Gornje grafičke značajke: prostorna karta okomitog kretanja kopna na istočnoj obali (lijeva ploča); primarne, sekundarne i međudržavne ceste na Hampton Roads, Norfolk, i Virginia Beach, Virginia (gornja desna ploča); i Međunarodna zračna luka John F. Kennedy, New York (donja desna ploča). Žuta, narančasta i crvena područja na ovim kartama označavaju područja tonjenja.
Objavljene su snimke NASA Earth Observatoryja 20. veljače, koje prikazuju kretanje tla duž istočne obale, pri čemu su područja tamnoplave boje ona koja tonu najbržom brzinom. Ova pojava ugrožava infrastrukturu, poljoprivredno zemljište i močvare, posebno s obzirom na rast razine mora.
Između 2007. i 2020. godine, tlo ispod New Yorka, Baltimora i Norfolka, Virginija, potonulo je prosječnom brzinom od 1 do 2 milimetra godišnje, pokazali su podaci satelita. U nekoliko okruga u Delawareu, Marylandu, Južnoj Karolini i Georgiji, brzina potonuća bila je dvostruko ili trostruko veća, prema studiji objavljenoj 2. siječnja u časopisu PNAS Nexus.
"Potonuće je opasan, vrlo lokaliziran i često zanemaren problem u usporedbi s globalnim porastom razine mora, ali je glavni čimbenik koji objašnjava zašto razine vode rastu u mnogim dijelovima istočnog SAD-a", rekao je Leonard Ohenhen, geofizičar s Virginia Tech-a i jedan od autora studije, za NASA Earth Observatory.Potonuće ima mnoge posljedice za ljude koji žive uz obalu, uključujući veći rizik od poplava i oštećenja domova i infrastrukture uzrokovanih nestabilnim tlima. Prema studiji, barem 867.000 nekretnina i ključna infrastruktura - uključujući autoceste, željeznice, zračne luke, brane i nasipe - sve su tonule.
Na udaru i New York
Tonuće tla također može dovesti do prodora slane vode u poljoprivredno zemljište, usjeve i izvori svježe vode, te utjecati na staništa divljih životinja poput močvarnih područja, navodi NASA Earth Observatory.
Jedan od gradova koji se najbrže tone je Charleston, Južna Karolina, gdje je središnje područje udaljeno samo 3 metra iznad razine mora. Grad tone oko 4 mm godišnje.
Prema NASA Earth Observatoryju, potonuće pod Charlestonom uglavnom je uzrokovano ljudskom aktivnošću poput crpljenja podzemnih voda. Kada ljudi ispuštaju podzemne akvifere ili ekstrahiraju prirodni plin iz tla, prazni prostori koji ostanu mogu se urušiti, uzrokujući potonuće tla iznad njih. Međutim, na mjestima poput New Yorka, kombinacija faktora doprinosi potonuću, uključujući mekano tlo na kojem je izgrađen i težinu zgrada.
Znanstvenici su koristili satelitske snimke i GPS senzore na tlu kako bi proučavali obalu od New Englanda do Floride. Zatim su stvorili kartu koja je otkrila varijabilnost u podizanju i spuštanju različitih područja duž obale. Te podatke su usporedili s podacima prikupljenim pomoću GNSS sustava na tlu kako bi otkrili brzinu potapanja.
Zašto tone baš taj dio
Prema kartama, srednjeatlantska regija tone više od sjeveroistočnih SAD-a. To je uglavnom rezultat geološkog procesa nazvanog glacialno izostatičko prilagođavanje, što je kontinuirano kretanje zemlje koja je nekada bila opterećena teškim ledenim pokrovima tijekom posljednjeg ledenog doba, koje je trajalo od otprilike 126.000 do 11.700 godina prije sadašnjosti.
Rub ogromnog ledenog pokrova Laurentide prolazio je kroz ono što su sada Pennsylvanija i New Jersey, pritiskajući zemlju s težinom leda. Istovremeno, zemlja izvan perimetra leda bila je prisiljena prema gore. Kada se led počeo topiti prije otprilike 12.000 godina, zemlja koja je nekada bila nabubrela uz obalu počela je tonuti i nastavlja to činiti.
Suautor studije Manoochehr Shirzaei, direktor laboratorija na Virginia Techu, rekao je da znanstvenici planiraju mapirati obalu Meksičkog zaljeva sljedeće.
"Naš dugoročni cilj je mapirati sve obale svijeta koristeći ovu tehniku", rekao je u priopćenju za tisak. "Znamo da planeri u nekoliko američkih gradova već koriste naše podatke kako bi naše obale učinili otpornijima, i želimo da gradovi širom svijeta to mogu učiniti isto."
Komentari čitatelja
na naše novosti