Američki novinar Tucker Carlson je, kao pobunjeni Amerikanac koji drži da je borba za trezvenost jedna od tri najveće vrijednosti jednog društva, bačeno uže sluđeoj Americi. I ne samo njoj
tucker
I sam Tucker Carlson (54) je nakon intervjua s Vladimirom Putinom, koji su vidjele stotine milijuna ljudi (neki kažu i dvije milijarde), postao svjetska vijest. Poruke koje je slao hvatane su u letu, a pokazalo se da je on sam osoba koja ima određeni pogled na svijet. Samosvojan. I učinkovit. Svoje ideje zna plasirati na originalan način.

Odjeknule su njegove opaske kako čak i djeca mogu bez straha putovati moskovskim metroom, o cijenama u ruskim samoposlugama iako je zemlja pod sankcijama Zapada, pa što god mislili o ruskom predsjedniku, u Rusiji nema spomenika Putinu ... Sve je to izravna provokacija američkim predodžbama o svijetu u kojem živimo.

Neostvareni špijun

Sve što je našao pred put "kakav je grad Moskva" u "digitalnim izvorima informacija koje koristi - bilo je potpuno neadekvatno", dio je njegove konsekventne kritike "Wikipedije" koja informira kroz zapadne dezinformacije.

Inače, kada govori o dobrim stvarima u Rusiji, to je kritika ove Amerike i sadašnjeg američkog stanja. Djeluje kao da je razapet na križ - između svoje vjere u iznimnost Amerike i sadašnje situacije koja je duboko krizno, a kriza se ne rješava.
intervju
© Gavriil Grigorov/Sputnik/PoolAmerički konzervativni politički komentator Tucker Carlson sluša ruskog predsjednika Vladimira Putina tijekom intervjua u Kremlju, Moskva, 6. veljače 2024.
Otac mu je bio direktor "Glasa Amerike" (1986.-1991.), a u Tuckerovoj biografiji stoji da se "nakon fakulteta pokušao pridružiti CIA-i - ali mu je zahtjev odbijen - nakon čega se odlučio baviti novinarstvom uz očevo ohrabrenje." Putin je bio bolje sreće. U početku ga je KGB odbio, ali je kasnije napravio izvanrednu obavještajnu karijeru.

Carlson je 1990-ih radio u Weekly Standardu, utjecajnom neokonzervativnom tjedniku, postao je istaknut na CNN-u kao voditelj Crossfirea a uzletio na vrh u Fox Newsu. U svojim biografijama definiran je kao konzervativac, čak paleokonzervativac. Uglavnom, riječ je o nemirnoj prirodi koja zna pratiti obveze, ali je sposobna kad obveze ugroze zdrav razum - pobuniti se.

Rađanje je prvi cilj društva

Paleokonzervativac (skraćeno paleokon) je netko tko se pridržava konzervativne političke filozofije koja naglašava tradiciju, drži se grđanskog društva "s vjerskim, regionalnim, nacionalnim i zapadnim identitetom".

Engleski znalac međunarodnih odnosa Michael Foley smatra da su "paleokonzervativci za ograničavanje imigracije, povlačenje multikulturalnih programa, decentralizaciju federalne politike, vraćanje kontrole nad slobodnom trgovinom, stavljanje većeg naglaska na ekonomski nacionalizam i neintervencionizam u američkoj vanjskoj politici", te da se izričito drže tradicionalnih vrijednosti oko "spola, etničke pripadnosti i rase".

U trosatnom razgovoru na podcastu Lexa Friedmana (8,5 milijuna pregleda) više puta je spomenuo brak sa Susan (koja je također putovala s njim u Moskvu), svojih četvero djece i kućne pse. I naglasio važnost prirode. "Stabla su ljepša od bilo koje zgrade, po mom mišljenju." Previše normalan čovjek za doba umjetne inteligencije. I uživa u tome.
foto
© FacebookAmerički konzervativni politički komentator Tucker Carlson sa suprugom Susan (prva lijevo) i četvero djece
Izričit je o tome što je zdravo društvo: natalitet, produljenje očekivanog životnog vijeka i trezvenost. "Ako imate društvo u kojem ljudi jednostavno ne mogu da se izbore za trezvenost, ne žele imati djecu i umiru sve mlađi imate samoubilačko društvo. Izuzetno bolesno", objašnjava. "Ne krivim nikoga. Samo objektivno kažem šta je točno."

Sklon je izravnoj kritici društva rodne ideologije. I opet moć očitog: "A mjera zdravlja vašeg društva je broj djece koju imate i koliko im dobro ide. To je vrlo jednostavno. Morate imati sljedeće generacije. Svi umiremo i što nas zamjenjuje? A ako vam nije stalo do toga - onda ste suicidalno društvo."

Usud Južne Koreje

Tu je i njegov omiljeni primjer: Južna Koreja. Kao dijete živio je s Korejcima u Kaliforniji. O njima misli sve najbolje: "Pametni, duhoviti, pošteni, hrabri".

