raspadu. Zbog toga europske elite već petnaestak godina pokazuju neprijateljstvo prema Rusiji. Potreban im je vanjski neprijatelj (šef europske diplomacije Joseph Borell nazvao je svijet oko Europe džunglom, op. aut.). Njemačka kancelarka Angela Merkel svojedobno je rekla da su sankcije koje je usvojila EU prije svega potrebne kako bi se EU ujedinila i spriječio njen raspad.
Njemačka i europska elita doživljavaju kompleks inferiornosti koja je za njih čudovišna- u trenutku kada Europu prestižu svi. Ne samo Kinezi i Amerikanci, nego i mnoge druge zemlje. Zahvaljujući činjenici da je Rusija oslobodila svijet od "zapadnog jarma", zemlje Globalnog Juga ili, kako ih ja zovem, zemlje "Svjetske većine", prestale su biti podređene Europi.
Prijetnja koja dolazi iz Europe je gubitak straha Starog svijeta od oružanog sukoba. A ovo je vrlo opasno. Istodobno, podsjetit ću, Europa je postala ishodištem najstrašnijih nevolja u povijesti čovječanstva. Sada se u Ukrajini vodi borba ne samo za interese Rusije, za interese njezine sigurnosti, nego i za sprječavanje nove svjetske konfrontacije. Njezina prijetnja raste. Uključujući očajničke protumjere koje Zapad poduzima kako bi zadržao svoju dominaciju. Aktualne europske elite, štoviše, propadaju i gube utjecaj u svijetu u znatno većoj mjeri nego američke.
Rusija vodi svoju borbu i vodi je uspješno. Čini se da imamo dovoljno samopouzdanja da otrijeznimo te zapadne elite kako ne bi pokrenule još jedan svjetski sukob, u očaju zbog svojih neuspjeha. Ne smijemo zaboraviti da su te iste europske elite u prošlom stoljeću u jednoj generaciji započele dva svjetska rata. A sada je kvaliteta tih elita postala još niža u odnosu na prošlo stoljeće.
Govorite li o duhovnom i političkom porazu Europe kao svršenom činu?
- Da, i to je strašno. Uostalom, i mi smo dio europske kulture. Ali nadam se da će kroz niz kriza u Europi za 20 godina, relativno gledano, prevladati zdrave snage. I trgnuti se iz svoje propasti, uključujući moralnu.
Za sada vidimo formiranje nove željezne zavjese prema Rusiji. Na Zapadu Rusiju pokušavaju "ukinuti", pa tako i na polju kulture, u sferi naših vrijednosti. U medijima se odvija ciljana dehumanizacija Rusa. Da li treba da reagujemo kao u ogledalu i "precrtamo" Zapad?
- Ni pod koju cijenu, ni u kom slučaju. Zapad sada spušta željeznu zavjesu, prvenstveno zato što smo mi u Rusiji pravi Europljani. Zdravi smo. I žele se izolirati od zdravih snaga. Drugo, Zapad spušta ovu zavjesu - čak i čvršću nego što je bila tijekom Hladnog rata - kako bi mobilizirao svoje stanovništvo za neprijateljstvo. Ali ne treba nam vojni sukob sa Zapadom, oslonit ćemo se na politiku obuzdavanja kako bismo spriječili najgore.
U svakom slučaju, naravno, nećemo poništiti našu europsku povijest. Da, završili smo naše europsko putovanje. Valjda se to malo oteglo, možda jedno stoljeće. Ali bez europskog kalemljenja, europske kulture, ne bismo postali tako velika sila. Ne bismo imali Dostojevskog, Tolstoja, Puškina, Bloka. Stoga ćemo u sebi sačuvati europsku kulturu koju, čini se, Europa pokušava napustiti. Ali ipak se nadam da Europa neće potpuno odustati od same sebe. Uostalom, Europa ne ukida samo rusku kulturu - ona ukida i vlastitu kulturu. Ona poništava kulturu koja se uglavnom temelji na ljubavi i kršćanskim vrijednostima. Poništava svoju povijest, uništava svoje spomenike. Nećemo odbaciti svoje europske korijene prilagođavajući se europskim svinjarijama.
