Riješiti se Netanyahua ne bi ništa riješilo. Možda je lično nepopularan među Izraelcima, ali njegova politika u Gazi i na Zapadnoj obali uživa ogromnu podršku javnosti
foto
© AFPProsvjednik tijekom protuvladinih prosvjeda u Tel Avivu 3. veljače 2024. poziva trenutnu izraelsku vladu da podnese ostavku
Izrael ima "problem izbjeglica". Tako je u nedavnom članku napisao glavni urednik izraelskog lista Haaretz.

Aluf Benn je objasnio da je izraelski premijer Benjamin Netanyahu bio na ivici da odluči kako upravljati ogromnim brojem Palestinaca koji su prisilno raseljeni iz sjeverne Gaze nakon što je Izrael napao to područje nakon 7. oktobra 2023. godine.

"Pitanje je", napisao je Benn, "hoće li Izrael dozvoliti Palestincima povratak u sjeverni pojas Gaze, iz kojeg su protjerani na početku rata, ili će odatle biti trajno raseljeni, ostavljajući područje pod izraelskom kontrolom."

Obratite pažnju na upotrebu jezika i pasivnost opisivanja etničkog čišćenja (iako je nejasno da li sam Benn ima čvrsto mišljenje o toj temi).

Haaretz je istaknuti i svakodnevni protivnik Netanyahua, ali izgleda rastrgan između glavnog izraelskog pogleda na napad na Gazu, objavljivanja niza nacionalističkih i militarističkih priča u posljednjih šest mjeseci, i humanijeg stava koji ispravno razumije da Izrael čini užasna zlostavljanja u Gazi koja će zauvijek zaprljati zemlju.

Bennova analiza uokviruje debatu u izraelskoj političkoj eliti kao između dvije nepomirljive pozicije. "Centrističke stranke" u zemlji žele sklopiti dogovor s Hamasom i osloboditi izraelske taoce, dok desnica radije ignorira sudbinu talaca i umjesto toga se fokusira na ponovno uspostavljanje kolonijalnih ispostava na sjeveru Gaze, želja od mnogih u Netanyahuovoj krajnje desničarskoj koaliciji.

Iako je to donekle tačno, ono takođe namjerno ignorira politički pomak koji se dogodio u Izraelu u posljednjih nekoliko decenija, mnogo prije 7. oktobra. Netanyahu je bio premijer duže od drugih izraelskih lidera od nastanka države 1948. godine i sve je nepopularniji, ali mnoge njegove politike u Gazi i okupiranoj Zapadnoj obali uživaju ogromnu podršku Izraela.

Zapadna opsesija Netanyahuom

Problem u Izraelu nije samo Netanyahu. On je simptom velike veće društvene promjene. Zamjena sa drugom kopijom malo toga će promijeniti za milione Palestinaca koji žive pod brutalnom vojnom okupacijom.

Jedan od mogućih nasljednika, Benny Gantz, proveo je svoju karijeru ponosno promovirajući razaranja koja je izazvao u Gazi u prethodnim ratovima.

Već dugo postoji zapadnjačka opsesija Netanyahuom, pogrešno verujući da je on prepreka humanijoj "jevrejskoj državi". To je ista greška koju su nedavno napravili američki predsjednik Joe Biden i lider Senata Chuck Schumer, koji su tvrdili da Netanyahu blokira bilo kakvu perspektivu mira u regionu.

Rečeno nam je da njegova ratobornost onemogućava okončanje napada na Gazu.

Iako je neosporno istina da Netanyahu želi produžiti rat što je duže moguće, očajnički želeći izbjeći javno obračunavanje zbog dubokih obavještajnih i vojnih neuspjeha 7. oktobra, naivno je vjerovati da je njegova smjena odgovor.

Kada ga je nedavno CNN oprezno ispitivao, Netanyahu je rekao da on nije bio neki marginalni igrač u Izraelu, već lider koji je govorio u ime mnogih Izraelaca, vodeći politiku u Gazi uz široku podršku mejnstrima.

Bio je u pravu, a ignoriranje ove stvarnosti ne znači da ona nestaje.

