Putin
© odyssee.com
Prije točno dvije godine ove subote, 24. veljače 2022., Vladimir Putin je najavio pokretanje - i opisao ciljeve - Specijalne vojne operacije (SMO) u Ukrajini. Bio je to neizbježan nastavak onoga što se dogodilo tri dana prije, 21. veljače - točno 8 godina nakon Majdana 2014. u Kijevu - kada je Putin službeno priznao samoproglašene republike Donjeck i Lugansk.

Tijekom ovog - bremenitog značenjem - kratkog vremena od samo tri dana, svi su očekivali da će ruske oružane snage intervenirati, vojno, kako bi prekinule masivna bombardiranja i granatiranja koja su trajala tri tjedna preko linije bojišnice - što je čak prisililo Kremlj evakuirati ugroženo stanovništvo u Rusiju. Ruski obavještajci imali su uvjerljiv dokaz da su kijevske snage uz podršku NATO-a bile spremne izvršiti etničko čišćenje rusofonskog Donbasa.

24. veljače 2022. bio je dan koji je zauvijek promijenio geopolitiku 21. stoljeća, na nekoliko složenih načina. Iznad svega, to je označilo početak opakog, sveobuhvatnog "vojno-tehničkog" sukoba kako ga Rusi zovu, između Carstva kaosa, laži i pljačke, njegovih lako povodljivih NATOstanskih vazala, i Rusije - s Ukrajinom kao bojnim poljem.

Gotovo da nema sumnje da je Putin računao, prije i tijekom ova tri sudbonosna dana, da će njegove odluke osloboditi neograničeni bijes kolektivnog Zapada - zajedno s tsunamijem sankcija.

Da, tu je problem; sve je u vezi sa suverenošću. A istinska suverena sila jednostavno ne može živjeti pod stalnim prijetnjama. Čak je moguće da je Putin želio (kurziv moj) da Rusija bude sankcionirana do smrti. Uostalom, Rusija je toliko prirodno bogata da je bez ozbiljnog izazova iz inozemstva golemo iskušenje živjeti od svoje rente dok uvozi ono što bi lako mogla proizvesti.

Ekstremisti su uvijek likovali da je Rusija "benzinska postaja s nuklearnim oružjem". To je smiješno. Nafta i plin u Rusiji čine otprilike 15% BDP-a, 30% državnog proračuna i 45% izvoza. Nafta i plin dodaju snagu ruskom gospodarstvu - a ne usporavanje. Putin je uzdrmao samozadovoljstvo Rusije te je stvorio benzinsku crpku koja proizvodi sve što treba, zajedno s nuklearnim i hipersoničnim oružjem bez premca. Pobijedite to.

Ukrajina "nikada nije bila manje od nacije"

Xavier Moreau francuski je političko-strateški analitičar koji već 24 godine živi u Rusiji. Završio je prestižnu vojnu akademiju Saint-Cyr i sa diplomom Sorbonne, vodi dvije emisije na RT France.

Njegova najnovija knjiga, Ukraine: Pourquoi La Russie a Gagné ("Ukrajina: Zašto je Rusija pobijedila"), koja je upravo izašla, bitan je priručnik za europsku publiku o stvarnosti rata, a ne o onim djetinjastim fantazijama koje diljem sfere NATOstana izmišljaju trenutni "stručnjaci", svi zajedno naoružani s manje od nula vojnog iskustva.

Moreau vrlo jasno pokazuje ono čega je svaki nepristrani, realistički analitičar bio svjestan od početka: razornu rusku vojnu nadmoć, koja će uvjetovati kraj igre. Problem je, ipak, kako će se postići ta završnica - "demilitarizacija" i "denacifikacija" Ukrajine, kako je utvrdila Moskva.

Ono što je već jasno jest to da je "demilitarizacija", Ukrajine i NATO-a, ogroman uspjeh koji nijedan novi wunderwaffen - poput F-16 - neće moći promijeniti.


Komentar: Wunderwaffe je njemačka riječ koja znači "čudesno oružje" i bio je izraz koji je tijekom Drugog svjetskog rata ministarstvo propagande nacističke Njemačke dodijelilo nekim revolucionarnim "superoružjima".


Moreau savršeno razumije kako Ukrajina, gotovo 10 godina nakon Majdana, nije nacija; "i nikada nije bila manje od nacije". To je teritorij gdje su pomiješane populacije koje sve razdvaja. Štoviše, ona je od svog osamostaljenja bila - "groteskna" - propala država. Moreau daje nekoliko vrlo zabavnih stranica prolazeći kroz korupcijsku grotesku u Ukrajini, pod režimom koji "ideološke reference dobiva istovremeno preko obožavatelja Stepana Bandere i Lady Gage".

Ni o čemu od navedenog, naravno, ne izvještavaju europski mainstream mediji pod kontrolom oligarha.

Pripazite se Deng Xiao Putina

Knjiga nudi iznimno korisnu analizu onih poremećenih poljskih elita koje snose "tešku odgovornost u strateškoj katastrofi koja čeka Washington i Bruxelles u Ukrajini". Poljaci su zapravo vjerovali da će se Rusija raspasti iznutra, zajedno s obojenom revolucijom protiv Putina. To se jedva kvalificira kao Brzezinski na kokainu.

