Iranski osvetnički udari protiv Izraela nisu izvedeni sami. Strateški partneri Rusija i Kina štite Teheran, a njihova će uloga u sukobu u Zapadnoj Aziji samo rasti ako SAD ne bude držao Izrael pod kontrolom.
The Drone Wars
© The Cradle
Nešto više od 48 sati prije zračne poruke Irana Izraelu preko neba zapadne Azije, zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rkabkov službeno je potvrdio, ono što je do sada bio, u najboljem slučaju, diplomatski razgovor u tišini:
Ruska strana održava kontakte s iranskim partnerima o situaciji na Bliskom istoku nakon izraelskog napada na iranski konzulat u Siriji.
Rjabkov je dodao: "Ostajemo u stalnom kontaktu [s Iranom]. Nove detaljne rasprave o čitavom nizu pitanja vezanih uz Bliski istok također se očekuju u bliskoj budućnosti u BRICS-u."

Zatim je skicirao veliku sliku:
Podržavanje izraelskih akcija na Bliskom istoku, koje su srž politike Washingtona, umnogome postaje temeljni uzrok novih tragedija.
Evo, sažeto, imali smo ruskog glavnog diplomatskog koordinatora za BRICS - u godini ruskog predsjedanja multipolarne organizacije - koji je neizravno poručio da Rusija čuva leđa Iranu. Iran je, treba napomenuti, upravo postao punopravni član BRICS+ u siječnju.

Iranska zračna poruka ovog vikenda potvrdila je to u praksi: njihovi sustavi za navođenje projektila koristili su kineski satelitski navigacijski sustav Beidou kao i ruski sustav GLONASS.

Ovo je rusko-kinesko obavještajna podrška i slikovit primjer BRICS+ u pokretu.

Rjabkovljev "ostajemo u stalnom kontaktu" plus podaci satelitske navigacije potvrđuju duboko isprepletenu suradnju između rusko-kineskog strateškog partnerstva i njihovog zajedničkog strateškog partnera Irana. Na temelju golemog iskustva u Ukrajini, Moskva je znala da će biblijski psihopatski genocidni entitet nastaviti eskalirati ako Iran samo nastavi s "strateškim strpljenjem".

Pretvaranje "strateškog strpljenja" u novu stratešku ravnotežu moralo je potrajati neko vrijeme - uključujući razmjenu na visokoj razini s ruskom stranom. Nakon svega, ostao je rizik da bi se izraelski napad na iranski konzulat/rezidenciju veleposlanika u Damasku mogao pokazati kao remiks ubojstva nadvojvode Franza Ferdinanda iz 2024.

I ne zaboravite na Hormuški tjesnac

Teheran je uspio preokrenuti goleme zapadne psihološke operacije čiji je cilj bio da ga se gurne u strateški pogrešan korak.

Iran je započeo majstorskim udarcem u pogrešnom smjeru. Dok je američko-izraelsko zastrašujuće poigravanje sa strahom izašlo van okvira, potaknuto lukavim zapadnjačkim "informacijama", Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC) napravio je brzi korak u stranu, zaplijenivši kontejnerski brod u izraelskom vlasništvu u blizini Hormuškog tjesnaca.

Bio je to izrazito elegantan manevar - podsjećajući kolektivni zapad na Teheranovo držanje Hormuškog tjesnaca, činjenicu nemjerljivo opasniju za čitavu zapadnu ekonomsku kulu od karata od bilo kakvog ograničenog udara na njihov "nosač zrakoplova" u Zapadnoj Aziji. To se ipak dogodilo.

I još jednom, s dozom elegancije. Za razliku od te 'moralne' vojske specijalizirane za ubijanje žena, djece i staraca te bombardiranje bolnica, džamija, škola, sveučilišta i humanitarnih konvoja, iranski napad ciljao je na ključne izraelske vojne lokacije poput zračnih baza Nevatim i Ramon u Negevu i obavještajni centar na okupiranoj Golanskoj visoravni - tri centra koje je Tel Aviv koristio u svom napadu na iranski konzulat u Damasku.

Ovo je bila visoko koreografirana predstava. Višestruki znakovi ranog upozorenja dali su Tel Avivu dovoljno vremena da iskoristi američke obavještajne podatke i evakuira borbene zrakoplove i osoblje, što je propisno pratilo mnoštvo američkih vojnih radara koji koordiniraju obrambenu strategiju.

Američka je vatrena moć uništila većinu onoga što je možda bio roj od 185 dronova Shahed-136 - koristeći sve, od protuzračne obrane montirane na brod do borbenih zrakoplova. Ostatak je iznad Jordana oborila vojska Malog kralja - arapsko javno mnijenje nikada neće zaboraviti njegovu izdaju - a zatim su oboreni deseci od izraelskih zrakoplova.

