© Miriam Alster/Pool/AFPAmerički predsjednik Joe Biden u Tel Avivu 18. listopada 2023.
Ovo je, kao i obično, zavaravanje. Samo nekoliko mjeseci ranije, navodno je zadužio Rona Dermera, jednog od njegovih najbližih saradnika, da istraži načine da "prorijedi" stanovništvo Gaze.
Ideja je bila da se zaobiđe otpor Egipta, SAD i Evrope novom masovnom talasu izbeglica, otvaranjem mora kao humanitarnom gestom.
Israel Hayom, koji je dobio kopiju plana, napomenuo je: "Fenomen izbjeglica u ratnim zonama je prihvaćena stvar. Desetine miliona izbjeglica napustile su ratne zone širom svijeta u samo posljednjoj deceniji, od Sirije do Ukrajine. Svima je utvrđeno da imaju adrese u zemljama koje su pristale da ih prihvate kao humanitarni gest.
"Pa zašto bi Gaza bila drugačija? ... More je otvoreno i za Gazane. Izrael po svojoj volji otvara morski prijelaz i omogućava masovni bijeg u evropske i afričke zemlje."
Nema znakova da je Netanyahu odustao od svog plana da gurne značajan broj Palestinaca na čamce - niti, uprkos brojnim tenzijama u ratnom kabinetu, da se vojska opire ovim naredbama.
Obraćajući se na privatnom sastanku Komiteta za vanjske poslove i sigurnost Knesseta, Netanyahu je rekao da bi luka mogla olakšati uklanjanje Palestinaca iz Gaze. Dodao je da "ne postoji prepreka" da Palestinci napuste pojas Gaze, osim nespremnosti drugih zemalja da ih prihvate, navodi novinar Kan Newsa.
Ako još ne postoji uvjerljiv plan za dan nakon rata, čini se da postoji konsenzus o držanju cjelokupnog stanovništva Gaze u šatorima, ovisno o pomoći koju kontrolira samo Izrael.
Glad i izgnanstvo
Stvari idu po planu. Nakon pet mjeseci rata, 1,1 milion ljudi - polovina stanovništva - potpuno je iscrpilo svoje zalihe hrane i bori se sa katastrofalnom glađu. Ovo je najveći broj ljudi ikad zabilježen kao suočeni s katastrofalnom glađu prema Integriranoj klasifikaciji faza sigurnosti hrane.
Glad je najakutnija u dva sjeverna provincija Gaze, gdje je oko 300.000 ljudi ostalo zarobljeno.
To bi moglo biti zaustavljeno u roku od 24 sata, tolika je količina pomoći koja čeka na granicama Gaze. Hiljade kamiona zaustavljeno je na egipatskoj strani prijelaza Rafah, dok je brod s pomoći iz Turske mjesecima zaglavio u izraelskoj luci Ashdod.
No, nikakva strašna upozorenja Ujedinjenih naroda i Bijele kuće, kao ni slučaj genocida koji je na čekanju pred Međunarodnim sudom pravde, ne tjeraju Netanyahua da pusti pomoć koja je prepuna granica Gaze. Umjesto toga, svjetski čelnici govore kao da usko grlo na granicama ne djeluje; da se upravo događa.
Ograničavanje protoka pomoći je politika koju poseduju podjednako članovi parlamenta Benny Gantz i Gadi Eisenkot kao i Netanyahu i ministar odbrane Yoav Gallant. Masovna glad je isprobano sredstvo za tjeranje neposlušnih podanika u egzil. Kao što je često slučaj u istoriji kolonijalizma, Britanija je to prva pokušala.
Američki predsjednik Joe Biden je zapljeskao, ali mora da se iznutra izvijao kada ga je irski premijer Leo Varadkar podsjetio na paralele između onoga što se sada događa pod njegovim nadzorom i gladi u Irskoj u 19. stoljeću.