Moreau pokazuje kako je 2022. bila godina kada je NATOstan, posebice Anglosaksonci - povijesno rasistički rusofobi - bili samouvjereni da će Rusija popustiti jer je "jadna sila". Očito, nitko od ovih prosvjetitelja nije razumio kako je Putin ojačao rusku ekonomiju poput Deng Xiaopinga za kinesku ekonomiju. To "samoopijanje", kako ga Moreau kvalificira, učinilo je čuda za Kremlj.

Do sada je već jasno čak i gluhima, glupima i slijepima da je uništenje europske ekonomije bila masivna taktika, povijesna pobjeda za Hegemona - onoliko koliko je munjevit rat protiv ruske ekonomije bio nevjerojatan neuspjeh.

Sve navedeno dovodi nas do sastanka ministara vanjskih poslova G20 ovog tjedna u Riju. To baš i nije bio pomak. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov vrlo je jasno dao do znanja da je kolektivni Zapad na G20 svim sredstvima pokušao "ukrajinizirati" agendu - s manje od nula uspjeha. Bili su brojčano nadjačani i potisnuti od strane članova BRICS-a i Globalnog juga.

Na svojoj tiskovnoj konferenciji Lavrov nije mogao biti oštriji o izgledima rata kolektivnog Zapada protiv Rusije. Ovo su najvažnije stavke:
  • Zapadne zemlje kategorički ne žele ozbiljan dijalog o Ukrajini.
  • Iz Sjedinjenih Država nije bilo ozbiljnih prijedloga za početak kontakata s Ruskom Federacijom o strateškoj stabilnosti; povjerenje se ne može vratiti sada kad je Rusija proglašena neprijateljem.
  • Na marginama G20 nije bilo kontakata ni s Blinkenom ni s britanskim ministrom vanjskih poslova.
  • Ruska Federacija će na nove zapadne sankcije odgovoriti praktičnim akcijama koje se odnose na samodostatni razvoj ruskog gospodarstva.
  • Ako Europa pokušava obnoviti veze s Ruskom Federacijom, čineći je ovisnom o svojim hirovima, onda takvi kontakti nisu potrebni.
Ukratko - diplomatski: vi ste nebitni i baš nas briga.

To je nadopunjavalo Lavrovljevu intervenciju tijekom summita, koji je još jednom definirao jasan, povoljan put prema multipolarnosti. Evo najvažnijih stavki:
  • Formiranje pravednog multipolarnog svjetskog poretka bez točno određenog središta i periferije posljednjih je godina znatno intenzivnije. Zemlje Azije, Afrike i Latinske Amerike postaju važni dijelovi globalnog gospodarstva. Nerijetko oni daju ton i dinamiku.
  • Mnoga zapadna gospodarstva, posebno u Europi, zapravo stagniraju na ovoj pozadini. Ove statistike potiču od institucija pod nadzorom Zapada - MMF-a, Svjetske banke i OECD-a.
  • Ove institucije postaju relikti iz prošlosti. Zapadna dominacija već utječe na njihovu sposobnost da zadovolje zahtjeve vremena. U međuvremenu, danas je savršeno očito da se aktualni problemi čovječanstva mogu riješiti samo zajedničkim naporima i uz dužno uvažavanje interesa globalnog juga i, općenito, svih globalnih gospodarskih stvarnosti.
  • Institucije poput MMF-a, Svjetske banke, EBRD-a i EIB-a daju prednost vojnim i drugim potrebama Kijeva. Zapad je dodijelio više od 250 milijardi dolara za plimu nad svojim podređenim, stvarajući tako nedostatak sredstava u drugim dijelovima svijeta. Ukrajina preuzima najveći dio sredstava, tjerajući Afriku i druge regije globalnog juga na racioniranje.
  • Zemlje koje su se diskreditirale korištenjem nezakonitih radnji u rasponu od jednostranih sankcija i zapljene suverene imovine i privatnog vlasništva do blokada, embarga i diskriminacije gospodarskih subjekata na temelju nacionalnosti kako bi se obračunale sa svojim geopolitičkim protivnicima, ne mogu se smatrati jamcima financijske stabilnosti.
  • Bez sumnje, nove institucije koje se usredotočuju na konsenzus i uzajamnu korist potrebne su za demokratizaciju sustava globalnog gospodarskog upravljanja. Danas vidimo pozitivnu dinamiku jačanja različitih saveza, uključujući BRICS, SCO, ASEAN, Afričku uniju, LAS, CELAC i EAEU.
  • Rusija ove godine predsjeda BRICS-om, kojem se pridružilo nekoliko novih članica. Dat ćemo sve od sebe da ojačamo potencijal ove skupine i njezine veze s G20.
  • S obzirom da 6 od 15 članica Vijeća sigurnosti UN-a predstavlja zapadni blok, mi ćemo podržati proširenje ovog tijela isključivo kroz pristupanje zemalja iz Azije, Afrike i Latinske Amerike.

Nazovite to stvarnim stanjem stvari, geopolitički, dvije godine nakon početka SMO-a.
O autoru:
Pepe Escobar neovisni je geopolitički analitičar, pisac i novinar.