Boy with Russia flag
© news.yahoo.com
Krim se vraća Rusiji
Sankcije kao osveta za Krim: Američki planovi koji su bili uništeni prije 2 godine

Krim se s razlogom uspoređuje s nosačem aviona - oni koji kontroliraju poluotok mogu nadzirati teritorije svih zemalja crnomorskog bazena. Turske, Bugarske, Rumunjske, Gruzije, Ukrajine, Rusije. Dobro, Rusija sada sama nadzire cijelo to područje. Međutim, da se prije dvije godine, zahvaljujući narodnom referendumu, Krim nije povratio ruskom kopnu, danas je mogao isticati zvijezdama osutu zastavu.

Cjelokupno financiranje Majdana u Ukrajini bilo je vođeno jednim posebnim ciljem, za koji State Department SAD-a nije štedio ni kovčega s dolarima, niti kolačića od gospođe Nuland - Krimom. Američki sustav raketne odbrane na Krimu ostavio bi svu južnu i jugozapadnu Rusiju bez mogućnosti upotrebe balističkih raketa koje služe kao sredstvo odvraćanja takozvanog preventivnog američkog nuklearnog udara. Nije nikakva slučajnost da je silno razvikani projekt zajedničke europske protubalističke zaštite, koji je užasno kidao živce našim političarima i vojsci, potpuno splasnuo nakon što je ponovno uspostavljen status quo na Krimu.

Amerikanci su silno željeli Krim. Možda ne kao 53. saveznu državu SAD-a, ali kao vojnu bazu s brojnim mogućnostima - sasvim sigurno. I unaprijed bi platili brzo osiromašenom Kijevu za narednih 100 godina, dostatno da ušutkaju vladu i Majlis [krimski 'parlament' Tatara, op. prev.], te da obuzdaju turske apetite za poluotokom.

Dne 13. veljače 2014. godine, kada su na Majdanu gorjele gume i pripadnici Berkuta, eskadrila mornarice SAD-a predvođena nosačem aviona 'George Bush', koji je na palubi imao 90 zrakoplova i helikoptera, popraćen sa 16 ratnih brodova i tri nuklearne podmornice, isplovila je iz Norfolka za Egejsko more. Deset dana kasnije, kada je predsjednik Janukovič svrgnut s vlasti u Kijevu, eskadrila je kroz Bospor ušla u Crno more.

Njen daljnji kurs bio je plotiran prema obalama Krima, gdje su se američki mornari nadali duž zidova baze ruske crnomorske flote ugledati zastave osute zvijezdama i mlade krimske djevojke, odjevene u izvezene kratke suknje, koje ih pozdravljaju kruhom i solju. No, Amerikanci nikada ne ugledaše krimske obale - nije im iskazana dobrodošlica. "Pristojno ljudstvo" se već pojavilo na Krimu, a ruska je mornarica izvodila pomorske vježbe u blizini.


Komentar: "Pristojni ljudi" bili su maskirani vojnici u zelenim vojnim odorama bez oznaka - spontano okupljene samoobrambene skupine ili specijalne snage.


Američka eskadrila se vratila natrag i usidrila uz obalu Turske u iščekivanju. Razarač "Donald Cook" je poslan u izvidnicu, koji se isprva veselo kretao u pravcu Krima. Upravo se tada dogodio već dobro znani incident s ruskim bombarderom SU-24 - u više nego desetak navrata je [američki brod] simulirao napad, no ruski avion nije bio uočljiv brodskim radarima.

Zrakoplov je promatran vizualno, no za radare je bio nevidljiv, uključujući lansere projektila. Proturadarski sustav "Khibiny" ga je učinio nevidljivim. Razarač se povukao u rumunjsku luku [Konstanca, op. prev.], a uskoro se cijela američka eskadrila okrenula na put kući - slavodobitni uplov u Sevastopolj je otkazan.