Neosporne istine

Još 2019. pisao sam za Jewish Forward u SAD-u da je antipalestinski rasizam bio sveprisutan u Izraelu, nesumnjivo eksplodirao od 7. oktobra, a Netanyahu je jednostavno bio odraz savremenog Izraela.

Anketa iz 2016. pokazala je da skoro polovina građana Jevreja ne bi živela u istim stambenim blokovima kao Arapi. Premotavamo na početak 2024. i 68 posto izraelskih Jevreja se protivilo omogućavanju humanitarne pomoći Gazi, prema studiji Izraelskog instituta za demokratiju.

Ovo je u vrijeme kada Palestinci u Gazi umiru od gladi zbog izraelske namjerne politike uskraćivanja pomoći za spašavanje života na opkoljenoj teritoriji.

Još u jednoj anketi iz 2012. godine, većina izraelskih Jevreja se protivila biračkom pravu Arapa ako jevrejska država pripoji Zapadnu obalu, a jedna trećina Izraelaca je željela da se Arapima u Izraelu uskrati pravo glasa.

Drugim riječima, aparthejd je bio izraelska vizija Palestine.

Umjesto da priznaju ove nepobitne istine, mnogi u zapadnim medijima prodaju fikciju da Izraelci žude za demokratijom i da im je samo potreban hrabar vođa da ih izvuče iz močvare.

Otvorite kolumne u New York Timesu Thomasa Friedmana. On je bivši novinar koji je uvelike pogrešno procijenio svaku veliku američku akciju od 11. septembra, podržavajući američki "rat protiv terorizma" godinama u Afganistanu i Iraku.

Godine 2019. rekao je publici u New Yorku: "Izrael me je pozdravio... U vremenima krize, znam gdje ću biti. Kada je jevrejska država ugrožena."

Od 7. oktobra postao je jedan od najotvorenijih protivnika Netanyahua, neprestano govoreći svojim čitaocima da je izraelski lider katastrofa za jevrejsku državu. Friedmanova vizija budućnosti uključuje izraelski savez s korumpiranim i nepopularnim Palestinskim vlastima na Zapadnoj obali kako bi se stvorili uvjeti za rješenje dvije države.

U poricanju

Ali s kim zapravo razgovara? Ogromna većina izraelskih Jevreja nije zainteresirana za rad s Palestincima, a izraelski ekstremno desni doseljenički pokret uspješno je oteo državne institucije prije mnogo godina.

Često se čini kao da Friedman poriče zemlju, Izrael, kojoj se desetljećima ulizivao i ne može prihvatiti da se ona velikim dijelom u potpunosti protivi palestinskom samoodređenju ili čak jednakim pravima.

On se također ne protivi da se i sam uključi u rasističku retoriku kada objašnjava dinamiku Bliskog istoka.

Izrael se nalazi u situaciji koja je nesigurna i na nepoznatoj teritoriji. Razmjer smrti i razaranja koje je Izrael pokrenuo u Gazi su gori od Nakbe 1948. i invazije na Liban 1982. Nema povratka iz ovog trenutka, nema želje za izgubljenom prošlošću maštovitog suživota s Palestincima.

Zapadna obala je na ivici eksplozije, uz nasilje naseljenika i izraelskih vojnika na neviđenim nivoima. Postoje vjerodostojni pozivi, koji su odavno zakasnili, za embargo na oružje protiv Izraela.Izraelski dužnosnici, vojnici i političari provest će doglednu budućnost pitajući se mogu li biti uhićeni za ratne zločine u glavnim gradovima diljem svijeta.

Ništa od ovoga ne znači da je Izrael zaista izolovan. Još uvijek održava bliske odnose sa SAD-om i većim dijelom Evropske unije (Washington i Berlin su dva najveća dobavljača oružja Izraelu).

Mnogi američki Jevreji i dalje podržavaju Izrael, bez obzira na genocidno nasilje u Gazi. Republikanci pod vodstvom Donalda Trumpa mogli bi pobijediti na američkim izborima u novembru i produbiti odnose SAD s Izraelom.

Kao i u slučaju aparthejda u Južnoj Africi i konačno uspješne kampanje za okončanje njenog represivnog režima 1994. godine, globalno civilno društvo danas će morati igrati ključnu ulogu u mobilizaciji podrške pritiscima i sankcijama Izraela.

(TBT,MEE)