Izraelska obrana bila je de facto zasićena kombinacijom samoubilačkih dronova i balističkih projektila. Na frontu balističkih projektila, nekoliko ih je probilo gusti labirint izraelske protuzračne obrane, a Izrael je službeno tvrdio da je izvršio devet uspješnih pogodaka - što je zanimljivo, svi su pogodili super relevantne vojne ciljeve.

Cijela serija imala je budžet mega blockbustera. Za Izrael - bez čak i računanja cijene američkih, britanskih i izraelskih zrakoplova - samo višeslojni sustav presretanja koštao je najmanje 1,35 milijardi dolara, prema izraelskom dužnosniku. Iranski vojni izvori iznose cijenu svojih bespilotnih letjelica i projektila na samo 35 milijuna dolara - 2,5 posto izdataka Tel Aviva - napravljenih potpunom domaćom tehnologijom.


Komentar: Kolika je cijena izraelske obrane: "Iranski napad nije koštao ni 10 posto od onoga što smo mi potrošili"


Nova zapadnoazijska šahovska ploča

Bilo je potrebno samo nekoliko sati da Iran konačno metastazira strateško strpljenje u ozbiljno odvraćanje, šaljući iznimno snažnu i višeslojnu poruku svojim protivnicima i majstorski mijenjajući igru ​​na cijeloj zapadnoazijskoj šahovskoj ploči.

Kad bi se biblijski psihopati uključili u pravi vrući rat protiv Irana, nema šanse da Tel Aviv presretne stotine iranskih projektila - one najsuvremenije isključene iz trenutnog napada - bez mehanizma ranog upozorenja raširenog po cijelom svijetu nekoliko dana. Bez Pentagonovog kišobrana oružja i sredstava, izraelska obrana je neodrživa.

Bit će fascinantno vidjeti kakve će pouke Moskva izvući iz ovog obilja svjetala na zapadnoazijskom nebu, dok njezine lukave očij promatraju mahnitu izraelsku, političku i vojnu scenu dok vrelina nastavlja rasti na polako kipućoj - a sada i vrištećoj - žabi.


Komentar: Kako Iranci 'kuhaju žabu'? Polako i metodično


Što se tiče SAD-a, rat u Zapadnoj Aziji - rat koji nisu sami pokrenuli - ne odgovara njihovim neposrednim interesima, kao što je e-mailom potvrdio jedan starosjeditelj Duboke države:
To bi moglo trajno prekinuti ovo područje kao regiju proizvodnje nafte i astronomski podići cijenu nafte do razina koje će srušiti svjetsku financijsku strukturu. Zamislivo je da bi se bankarski sustav Sjedinjenih Država mogao na sličan način urušiti ako cijena nafte poraste na 900 dolara po barelu ako se bliskoistočna nafta prekine ili uništi.
Nije ni čudo da je Bidenova kombinacija, nekoliko dana prije iranskog odgovora, mahnito molila Peking, Rijad i Ankaru, između ostalih, da zadrže Teheran. Iranci bi možda čak i pristali - da je Vijeće sigurnosti UN-a uvelo trajni prekid vatre u Gazi kako bi se smirila regionalna oluja. Washington je bio nijem.

Sada je pitanje hoće li ostati nijem. Mohammad Bagheri, načelnik Glavnog stožera iranskih oružanih snaga, odmah je prešao na stvar:
Preko švicarskog veleposlanstva prenijeli smo poruku Americi da će američke baze postati vojni cilj ako budu korištene u budućim agresivnim akcijama cionističkog režima. To ćemo smatrati agresijom i tako ćemo se ponašati.
Američku dilemu potvrđuje bivši analitičar Pentagona Michael Maloof:
Imamo nekih 35 baza koje okružuju Iran i oni time postaju ranjivi. Trebale su biti sredstvo odvraćanja. Jasno je da odvraćanje više nije na stolu. Sada su postali američka 'Ahilova peta' zbog svoje ranjivosti na napad.
Ne mogu se kladiti na to kako će se američko-izraelska kombinacija prilagoditi novoj realnosti odvraćanja koju je stvorio Iran. Ono što ostaje, za povijesni trenutak, je zračna predstava prepuna značenja muslimanskog Irana koji samostalno baca stotine bespilotnih letjelica i projektila na Izrael, podvig koji se slavi diljem islamskih zemalja. A posebno po razorenom arapskom javnom mnijenju potčinjenom oronulim monarhijama koje nastavljaju poslovati s Izraelom preko mrtvih tijela Palestinaca iz Gaze.