Iz toga slijedi logično pitanje: "Pa što se dogodilo s Južnom Korejom?" Zašto nitko ne može odgovoriti na pitanje? Oni su sjajni ljudi, bogati, imaju sve te prednosti. Oni su u samom vrhu svakog Amerikanca... Za stranu državu oni su više Amerikanci nego možda bilo koja druga država, osim Kanade. I što se dogodilo? Južna Koreja umire, doslovno umire. Daleko su ispod pozitivne stope fertiliteta, stopa suicida je astronomska. Zašto je to? To je bogata zemlja. Naravno, ne znam odgovor", priznaje, "ali mislim da to ima neke veze s prodorom tehnologije u južnokorejsko društvo, mislim da je ono po tome sigurno jedno od najviših na svijetu, ljudi tamo žive on-line."
slika
© Kim Hong-Ji/ReutersŽena gura bebu u kolicima u četvrti Hongdae u Seulu
Zaključak je univerzalan: "U Južnoj Koreji se iz mnogo razloga vjerovalo da će zapadna tehnologija biti oslobađajuća progresivna sila, a ja mislim da je bilo suprotno. To je moj snažan osjećaj. I mislim da je to istina i u ovoj zemlji (Americi). I ne razumijem kako ljudi mogu ignorirati smanjenje očekivanog životnog vijeka ili povećanje upotrebe fentanila. Ne radi se samo o tome da Kina isporučuje te kemikalije u Meksiko, već o tome, 'Zašto bih uzimao to s..nje?'"

I iznosi kontrapunkt koji sliku o Korejcima a i svijetu u kome živimo dovodi do kraja: "Pa, da te pitam ovo. Mislim da Sjeverna Koreja izgleda kao najdistopičnije, najstrašnije mjesto na svijetu, zar ne? Očigledno je to sinonim za distopiju, zar ne? Sjevernokorejski. Koristim ga cijelo vrijeme. I ja tako mislim. Ali ako za 100 godina ima više živih Sjevernih Korejaca nego Južnokorejaca, što nam to govori?"

Kad ga časopis Time opisuje kao "najmoćnijeg konzervativca u Americi", onda se ima na umu ta izuzetna sugestivnost. Izuzetno sugestivna upotreba činjenica. I kada se ne slažete s njim, ne možete a da ne razmislite o tome što govori. "U redu, znači nisam protiv svih tehnologija. No, možete li navesti veliku tehnologiju u zadnjih 20 godina za koju možemo reći da je definitivno poboljšala živote ljudi?", pita i potom dodaje ključnu činjenicu da je primjena "tehnologije u rukama ljudi koji nam žele naštetiti i uništiti nas. To je tako očito zastrašujuće".

Amerkanac koji uči

Tucker Carlson je jedan od onih ljudi koji ne znaju, ali uče i onda dijele ono što su naučili s vama. S javnošću.

Kao voditelj na CNN-u (2000.-2005.) podržavao je ratnu intervenciju u Iraku, ali se otrijeznio nakon godinu dana. "Mislim da je to totalna noćna mora i katastrofa, i sramim se što sam se protivio svojim instinktima i podržao rat."

Odmah će sjesti i napisati knjigu (2004.) i dati tipično američko objašnjenje: "Irak je usrano mjesto, nastanjeno hrpom polupismenih majmuna, i stoga nije vrijedilo invazije." Narativ je američki, ali s ciljem izravno suprotnim američkoj politici, a u skladu sa zdravim razumom. I to ga čini univerzalnim.

Dvadeset godina kasnije napredovao je - sada smatra da Amerikanac ne treba učiti druge kako živjeti po američkom modelu, iako smatra da je - Amerika, staklena kuća na brdu, iznad drugih. Dojam Tuckera Carlsona o američkoj slobodi govora na razini je iznimnosti kojoj nema premca u svijetu. Ali to je danas sve srozano do dna.
mmmmmmmmmmm
© AFP/Jason KoernerTucker Carlson dok je radio za Fox News, 17. studenog 2022.
Voli pričati kako je Amerika svojedobno izvozila demokraciju nedemokratskim sredstvima (on u tome ne vidi dimenziju nemorala!), ali da mu je otac govorio kako je to za neke tamo, da se to u Americi ne smije raditi. Sad ga zaprepašćuje da se to zlo kao bumerang vratilo u zemlju odakle je lansirano. To mišljenje je tipično tuckerovsko - vjerovatno nije daleko ni vrijeme kad će se suočiti sa tom iluzijom. Jer zlo ne nastaje ni iz čega.

Kada je nedavno razgovarao s Mikeom Benzom, koji je godinama u State Departmentu držao sajber portfelj o najstrašnijim manipulacijama koje je provela američka država - a sve se završava operacijom COVID-19 i obezbjeđivanja pobjede na izborima Joa Bidena - čudio se kao dijete.

"Upravo ste ispričali izvanrednu priču koju nikad nisam čuo; gotovo je nemoguće povjerovati da se to dogodilo; Još jednom hvala na ovom gotovo nevjerojatnom objašnjenju; ima toliko toga ovdje i tako je šokantno; ali ne opisujete demokraciju. Mislim, opisujete zemlju u kojoj je demokracija nemoguća. Ovo je jedna od najupečatljivijih priča koje sam ikada čuo i zahvalan sam vam što ste nam je donijeli." I u toj iskrenosti je moć.

Tako da je Tucker Carlson, kao pobunjeni Amerikanac koji drži da je borba za trezvenost jedna od tri najveće vrijednosti jednog društva, bačeno uže sluđenoj Americi. I ne samo njoj. Neka (paleokonzervativna) svijeća na kraju tunela za bolesna društva. I nije čudo što je takav veliki problem za "duboku državu" i sve što ona širi.