© Getty Images / Sean Gallup / Getty ImagesNATO vojna vježba "Brilliant Jump", Poljska, 26. veljače 2024
Uopće nije tajna, iako se o tome vrlo rijetko govori, kako su na ukrajinskim bojišnicama sudjelovale i britanske specijalne postrojbe, o čemu je već prije više od godinu dana pisao i britanski utjecajni medij The Times pozivajući se na jednog od njihovih zapovjednika.
Jučer isti medij ide i dalje, pa tako objavljuje i vijest da je Glavni stožer britanske vojske, na čelu s admiralom Sir Tonyjem Radakinom, bio izravno uključen u napad na brodove ruske Crnomorske flote.
Napominje se kako je 58-godišnji Radakin trebao podnijeti ostavku u studenom ove godine, jer je odslužio dužnost od potrebne tri godine. Međutim, premijer Rishi Sunak, nakon što je dobio formalno "zeleno svjetlo" od kralja Charlesa III, zamolio je admirala da ostane još godinu dana - do jeseni 2025.
Medij naglašava kako je zahtjev premijera bio motiviran upravo činjenicom da je Radakin ključna osoba u pomoći Ukrajini u njezinim "borbenim planovima protiv Rusije".
Indikativno je kako ovaj tekst utjecajnog britanskog medija dolazi u trenutku kada se od strane brojnih zapadnih državnika odašilju jasne poruke da ne namjeravaju slati svoju vojsku u Ukrajinu nakon što je francuski predsjednik Emmanuel Macron u ponedjeljak, nakon konferencije u Parizu, izjavio kako ne isključuje mogućnost slanja francuskih ali i NATO-ovih kopnenih snaga u tu zemlju, jer se "ne smije dozvoliti pobjeda Rusije".
I američki specijalci djeluju u Ukrajini
Međutim, nije čuveni britanski medij usamljen u svojim stavovima kada je riječ o nazočnosti zapadnih specijalnih postrojbi na tlu Ukrajine.
Tako je još 18. svibnja prošle godine američki The Wall Street Journal (WSJ) objavio izvješće u kojem se tvrdi da "Specijalne postrojbe Ujedinjenog Kraljevstva iz SAS (Special Air Service) i SRR (Special Reconnaissance Regiment) pukovnije i SBS (Special Boat Service) mornaričke postrojbe djeluju vrlo blizu bojišnice u Ukrajini".
U svom tekstu američki medij naglašava kako te akcije predstavljaju navodni politički "razlaz" sa Sjedinjenim Državama, budući da se Washington navodno "suzdržao od slanja specijalnih snaga da izravno pomognu Ukrajincima na prvim crtama". No, takve su tvrdnje prilično smiješne, poglavito s obzirom na brojna izvješća američkih specijalnih i obavještajnih snaga koje djeluju u Ukrajini - navodi WSJ.
Međutim, obavještajni izvori jednoglasni su u tome da obavještajni operateri, koje sponzorira SAD, izravno podržavaju ukrajinske snage, uključujući usmjeravanje njihovih napada ne samo protiv ruske vojske, već i protiv objekata u samoj Rusiji.
U izvješću WSJ-a implicira se da je jedina razlika između američkih i britanskih specijalnih snaga u tome što su one koje je poslao London izravno uključene u borbene operacije na prvim crtama, dok njihove američke kolege "samo pružaju savjetodavne usluge".
Kako god bilo Rusi vjeruju da su spomenute britanske specijalne snage izravno uključene u planiranje i omogućavanje prekograničnih diverzija i terorističkih napada.
Ukrajinski rat je rat između SAD-a i Rusije
Ukrajinski rat na svojoj najnižoj razini je rat između Rusije i Ukrajine. Međutim, na svojoj višoj razini (a tih razina ima još) on je rat između SAD-a i Rusije. Svi su ostali samo ili vjerne sluge ili nijemi promatrači.
Nitko više na Zapadu niti ne skriva činjenicu da bi bez njihove vojne i financijske pomoći Ukrajina već davno bila poražena i time je sve rečeno. O tome je u proljeće prošle godine u Bundestagu govorio i njemački ministar obrane Boris Pistorius govoreći o nužnosti nastavka isporuka oružja Kijevu, jer bi u suprotnom Ukrajina rat izgubila za nekoliko dana.
Iako je Kijev tada osudio njegove riječi kao netočne, praksa je pokazala, a upravo sada to otvoreno govore i Volodimir Zelenski i ukrajinski vojni vrh kada kažu da će bez zapadne, prije svega američke pomoći ukrajina pretrpjeti poraz (riječi predsjednika Zelenskog u nedavnom intervjuu za CNN). Jer bez obzira na važnost vojnika i njihovu motiviranost za borbu, ratove ipak dobivaju vojna tehnika, novac i sirovine. Drugim riječima - sve ono čega Ukrajina nema.