Govoreći na ceremoniji djeteline na dan Svetog Patrika u Bijeloj kući, Varadkar je rekao: "Gospodine predsjedniče, kao što znate, Irski narod je duboko zabrinut zbog katastrofe koja se odvija pred našim očima u Gazi. Kada putujem svijetom, lideri me često pitaju zašto Irci imaju toliku empatiju prema palestinskom narodu, a odgovor je jednostavan: vidimo našu historiju u njihovim očima. Priča o raseljenju, lišavanju posjeda i nacionalnom identitetu koji se dovodi u pitanje ili negira, prisilnoj emigraciji, diskriminaciji i sada gladi."
Grupa historičara Velike gladi apelirala je u pismu na "savest Irske Amerike".
"Tražimo od irskih Amerikanaca u svojstvu građana, kao članova kulturnih i dobronamjernih društava, kao političkih lidera, da iskoriste svoj utjecaj kako bi spriječili glad kao što je ona s kojom su se suočavali njihovi preci", navodi se u pismu.
"Da bi se to učinilo potrebno je da Sjedinjene Države prestanu s naoružavanjem Izraela; da vrši pritisak na Izrael da zaustavi svoju vojnu akciju i ukida blokadu Gaze; da se suzdržava od korištenja veta u Vijeću sigurnosti UN-a u odnosu na Palestinu; da vraća sredstva UNRWA-i, agenciji koja je najbolje opremljena za pružanje pomoći; da djeluje kao pošten posrednik u postizanju dogovorenog političkog rješenja između Izraela i Palestine."
Moćna poruka
Ova lista je toliko daleko od Bidenovog plana da je potreban zaista dobro podmazan politički stroj da plješće i klima glavom Varadkaru, dok nastavlja sa prodajom F35 Izraelu.
Daleko od vrućih mikrofona, Biden je navodno vikao i psovao kada mu je na privatnom sastanku u Bijeloj kući rekao o opadanju broja anketa u Michiganu i Georgiji zbog njegovog rukovanja ratom u Gazi, rekavši da vjeruje da je radio ono što je ispravno, uprkos političkim posljedicama.
Ali postoji još snažnija poruka iza paralela između dvije gladi.
Kao što Biden predobro zna iz svoje historije - on je potomak preživjelog od Velike gladi - britanska represija nije ugasila plamen pobune.
Velika glad postavila je korijene borbe za nezavisnost, doslovno, u dijelovima Irske koji su bili najteže pogođeni. Skibbereen, na krajnjem zapadnom vrhu Zapadnog Korka, bio je jedan od regiona koji su najviše pogođeni glađu između 1845. i 1852. godine. Ovo područje je nastavilo da stvara tri vodeće ličnosti Uskršnjeg ustanka 1916.: Michaela Collinsa, Toma Barrya i Jeremiaha O'Donovan-Rossa.
Do 1916. bilo je malo živih ljudi koji su se sjećali gladi, ali to je bilo manje važno. Njihovi potomci jesu.
Isto vrijedi i za palestinsku nacionalnu stvar danas. Borba za palestinsku državu, za okončanje izraelske okupacije, naelektrizirana je i obnovljena masovnom glađu u Gazi. Posljedice onoga što se danas dešava pred našim očima dovoljno su snažne da podstaknu otpor i pobjedu generacija koje dolaze.
Ali Netanyahuova mašina Sudnjeg dana nije raspoložena da odustane od pokušaja. U stvari, tek je počelo.
Plan na djelu
Otkako su plemenske vođe u Gazi odbacile planove za distribuciju pomoći pod kontrolom Izraela i formiranje prototipa Vichyjevskog režima, došlo je do izbijanja borbi u sjevernim provincijama i još jedne bitke u bolnici al-Shifa.
To dvoje je povezano. Plemena su organizovala "narodne komitete" da garantuju isporuku konvoja pomoći u distribucione centre Unrwa. U stvarnosti, konvoje su čuvale različite frakcije, uključujući Fatah i Hamas. Isporuke su bile ogroman uspjeh, prve koje su sedmicama prolazile kopnom.
