© The Cradle
Osovina otpora u zapadnoj Aziji - preko arapskih i muslimanskih država - sada pronalazi kao svoju duševnu sestru Osovinu otpora koja obuhvaća Sahel u Africi, od zapada do istoka, od Senegala, Malija, Burkine Faso i Nigera do Čada, Sudana i Eritreja.
Za razliku od Nigera, gdje je promjena vlasti protiv neokolonijalizma povezana s vojnim udarom, u Senegalu promjena vlasti dolazi izravno s birališta.
Senegal je ušao u novu eru uvjerljivom pobjedom Bassiroua Diomayea Fayea (44) na nacionalnim izborima 24. ožujka. Bivši porezni inspektor koji je upravo proveo dvotjedni boravak u zatvoru, Faye se pojavio s profilom potčinjenog panafričkog vođe koji je naglavačke preokrenuo 'najstabilniju demokraciju u Africi' pod vodstvom francuske marionete Mackyja Salla.
Novi senegalski predsjednik sada se pridružuje Ibrahimu Traoreu (36) u Burkini Faso, Abyju Ahmedu (46) u Etiopiji, Andryju Rajoelini (48) na Madagaskaru, kao i budućoj superzvijezdi Juliusu Malemi (44) u Južnoafričkoj Republici u sklopu nove, mlade pan-afričke generacije usmjerene na suverenitet. U svom izbornom manifestu, Faye se obvezao da će vratiti suverenitet Senegala najmanje osamnaest puta.
Geoekonomija je ključna za te pomake. Kako Senegal postaje značajan proizvođač nafte i plina, Faye će nastojati ponovno pregovarati o rudarskim i energetskim ugovorima, uključujući one najveće s British Petroleumom (BP) i britanskim operaterom rudnika zlata, Endeavour Mining.
Ono što je ključno, planira odbaciti eksploatatorski CFA franak - valutni sustav pod kontrolom Francuske koji se koristi u 14 afričkih država - čak i uvesti novu valutu kao dio preoblikovanja odnosa s neokolonijalnom silom Francuskom, glavnim trgovinskim partnerom Senegala. Faye, ponavljajući druga Xi Jinpinga, želi "win-win" partnerstvo.
Komentar: "Danak gospodaru" - CFA franak je valuta koju Francuska štampa za svoje nekadašnje kolonije
Faye još nije jasan namjerava li izbaciti francusku vojsku iz Senegala. Kad bi se to dogodilo, udarac Parizu bio bi bez presedana, budući da Petit Roi [mali kralj, op.prev.] Emmanuel Macron i francuski establišment smatraju Senegal ključnim igračem kada je riječ o blokadi kopnenih Nigera, Malija i Burkine Faso, koji su već napustili Pariz u (sahelskoj) prašini.
Potonje tri države, koje su upravo formirale Savez sahelskih država (Alliance des Etats du Sahel, AES, u izvornom francuskom), nisu samo velika pariška noćna mora nakon niza poniženja, već i velika američka glavobolja - utjelovljena u spektakularan prekid vojne suradnje između Washingtona i nigerskog glavnog grada Niameya.
Krivac je, prema američkoj Dubokoj državni, naravno ruski predsjednik Vladimir Putin.
Očito, nitko u američkom Beltwayu od prošle godine ne obraća dužnu pažnju na rusko-afričku diplomatsku buru, u koju su uključeni svi ključni igrači od Sahela do novih afričkih članica BRICS-a Egipta i Etiopije.
U oštroj suprotnosti s prijašnjim stavom prema Nigeru kao čvrstom savezniku u Sahelu, Washington je sada prisiljen predstaviti kalendarski datum za izvlačenje svojih trupa iz Nigera - nakon što je sporazum o vojnoj suradnji poništen. Pentagon više ne može biti uključen u vojnu obuku na nigerskom teritoriju.
Postoje dvije ključne baze - u Agadezu i Niameyu - za čije je izgradnju Pentagon potrošio preko 150 milijuna dolara. Niamey je dovršen tek 2019. godine i njime upravlja Afričko zapovjedništvo američke vojske, AFRICOM.
Operativni ciljevi su, predvidljivo, obavijeni velom tajne. Baza Niamey je u biti obavještajni centar koji obrađuje podatke prikupljene dronovima MQ-9 Reaper. Zračne snage SAD-a također koriste aerodrom Dirkou kao bazu za operacije u Sahelu.
Sada stvari postaju stvarno uzbudljive, jer prisutnost de facto baze bespilotnih letjelica CIA-e u Dirkouu, kojom upravlja šačica operativaca, nije čak ni priznata. Ova tamna baza omogućuje prikupljanje informacija posvuda u središnjoj Africi, od zapada do sjevera. Nazovite to još jednim klasičnim primjerom "Mi lažemo, varamo, krademo" bivšeg direktora CIA-e Mikea Pompea.