I Kubanska raketna kriza bila je manje opasna
Dakle, svima koji još razmišljaju svojom glavom jasno je kako se na ukrajinskom tlu odvija neobjavljeni rat između Rusije i Zapada i da je upravo zbog toga on tako opasan - kao nijedan do sada.
Osobno sam u svojim ranijim analizama znao pisati i govoriti kako je od ukrajinske jedino opasnija bila Kubanska raketna kriza početkom 60-ih godina prošlog stoljeća. Ali više ne mislim tako. Jer tada su postojali svijest i strah i političara i običnih ljudi o mogućem međusobnom uništenju ondašnjeg bipolarnog svijeta tj. Istoka i Zapada, ali postojali su i politički i diplomatski kontakti između Moskve i Washingtona kroz različite međunarodne formate.
Danas, međutim, toga više nema, ako isključimo samo diplomatske odnose na najnižim razinama koji se tiču problema viza, zatočenih američkih ili ruskih građana u zatvorima dviju država i drugih pitanja koja ništa ključno ne znače.
Boji li se Rusija Velike Britanije?
Ali vratimo se za kraj Velikoj Britaniji s kojom smo i počeli. Iako ona nastoji igrati ulogu "prve violine" po pitanju "dolijevanja ulja na vatru" ukrajinskog sukoba, pa je tako prva poslala i svoje glavne tenkove Challenger 2 u tu zemlju (iako svega 14 komada ali je time primorala Njemačku da se "isprsi" svojim Leopardima koji su stizali u stotinama), a onda i dalekometne rakete Storm Shadows dometa do 300 kilometara, kao i protutenkovsko streljivo s osiromašenim uranom što je izazvalo snažan odjek u Rusiji, te pokrenula inicijativu za stvaranje koalicije za isporuke američkih zrakoplova F-16 - osim oštrih ruskih upozorenja Moskva prema Londonu nije činila ništa konkretno.
Međutim teško da se Rusija boji eventualnog britanskog protuodgovora ili njezinih nuklearnih potencijala (dovoljno se prisjetiti na nedavne nes(p)retne pokušaje lansiranja nuklearnih raketa iz moderniziranih britanskih podmornica od kojih ova posljednja dobro da nije pala na delegaciju predvođenu ministrom obrane koji su testiranje promatrali).
Nesrazmjer je jednostavno golem i potpuno neusporediv u korist Rusije koja sa SAD-om raspolaže s 92 posto ukupnog svjetskog nuklearnog arsenala. Čak je i Francuska veća nuklearna sila od Ujedinjenog Kraljevstva.
Prema kratkom presjeku nuklearnog oružja u svijetu, kojeg je 2020. napravio britanski The Independent, najveći potencijal za potpuno uništenje svijeta je u Rusiji i SAD-u. Najviše bojevih glava s nuklearnim naoružanjem ima Rusija - 7.300 , dok ih u stopu prati SAD sa 6.970. Francuska ima 300 bojevih glava, a Ujedinjeno Kraljevstvo 215.
Dakle, Rusija se sigurno ne boji, ali ne želi svijet gurnuti u nuklearnu apokalipsu. Time se opet vraćam na konstataciju s početka teksta - na to da se sve svodi na rusko strpljenje. Ali svako strpljenje ima svoju granicu, pa o tom ruskom svakodnevno raspravljaju glavni analitičari i stratezi u Bidenovoj administraciji i ono im predstavlja glavnu brigu. Stalno se traži način da se zadovolji politički zahtjev za "plesom na žici", a da se pritom ne padne u ponor. Ali prostora za takav ples sve je manje kako ukrajinski rat sve više eskalira - i toga su svi svjesni.
A na navedeni, jučerašnji tekst britanskog Timesa, već stižu i prve neslužbene reakcije s ruske strane, koje idu u smjeru da bi NATO odmah morao biti upozoren kako ne bi trebao smatrati identične ruske akcije protiv britanske mornarice napadom na Sjevernoatlantski savez, jer je "Britanija prva napala Rusiju".
I "igre bez granica" itekako mogu imati svoje granice ako ne preostane barem zrno mudrosti u usijanim glavama koje sada ne vide dalje od vlastitih interesa.
Komentar: Velika Britanija pruža pomoć Ukrajini i praktički je uključena u sukob, rekao je glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov. Zaista, to nije tajna i postavlja se pitanje zašto sada britanski medij izlazi s ovom informacijom.