Ali oni su također bili veliki udarac za Izrael - prvo time što su pokazali da je Hamas još uvijek aktivan i sposoban za organizaciju na sjeveru, a drugo jer su značili da je Izrael privremeno izgubio kontrolu nad distribucijom pomoći, svoju ključnu tačku pritiska na stanovništva.
Shodno tome, izraelske snage su gađale i ubile čovjeka odgovornog za koordinaciju konvoja, direktora policijskih operacija Faika Mabhouha, nakon što su ga zarobile u bolnici al-Shifa.
Uslijedili su zračni napadi, a u utorak su ubijena najmanje 23 Palestinca odgovorna za obezbjeđenje zaliha pomoći. Ovo je krajnje nerazumna stvar za Izrael ako pokušava da uspostavi neki oblik civilne kontrole kada se rat završi.
Objavljujući rat plemenima s kojima je pokušavao razgovarati posljednjih pet mjeseci, Izrael ujedinjuje cjelokupno stanovništvo Gaze iza palestinskih frakcija.
U Gazi ne nedostaje organizacijskih kapaciteta; sada je ujedinjena protiv Izraela.
Zapis na zidu
Komentar: Zapis na zidu - biti svjestan da će se nešto loše vjerojatno uskoro dogoditi
Netanyahuov plan igre je sada jasan: produžiti rat što je duže moguće; zatvoriti sve kopnene granice, završavajući sa Rafahom; i učiniti more jedinim putem za bijeg Palestinaca iz Gaze.
Iza vrućih riječi osude, Biden i EU su mu do sada išli na ruku. Infrastruktura za upravo takav plan se gradi pred našim očima, uz voljnu pomoć Washingtona.
Gradi se "privremeno pristanište" za primanje pomoći direktno u Gazu, a Biden je rekao da će moći "primiti velike pošiljke hrane, vode, lijekova i privremenog skloništa". Cilj je omogućiti "masivno povećanje količine humanitarne pomoći koja svaki dan ulazi u Gazu", rekao je.
Biden se pravi kao da je pristanište bila njegova ideja i odgovor na glad. Nije bilo ni jedno ni drugo.
Plan za pomorski put do Gaze preko Kipra inicirao je Netanyahu, rekao je visoki diplomatski izvor za The Jerusalem Post. "Netanyahu je preuzeo inicijativu za uspostavljanje pomorske humanitarne pomoći za civilno stanovništvo u Pojasu Gaze, u saradnji sa Bidenovom administracijom", rekao je izvor.
Datum kada se to dogodilo važniji je od identiteta autora šeme. Prema ovom izvještaju, Netanyahu je 31. oktobra, samo tri sedmice nakon napada Hamasa, iznio svoju strategiju kiparskom predsjedniku Nikosu Christodoulidesu, a 19. januara ponovo je razmotrio to pitanje s Bidenom.
Drugim riječima, plutajući mol nije bio reakcija na nadolazeću glad. Bio je to dio planiranja koji ga je stvorio
I pogledajte gdje se gradi pristanište. Savršeno dobra i veća luka već postoji u gradu Gaza, ali to ne bi odgovaralo Netanyahuovim namjerama. Nova luka se pojavljuje na kraju puta koji je izraelska vojska probila kroz centar pojasa Gaze kako bi podijelila sjever od juga. Dok će američke trupe graditi pristanište, pomoć koja dolazi kroz njega će upravljati ili provjeravati izraelska vojska.
Dok brod za izgradnju pristaništa polako plovi put prema Gazi, a proći će dva mjeseca prije nego što nova luka bude počela sa radom, izvori američke mornarice kažu da detalji o tome kako će pomoć stići u Gazu s mora tek treba da budu razrađeni - sa dobrim razlogom.