"Amerikanci su se vrlo ozbiljno i temeljito pripremali za svoj ulazak na Krim", - rekao je član Odbora za obranu i sigurnost Vijeća Federacije, Dmitrij Sablin. "Godinu dana prije događanja na Majdanu u Kijevu, napravili su procjene za obnovu određenog broja zgrada u Sevastopolju i Simferopolju, gdje su planirali smjestiti zapovjedništvo i obavještajne postrojbe. Vojne piste i garnizoni, koji su tada pripadali Ukrajini, smatrali su svojim vlastitim vojnim instalacijama, te su čak poslali upute za njihovu konverziju po NATO standardima. Po planovima vojske SAD-a, termin početka nadogradnje na Krimu je bio travanj 2014. Njima se to činilo kao rješena stvar. Međutim, referendum je odbacio njihove zamisli, a 18. ožujka Krim je ponovno postao ruski, gdje prekomorski gosti nisu više bili dobrodošli. Kasnije su Amerikanci i sami priznali da su ih Rusi nadigrali u svim aspektima. Svakako, a iz svoje nemoći [su] nametnuli sankcije - kao osvetu za Krim".

Čak i zapadni eksperti, koji se ne mogu optužiti za naklonost prema Rusiji, kažu da su Amerikanci planirali napraviti moćnu vojnu bazu na Krimu. I ako uzmete u obzir i činjenicu da je 2017. godina bila krajnji rok za sporazum s Ukrajinom o najmu Sevastopolja kao mornaričke baze od strane ruske flote, SAD su mogle postići potpunu dominaciju na Crnom moru. Voronjež i Moskva mogu se lako naciljati s teritorija Krima a, ako zatreba, čak i... Turska.

"Nakon raspada Sovjetskog Saveza, Turska je opet počela smatrati Krim dijelom turkijskog svijeta. Danas Ankara otvoreno podržava dio Mejlisa krimskih Tatara, koji organizira djelovanja za blokadu Krima, financirajući oružane formacije na području regije Kerson koje organiziraju provokacije na rusko-ukrajinskoj granici", kaže voditelj Centra za istraživanje Krima Instituta za orijentalne studije ruske akademije znanosti, Aleksandar Vasiljev. "No ovdje Turska, kao članica NATO-a, ima konflikt interesa s 'velikim bratom' - SAD-om. Amerikanci preferiraju samostalno djelovati u Crnome moru i vjerovatno ne bi dopustili Turskoj 'upliv' na Krimu, osim pod uvjetima konfrontacije s ruskim dijelom stanovništva poluotoka. Moguće je da bi Ankara čak i raskinula odnose s Washingtonom, jer želi polagati isključivo pravo na Krim".

Rusija sada aktivno oprema Krim ne samo kao turističku zonu. Crnomorska flota je pojačana s dvadeset suvremenih plovila, uključujući šest podmornica, fregatu (još ih nekoliko stiže), raketnu krstaricu, male raketne brodove.

Velika grupa postrojbi za brzo djelovanje koja se sastoji od padobranaca i marinaca ima bazu na poluotoku. Imaju potporu zrakoplovne divizije borbene avijacije i snaga protuzračne obrane, koje se sastoje od novih sustava zračne obrane S-400. Uskoro će stići - balističke rakete "Topol-M" i "YARS", koje Amerikanci u najbolju ruku mogu tek popratiti, no ne i uništiti. Raketni kompleksi "Iskander M" i "Bastion" jednostavno neće dozvoliti potencijalnom neprijatelju da teritoriju Krima priđe bliže od 500 do 2000 kilometara.

Naravno, mi nikada nećemo odustati od Krima, svim prijetnjama i sankcijama iz Sjedinjenih Država usprkos", rekao je Dmitrij Sablin. "Još dodatno uz patriotsku retoriku, koja naravno nije na posljednjem mjestu, pa ni ne možete odbaciti riječi pjesme o Sevastopolju koji se smatra gradom slave ruskih mornara, Krim je strateška lokacija u vojnim terminima. Ako uzmete povijesnu analogiju, on je kao Staljingrad 1942. - da sovjetske postrojbe nisu tada uspjele izdržati na Volgi, Nijemci bi se probili sve do Bakua, Urala, Indije. A što se tiče sankcija... i mušice dosađuju medvjedu, no on ih samo otresa".