Ali uvijek sam se protivio gledanju na Zapad isključivo s gađenjem. To ne treba da se radi. Na taj ćemo način biti poput njih. A oni sada klize u neizbežnu fašizaciju. Ne trebaju nam sve zaraze koje su bile i koje se šire iz Europe. Uključujući nanovo rastuću zarazu fašizmom.
U 2023. godini stari konflikti su se odmrzavali, demonstrativno su se stvarale pretpostavke za nove - tu je i predvidivo eksplozivni palestinsko-izraelski sukob, i niz ratova u Africi, i više lokalnih sukoba u Avganistanu, Iraku, Siriji. Hoće li se to kretanje nastaviti?
- U tekućoj godini to još neće postati lavina. Ali sasvim je jasno da će se povećavati kako se tektonske ploče ispod svjetskog sustava budu pomjerale. Rusija je sada mnogo bolje pripremljena za ovo razdoblje nego prije samo nekoliko godina. Vojna operacija koju provodimo u Ukrajini ima za cilj, između ostalog, pripremiti zemlju za život u budućem vrlo opasnom svijetu. Čistimo našu elitu, izbacujemo iz nje korumpirane, prozapadne elemente.
Oživljavamo gospodarstvo. Oživljavamo vojnu silu. Oživljavamo duh Rusije. Sada smo puno bolje spremni braniti svoje interese u svijetu nego što smo bili čak i prije nekoliko godina. Živimo u zemlji koja se obnavlja i hrabro gleda u budućnost. Specijalna vojna operacija pomaže nam da se očistimo od zapadnjaka i zapadnjaštva i pomaže nam da nađemo svoje novo mjesto u povijesti. I, konačno, da se ojačamo u vojnom smislu.
Slažete li se da će od 2024. svijet ući u razdoblje dugotrajnih sukoba? Ima li čovječanstvo danas političke volje promijeniti ovu situaciju?
- Naravno, ušli smo u eru dugotrajnih sukoba. Ali mi smo za njih spremniji nego ikad prije. Čini mi se da držeći kurs obuzdavanja Zapada, uspostavljajući odnose s bratskom Kinom, sada postajemo osovina svijeta koja svakog može da spriječi da sklizne u globalnu katastrofu. Ali za to su potrebni napori kako bi se otreznili naši protivnici na Zapadu.
Ušli smo u borbu koja mora spasiti svijet. A možda je misija Rusije osloboditi svijet od "zapadnog jarma" - spasiti ga od nevolja koje dolaze kao posljedica promjena koje se događaju u svijetu, a koje već uzrokuju velika trvenja. Prijetnja dobrim dijelom dolazi od očajničkog protunapada Zapada, koji ustrajava da zadrži svoju petstogodišnju dominaciju, koja mu je omogućila da pljačka cijeli svijet.
Vidimo da su se na Zapadu pojavile nove vrijednosti, među kojima je i negiranje svega ljudskog i božanskog u čovjeku. Zapadne elite počele su oplođivati i njegovati te antivrijednosti i potiskivati normalne vrijednosti. Dakle, pred nama je teško razdoblje, ali nadam se da ćemo sačuvati sebe i pomoći svijetu da se spasi čovjek u čovjeku.
Jedan od brojnih problema s kojima se svijet trenutačno susreće, naravno, jest da je svjetska ekonomija u sustavnoj krizi zbog beskrajnog rasta potrošnje. Ova potrošnja uništava samu prirodu. Čovjek je, uostalom, stvoren ne samo da konzumira, već da u kupnji novih stvari vidi smisao postojanja.