Cesta i luka bit će pod kontrolom izraelske vojske, iste vojske koja je ugušila postojeće ulazne tačke i ciljala Palestince koji pokušavaju osigurati kamione pomoći UN-a. Svako tko poznaje region i istoriju ovog sukoba treba da pazi na upotrebu reči "privremeno" kada se primenjuje na infrastrukturu ove prirode.
Zid za razdvajanje na okupiranoj Zapadnoj obali trebao je biti privremena reakcija na bombaše samoubice. Opsada Gaze je trebala biti privremena. A sada se od nas traži da prihvatimo luku u Gazi pod kontrolom izraelske vojske kao privremenu strukturu za borbu protiv gladi.
Dođite nam
Ako bi se itko trebao brzo dosjetiti ovih planova, to bi trebalo da budu vlade Kipra, Grčke i Italije, koje će biti odredišne tačke za novu izbjegličku krizu koju planira Izrael.
EU je upravo najavila paket od 8 milijardi dolara kao dio sporazuma o kontroli migracije iz Egipta, dajući ga režimu predsjednika Abdela Fataha el-Sisija, čija je loša vladavina stvorila problem.
To je logika Tvrđave Evrope: podržite diktatora koji stvara pustoš u svojoj zemlji i tjera hiljade Egipćana na čamce, a zatim ga nagradite pretvaranjem ljudske plime bijede koju je stvorio u prijeko potreban izvor prihoda.
Zatvarajući Rafah zauvijek, Izrael će Egiptu oduzeti posljednju stratešku kartu: Gazu. Nakon što je odustao od statusa lidera arapskog svijeta, izgubio svaki utjecaj na susjede, Sudan i Libiju, Sisi ostaje samo na jednom zadatku, djelovati kao evropski XL siledžija protiv izbjeglica.
EU se sprema da ponovi istu grešku s Netanyahuom: dozvoli Izraelu da zaustavi protok međunarodne pomoći u Gazu kroz sve kopnene granice, a zatim pomogne u izgradnji infrastrukture za sljedeći plimni val izbjeglica. Uostalom, ako je uspjelo u Siriji, može i u Gazi.
Ako Brisel danas ne shvati plan izraelske vlade za Gazu, to će vrlo brzo, kada brodovi puni Palestinaca počnu pristizati na grčka ostrva i obale Italije.
Ali postoji još jedna stvar koju Washington mora prepoznati. Slušalo je Netanyahua kada je 2002. godine, kao privatni građanin, svjedočio Kongresu da bi invazija na Irak bila "dobar izbor".
SAD su slušale i pogledajte šta se dogodilo. Invazija na Irak pokrenula je niz događaja koji su gurnuli cijeli region u nemir, znatno proširili domet Irana u arapskom svijetu i ponovo zapalili sektaške podjele.
Danas, izraelska invazija na Gazu ujedinjuje arapski svijet protiv Izraela. Huti su sada zdravica Arapa širom Bliskog istoka za njihovu kampanju protiv zapadnog brodarstva u Crvenom moru. Ali američku politiku i dalje vodi Netanyahu.
Opasna i moćna mješavina kuha se u arapskim srcima širom svijeta: bijes, duboko poniženje i krivica. Ovo je recept za egzistencijalni rat kakav ova generacija Izraelaca nikada nije iskusila i za koji nema apetita.
Ako Biden slijedi Izrael ovim putem, izgubit će sljedeće izbore. Bijes među Arapskim Amerikancima nije na listi. Ali to je od male strateške posljedice, toliko se loše ponašao demokratski predsjednik.
Međutim, ako SAD dopuste Izraelu da pretvori Gazu u džinovski izbjeglički kamp koji postepeno tjera Palestince na brodove, to će biti od velike strateške posljedice, smanjujući posljedice osuđene invazije na Irak.
Izrael više nije strateško bogatstvo i vojni partner SAD. To je sjeme, inkubator i staklenik regionalnog rata. Ako se to dogodi, SAD zaslužuju sve što im dolazi.
(TBT, MEE)
Komentari čitatelja
na naše novosti