U Nigeru se nalazi oko 1.000 američkih vojnika koji bi se uskoro mogli suočiti s izbacivanjem. Amerikanci pokušavaju sve da zaustave gubitak utjecaja. Samo ovog mjeseca, američka državna podtajnica za Afriku Molly Phee dvaput je posjetila Niger. Gubitak baza u Nigeru dovest će do toga da će Washington nakon Pariza izgubiti kontrolu nad Sahelom - dok se Niger bude približavao Rusiji i Iranu.
Ove baze nisu bitne za vršenje nadzora nad Bab al-Mandebom; sve se vrti oko Sahela, s bespilotnim letjelicama koje rade na njihovim granicama i krše svaki suvereni zračni prostor na vidiku.
Inače, u siječnju je Moskvu posjetilo brojno izaslanstvo iz Niameya. Zatim, prošli tjedan, Putin je razgovarao o sigurnosnoj suradnji u telefonskim pozivima s privremenim predsjednikom Malija Assimijem Goitom i predsjednikom nigerske vojne hunte Abdourahmaneom Tchianijem prije razgovora s predsjednikom Republike Kongo Denisom Nguessom.
Obala Bjelokosti: preokret Carstva
Prozapadni marionetski režimi brzo nestaju diljem afričkog kontinenta. Savez država Sahela - Mali, Burkina Faso i Niger - možda je avangarda afričke Osovine otpora, ali postoji još više, u obliku Južne Afrike, Etiopije i Egipta kao punopravnih članica BRICS-a - da ne spominjemo ozbiljne kandidati za sljedeći val BRICS+, poput Alžira i Nigerije.
Rusija, diplomatski, i Kina, komercijalno, uz svu težinu rusko-kineskog strateškog partnerstva, jasno su usredotočene na dugu igru - računajući na Afriku kao cjelinu kao ključnog multipolarnog igrača. Dodatni dokazi još jednom su pruženi tijekom multipolarne konferencije prošlog mjeseca u Moskvi, gdje je karizmatični panafrički vođa Kemi Seba iz Benina bio jedna od superzvijezda.
Paneuroazijski diplomatski krugovi dopuštaju si čak i šalu na račun nedavnih siktavih napada malog kralja u Parizu. Krajnje poniženje Francuske u Sahelu vjerojatno je jedan od pokretača Macronovih prijetnji da će poslati francuske trupe u Ukrajinu - koje bi Rusi u rekordnom roku pretvorili u tatarski biftek - i njegove spremnosti da podupre trenutačne armenske rusofobne trikove.
Povijesno gledano, ostaje činjenica da su Afrikanci bivši SSSR smatrali mnogo popustljivijim, pa čak i podržavajućim kada je riječ o crpljenju prirodnih resursa; ta dobra volja sada je prenesena i na Kinu.
Kao platforma za regionalnu integraciju, Savez sahelskih država ima sve što je potrebno da postane prekretnica. Senegal pod Fayeom mogao bi se eventualno pridružiti, ali Gvineja već nudi zemljopisni kapacitet da savezu osigura vjerodostojan pristup moru. To će dovesti do progresivnog izumiranja ECOWAS-a pod kontrolom Zapada sa sjedištem u Nigeriji.
Ipak, nikada ne odbacujte Hegemonove moćne pipke. Glavni plan Pentagona ne podrazumijeva prepuštanje Afrike multipolarnoj rusko-kinesko-iranskoj sferi utjecaja. Ipak, nitko preko Sahelske Osovine otpora više ne kupuje američku karticu 'terorističke prijetnje'. U Africi nije bilo praktički nikakvog terora sve do 2011., kada je NATO pretvorio Libiju u pustoš, zatim stavio čizme na zemlju i podigao vojne baze diljem kontinenta.
Do sada, Savez država Sahela pobjeđuje u informacijskom ratu za suverenitet, bez mnogo truda. Ali nema sumnje da će Imperij uzvratiti udarac. Naposljetku, cijela je igra povezana s vrhunskom paranojom Beltwaya da Rusija preuzima Sahel i središnju Afriku.
Uđite u Obalu Bjelokosti, sada kada bi Senegal mogao početi koketirati sa Savezom država Sahela.
Obala Bjelokosti za Washington je strateški važnija od, primjerice, Čada jer je teritorij Bjelokosti vrlo blizu savezu Sahel. Ipak, Čad je već rekalibrirao svoju vanjsku politiku, koja više nije pod kontrolom Zapada i dolazi s novim naglaskom na približavanje Moskvi.
Što je pred Imperijem? Možda su američke 'antiterorističke' bespilotne letjelice raspoređene s Parizom u francuskoj bazi u Obali Bjelokosti kako bi držale savez Sahel pod kontrolom. Nazovite to poniženim galskim pijetlom koji grli Hegemona u zapadnoj Africi, a da nije primio ni mrvice ustajalog kroasana.
Komentari čitatelja
na naše novosti