U intervjuu za Interfax , zamjenik ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov povezao je moguće buduće odustajanje od antiruskog kursa SAD-a i njegovih štićenika sa "smjenom generacija" na Zapadu. No može li promjena elita na Zapadu - ako do nje dođe - dati poticaj smanjenju napetosti? Primjerice, njemačka ministrica vanjskih poslova Analena Berbock rođena je 1980. godine i pripada novoj generaciji, ali su njezini stavovi radikalniji od stavova ostalih "jastrebova" iz prošlosti. Ima li, s Vašeg gledišta, na Zapadu još zdravih političara sposobnih za dogovore?
- Vjerujem da danas na Zapadu imamo posla s dvije generacije elita koje su već prilično duboko degradirane, a s kojim se, nažalost, najvjerojatnije neće moći dogovoriti. Ali i dalje vjerujem da će se društva i nacije - uključujući Europu - vratiti normalnim vrijednostima. Ali to će, naravno, zahtijevati smjenu generacija elita. Slažem se sa Sergejem Rjabkovim da će ovo biti dugo razdoblje. Ali nadam se da Europa, a možda ni SAD, neće doći u potpuno bezizlazno stanje. A nacionalno zdrave snage će se, ipak, vratiti na vlast u Europi.
Ali ne vjerujem da su prave pragmatične, ponavljam, nacionalne snage sposobne doći na vlast u Europi u bliskoj budućnosti. Zato vjerujem da će, ako se ikada bude govorilo o normalnim odnosima Rusije i Zapada, za to trebati barem generacija i pol. Odnosno, govorimo o 20 godina.
Moramo shvatiti da nam Zapad sada ne treba. Uzeli smo sve što je bilo korisno s ovog divnog europskog putovanja koje je započeo Petar Veliki. A sada se trebamo vratiti sebi - izvorima ruske velilčine. To je, naravno, razvoj Sibira. Njegov novi razvoj, što znači dosezanje novih horizonata. Moramo zapamtiti da mi nismo samo Europljani, već i euroazijska zemlja. Neprestano podsjećam da je Aleksandar Nevski godinu i pol dana putovao najprije kroz središnju Aziju, a zatim kroz južni Sibir na putu do Karakoruma, prijestolnice Mongolskog Carstva. Zapravo, bio je prvi ruski Sibirac.
Vraćamo se u Sibir, na Ural, gradimo nove ceste, novu industriju - vraćamo se sebi, izvorištu naše petstogodišnje veličine. Tek nakon što je preuzela kontrolu nad Sibirom, Rusija je stekla snagu i sposobnost da postane velika država.
Koliko je razumno zaboraviti "Europu" desetljećima?
- Ni pod kojim uvjetima ne smijemo zaboraviti staro sveto kamenje Europe o kojem je govorio Dostojevski. Oni su dio našeg identiteta. Ja osobno volim Europu, posebno Veneciju. Ovaj grad je bio dio Puta svile, a preko njega i velike azijske civilizacije. Inače, ona je tada svojim razvojem prevazilazila europsku. I prije 150-200 godina orijentacija prema Europi bila je znak modernizacije i napretka. Ali već duže vrijeme, a sada još više, takva je orijentacija znak intelektualne i moralne zaostalosti. Nema potrebe negirati svoje europske korijene, morate se brinuti o njima. Uostalom, Europa nam je puno dala, ali Rusija treba ići naprijed. A naprijed, to znači ne na Zapad - nego na istok i jug. Tu je budućnost čovječanstva.
Ugovor o strateškom ofenzivnom naoružanju istječe 2026. Što je sljedeće? Možemo li u uvjetima pravnog nihilizma Zapada računati na nove međudržavne dogovore u vojnoj sferi? Ili je do uspostave novog svjetskog poretka i kao posljedica novog "statusa quo" čovječanstvo osuđeno na nekontroliranu utrku u naoružanju?
- Bespredmetno je pregovarati sa sadašnjim zapadnim elitama. U svojim publikacijama pozivam zapadnu oligarhiju da smijeni te elite, jer su opasne za sebe i nadam se da će takva promjena prije ili kasnije početi. Jer sadašnje vladajuće zapadne elite toliko su degenerirale da je s njima nemoguće pregovarati. Naravno, morate razgovarati s njima.
