Američki pokušaji promjene režima
Za moje američke čitatelje, zasigurno ste živjeli u špilji skrivenoj u planinama ako niste čuli političare koji blebeću o ruskom i kineskom uplitanju u naše predsjedničke izbore. Gotovo svi ostali su upoznati s ovim pogrešnim tragom. Sada znamo da je cijela "Rusija je pomogla Trumpu da pobijedi 2016." bila lažna kreacija zahvaljujući kampanji Hillary Clinton. Naravno, imala je pomoć CIA-e, FBI-a i vodećih medija u širenju te besmislice i uvjeravanju pozamašnog dijela američkog biračkog tijela da je to istina.
Moji strani čitatelji vjerojatno se češkaju po glavama i pitaju se: "Jesu li Amerikanci stvarno toliko neupućeni?" Kratak odgovor je, DA! To je ironija u svom najčišćem obliku, tj. Amerikanci postaju bijesni na nagovještaj stranog uplitanja u naše izbore. Zašto ironija? Od kraja Drugog svjetskog rata, Sjedinjene Države, zahvaljujući CIA-i, rutinski su se miješale u izbore u drugim zemljama. Ovo uplitanje uključuje omogućavanje i/ili organiziranje državnih udara. Drugim riječima, promjene režima.
Dakle, što mislim pod "političkim uplitanjem"? To pokriva niz aktivnosti. Može početi s financiranjem i/ili organiziranjem oporbenih političkih skupina. Tu je zatim proizvodnja i plasiranje propagande putem tiskanih medija, radija, televizije i sada društvenih medija. Također može uključivati CIA-ino regrutiranje ključnih političara kao "izvora". Ne sugeriram da je svo vanjsko uplitanje nužno nezakonito ili pogrešno. Promjena vlasti u Njemačkoj s nacističke na nešto približno demokraciji bila je ispravna stvar da se napravi.
No uplitanje ne prestaje s benignim radnjama. Tu je i opremanje, obuka i podrška za pobunjenike ili vojne moćnike. Evo zabavne činjenice — CIA je odigrala ulogu u dovođenju Baathističke stranke na vlast u Iraku 1963. Je li ikakvo čudo da je Sadam kasnije bio zbunjen i zatečen američkim neprijateljstvom usmjerenim na njega s obzirom na to da su SAD odigrale ključnu ulogu u pomaganju u razvoju iračkog kemijskog oružja i pružile izravnu obavještajnu potporu Sadamu tijekom rata s Iranom.
Prosječnog Amerikanca su tijekom posljednjih 75 godina zavaravali da vjeruje da je jedini interes SAD-a promicanje demokracije i slobode. Ali to nije ono što je dovelo do američke intervencije u Iranu i Iraku. Sve se to odnosilo na naftu i osiguranje pristupa toj nafti američkim i europskim korporacijama.
Wikipedia nudi lijepu sličicu različitih intervencija. Neke su uspjele (i, kao posljedicu, uzrokovale užasne patnje civila), a neke nisu uspjele. Ovaj članak u Wikipediji ne govori o ulozi SAD-a u poticanju gerilskog rata u Ukrajini 1950-ih niti se bavi ulogom Zapada u financiranju čečenskog ustanka u Rusiji 1999. godine — rata koji je trajao deset godina. Također sam propustio uključiti Izrael — Obamina administracija izravno se umiješala u izraelsku predsjedničku kampanju.
Stoga proučite ovaj popis od 50 plus intervencija i zapitajte se ova pitanja: Je li američko uplitanje učinilo tu zemlju stabilnijom, naprednijom i demokratskijom? Je li američko uplitanje dovelo do mira i smanjenja sukoba? Mislim da bi u većini slučajeva odgovor bio odlučno "NE".
Potičem čitatelje da to riješe u raspravi.1941.-1952.: Japan
1941.-1949.: Njemačka
1941.-1946.: Italija
1944.-1946.: Francuska
1945.-1948.: Južna Koreja
1947.-1949.: Grčka
1948.: Kostarika
1949.-1953.: Albanija
1949.: Sirija
1950.-1953.: Burma i Kina
1952.: Egipat
1952.-1955.: Ukrajina
1952.-1954.: Gvatemala
1952.-1953.: Iran
1956.-1957.: Sirija
1957.-1959.: Indonezija
1959.-1963.: Irak
1959.-1963.: Južni Vijetnam
1959.-1962.: Kuba
1959.: Kambodža
1960.-1965.: Kongo-Leopoldville
1960.: Laos
1961.: Dominikanska Republika
1964.: Brazil
1965.-1967.: Indonezija
1970.-1979.: Kambodža
1970.-1973.: Čile
1971.: Bolivija
1974.-1991.: Etiopija
1975.-1991.: Angola
1975.-1999.: Istočni Timor
1976.: Argentina
1979.-1992.: Afganistan
1980.-1989.: Poljska
1981.-1982.: Čad
1981.-1990.: Nikaragva
1983.: Grenada
1989.-1994.: Panama
1986.-1991.: Sovjetski Savez
1991.-1996.: Irak
1991.: Haiti
1994.-1995.: Haiti
1996.-1997.: Zair
2000.: SR Jugoslavija
2001.-2021.: Afganistan
2003.-2021.: Irak
2004.: Ukrajina
2005.: Kirgistan
2006.-2007.: Palestinski teritoriji
2005.-2009.: Sirija
2011.: Libija
2012.-2024.: Sirija
Dopustite mi da pretpostavim da postoji dobar razlog zašto su ljudima Sjedinjene Države mrske i, u nekim slučajevima, duboko prezrene. Bili smo toliko zauzeti govoreći drugima kako da žive i kako da vladaju sobom da Sjedinjene Države nisu uspjele pravilno upravljati sami sobom. Užasan broj crne djece u velikim gradovima — npr. u Baltimoreu — koja ne znaju dobro čitati stvara tempiranu bombu koja detonira i igra glavnu ulogu u broju nevjenčanih majki, djece bez očeva i raširenoj ovisnosti o drogama. Zločin u mnogim većim američkim gradovima nadmašuje broj u takozvanim "prljavim rupama" trećeg svijeta.
Imam jednostavan prijedlog. Amerika bi se trebala usredotočiti na promjenu vlastitog ponašanja prije nego što bude imala smjelosti da kaže drugim zemljama kako da žive svoje živote.
Komentari čitatelja
na naše novosti