anxious brain
© Pixabay, public domainLjudi koji pate od anksioznosti teže razlikuju stresne podražaje od onih neutralnih, što ih drži u stanju stalnog iščekivanja velike opasnosti

Komentar: Donosimo Vam ekskluzivni SOTT-ov prijevod članka Lecie Bushak koji se bavi poremećajem anksioznosti. Imate li osjećaj da je svaka situacija svojevrstan napad na vas, čak i spontan dar od radnog kolege, onda je ovaj članak definitivno za Vas.


Mozak ljudi koji pate od anksioznosti je vjerojatno u potpunosti drugačije ožičen nego kod ljudi koji nemaju ovaj mentalni poremećaj, prema novoj studiji s Weizmann instituta znanosti u Izraelu. Ljudi s ovim poremećajem su, možda, već osjetili svojevrsni osjećaj kao da su zabrinuti autsajder za razliku od prosječne opuštene osobe, no studija podupire ovo pretražujući mehanizme mozga koji ih čine da se osjećaju "drugačiji".

Čini se da je nešto što je poznato kao pretjerana generalizacija ili poopćenje krivac za jedinstvenost mozga ljudi koji pate od anksioznosti. Ljudi i životinje su ožičeni da reagiraju na stresne podražaje i potencijalnu opasnost kao mehanizam preživljavanja, no pretjerano poopćenje se događa kad osoba ne može razlikovati stresne podražaje od neutralnih, nestresnih podražaja.

Reakcija anksioznih osoba na nešto što je benigno, kao što je nailazak na misteriozni poklon - npr. kolač na njihovom radnom stolu, za njih je tipični znak za stres i brigu. Kolač je doživljen kao umjerena prijetnja, šaljući mozak u spiralni paranoidni način razmišljanja. Zašto bi netko stavio kolač tamo? Zar me netko želi otrovati? Gdje je ovaj kolač bio? Neanksiozna osoba, u međuvremenu, pojesti će kolač bez stresne misli i možda će ovo čak doživjeti i kao ugodan stimulans. Kao što su autori u studiji iz 2015. godine pisali: "pretjerano poopćenje straha od bezopasnih podražaja ili situacija je teret svakodnevnog života i karakteristika post-traumatskog poremećaja i drugih poremećaja anksioznosti".

Perceptivna nesposobnost razlikovanja

U posljednjoj studiji, istraživači su došli do sličnog zaključka nakon što su promatrali sudionike koji su pokušavali razlikovati različite zvukove tonova, otkrivajući da anksiozni ljudi imaju "perceptivnu nesposobnost pravljenja razlike". Sudionici iz grupe s poremećajem anksioznosti su trenirani da povežu tri različita tona s gubitkom novca, dobitkom novca ili bez posljedica. Nakon toga, od njih je traženo da slušaju 15 različitih tonova i da naprave razliku jesu li čuli bilo koji od ovih tonova tijekom ranijeg treninga. Ako su bili u pravu, dan im je novac kao nagrada.

In the latest study, the researchers came to a similar conclusion after watching participants distinguish between different sounds of tones, finding that anxious people had a "perceptual inability to discriminate." A group of participants with anxiety were trained to associate three different tones with either money loss, money gain, or no consequence. Afterward, they were asked to listen to 15 different tones and distinguish whether they had heard any of the tones during the training. If they were right, they were given money as a reward.

Ljudi koji pate od anksioznosti su više povezivali novi ton s prethodnim koji je imao određenu razinu emocionalne reakcije povezane s njim - bilo da se radi o gubitku ili dobitku novca. Kao rezultat, ljudi koji pate od anksioznosti su bili skloniji povezivanju više novih tonova s gubitkom ili dobitkom novca, slabije izabirući u usporedbi s neanksioznim subjektima. Tijekom eksperimenta, istraživači su također s funkcionalnom magnetskom rezonancom (fMRI) mjerili odzive mozga. Otkrili su da anksiozni ljudi imaju drugačije reakcije u amigdali za razliku od neanksioznih ljudi. U prošlosti se povećana aktivnost u amigdali, koja je uključena u regulaciju anksioznosti, emocionalnog ponašanja i motivacije, povezivala s napadima panike i poremećajima anksioznosti.

Istraživači označuju promjene u anksioznom mozgu kao "plastične", odnosi se na fleksibilnost mozga u rastu, izgradnji ili smanjenju neuralnih mreža bazirano na životnom stilu i umnom sklopu. "Pokazali smo da kod pacijenata s anksioznošću, emocionalno iskustvo potiče plastičnost u mozgovnim sklopovima koja traje dok samo iskustvo ne prestane", tvrdi Rony Paz s Weizmann instituta, autor studije. "Takve plastične promjene se događaju u primarnim sklopovima koji kasnije posreduju u odgovoru na novi podražaj, rezultirajući nesposobnošću da prepoznamo razliku između podražaja originalnih doživljaja i novih sličnih podražaja. Dakle, anksiozni pacijenti također reagiraju emocionalno na takav novi podražaj, što dovodi do anksioznosti čak i u očigledno nevažnim novim situacijama". No, možda najvažnija činjenica jest da ljudi koji pate od anksioznosti "ne mogu kontrolirati nešto kao što je perceptivna nesposobnost razlikovanja".

Anksioznost pogađa različite dijelove mozga, naravno, i pretjerano poopćenje nije jedina karakteristika mozga anksiozne osobe. Mnogo toga se događa u mozgu tijekom anksioznosti ili u akutnijim napadima panike, većinu toga znanstvenici još uvijek u potpunosti ne razumiju. To također ovisi i o tipu anksioznog poremećaja kojeg imate, postoje: uopćen poremećaj anksioznosti, panični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj, te društveno-anksiozni poremećaj.

Neki istraživači 'de facto' vjeruju da su mozgovi anksioznih ljudi bolje opremljeni da reagiraju na opasnost, jer su više osjetljivi na prijeteće signale. Doista, povremena aktivacija "borba ili bijeg" reakcije je "evolucionarno korisna", Paz tvrdi u objavi za tisak. "Ipak, emocionalni događaj, ponekad čak i minorni, može inducirati promjene u mozgu što može voditi potpunoj anksioznosti".

Srećom, anksioznost se može liječiti kroz promjene životnog stila, kognitivno-bihevioralnom terapijom i ponekad lijekovima. Studija iz 2014. godine je otkrila da vježbanje doista mijenja poglede ljudi na život, pogotovo onih s poremećajem socijalne anksioznosti. Tako da ako se počinjete osjećati pomalo shrvani vašim anksioznim mozgom, primijenite raspored vježbi i dozvolite svom mozgu da gradi nove puteve i asocijacije.


Komentar: Otkrića sugeriraju da visoke razine redovne fizičke aktivnosti mogu biti korisna intervencija u prevenciji panike i povezanih poremećaja (na engleskom)


Izvor

Laufer O, Israeli D, Paz R. Behavioral and Neural Mechanisms of Overgeneralization in Anxiety. Current Biology, 2016.