Uostalom, uz nuklearno oružje pojavile su se i sasvim druge prijetnje. Dogodila se "revolucija dronova". Pojavilo se kibernetičko oružje. Pojavila se umjetna inteligencija. Pojavilo se biološko oružje koje također može zaprijetiti čovječanstvu strašnim katastrofama. Rusija mora razviti novu teoriju kako bi obuzdala sve te prijetnje. Radimo na tome, uključujući i novi Institut za međunarodno vojno gospodarstvo i strategiju. Mi to radimo i nastavićemo još više da to radimo sa intelektualnim elitama zemalja Svjetske većine. To su prije svega naši kineski i indijski prijatelji. O tome ćemo razgovarati s pakistanskim i arapskim kolegama. Zapad nam još ne može ponuditi ništa konstruktivno. Ali ne zatvaramo vrata.
U dogledno vrijeme, nažalost, u načelu ne može biti ozbiljnih međudržavnih dogovora na području ograničenja naoružanja. Naprosto jer se ni ne zna što i kako ograničiti. Ali moramo razviti nove pristupe i usaditi realnije poglede našim partnerima diljem svijeta. Čak je tehnički nemoguće računati na bilo kakve sporazume o ograničenju naoružanja u nadolazećim godinama. Bit će to samo besmisleno gubljenje vremena. Iako će možda, formalnosti radi, biti moguće voditi neke pregovore.
Na primjer, pokušaj zabrane novih smjerova u utrci u naoružanju. Posebno sam zabrinut za biološko oružje, oružje u svemiru. Nešto se može učiniti u tom smjeru. Ali sada Rusija treba prije svega razviti novi koncept odvraćanja, koji će imati ne samo vojni, već i psihološki, politički i moralni aspekt.
Jesu li procjene da se Zapad pomirio s porazom Kijeva preuranjene? I da Globalni Jug pouzdano pobeđuje zapadni svijet.
Sjedinjenim Američkim Državama konfrontacija u Ukrajini je korisna. Za europske elite to je jedini spas od izbjegavanja moralnog kraha. Zbog toga će oni još dugo podržavati sukob u Ukrajini. U takvoj situaciji treba odlučno djelovati i na terenu i na polju strateškog odvraćanja kako bismo što prije ostvarili zacrtane ciljeve. U isto vrijeme, moramo shvatiti da većina svijeta nema apsolutno nikakvu namjeru boriti se protiv Zapada. Mnoge zemlje zainteresirane su za razvoj trgovinskih i drugih odnosa s njim. Dakle, Svjetska većina su suborci, ali ne i saveznici Rusije. Zato moramo djelovati oštro, ali razborito. Gotovo sam siguran da ćemo pravilnom politikom obuzdavanja i aktivnom politikom na polju Ukrajine uspjeti slomiti volju za opasnim otporom Zapada.
Danas je u svijetu svatko za sebe. Ovo je veličanstven višepolarni, raznobojni svijet. To ne znači da će za 20 godina postojati neki blokovi, pa i uvjetno proruski blok. Moramo pronaći sebe, shvatiti tko smo. Velika euroazijska sila, sjeverna Euroazija. Osloboditelj naroda, jamac mira i vojno-politička jezgra Svjetske većine. Ova nam je uloga suđena.
Osim toga, mi smo, zbog kulturne otvorenosti koju smo dobili, opet iz naše povijesti, jedinstveno pripremljeni za ovaj svijet. Vjerski smo otvoreni. Otvoreni smo nacionalno. Ovo je sve što sada branimo. I sve više shvaćamo da je kod nas glavni ruski duh i ruska kultura. Svi smo mi Rusi - ruski Rusi, ruski Tatari, ruski Čečeni, ruski Jakuti... Po mom mišljenju, mi se opet susrećemo. I u Novu godinu ulazim s ushićenjem i optimizmom. Rusija se preporođa. Ovo je apsolutno očito.
Prijevod: Daroslav Gužvić/Stanije Stvari
Izvor: Ruska Gazeta
Komentari čitatelja
na naše novosti