steel
© TanjugŽelezara Smederevo
U „Železaru Smederevo” ovih dana uveliko se unose žardinijere sa cvećem za dobrodošlicu kineskom predsedniku Si Đinpingu, koji prema najavama medija, u Srbiju stiže 17. aprila. Međutim, s obzirom na to da se globalni čelični rat zahuktava, daleko od toga da će, nakon što kineski „Hestil” i formalno-pravno preuzme železaru, u srpskoj čeličani cvetati ruže.

Smederevo će se time naći usred globalnog čeličnog rata koji se poslednjih nedelja intenzivirao između Evrope i Amerike, s jedne, i Kine sa druge strane. Iako su proizvodni kapaciteti smederevske železare zanemarljivi (u najbolja vremena srpska čeličana proizvodila je dva miliona tona godišnje, dok je kineska godišnja proizvodnja čak 400 puta veća), uloga Srbije u globalnoj čeličnoj drami nije beznačajna. Jer, u trenutku dok evropske i američke čeličane guši ponuda jeftinog čelika iz ove azijske zemlje, zbog čega na hiljade radnika dobija otkaze, kineski „Hestil” je, preuzimanjem imovine „Železare Smederevo”, investicionu zastavicu zabio na periferiju Evrope.

Koliko je situacija na tržištu čelika uzavrela pokazuje činjenica da je nemačka kancelarka Angela Merkel juče bila u zvaničnoj poseti Pekingu, a jedna od tema razgovora bila je i prekomerna proizvodnja čelika u Kini. Merkelova, koju su, zbog politike stezanja kaiša koju Nemačka vodi, prozvali i Gvozdena dama, ovim je pokušala da kali sukobe u čeličnom ratu.

Kina ne želi trgovinski rat sa Evropom, izjavio je juče kineski premijer Li Kećeng na zajedničkoj konferenciji za novinare sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel u Pekingu.

Međutim, ono što se minulih meseci događalo na tržištu, bio je pravi rat cenama i antidamping politikom. Proizvođači čelika u Evropi i SAD tražili su da se uvedu zaštitne mere na kineski čelik, koji guši njihovu čeličnu industriju. Tako je Amerika i zapretila Kini uvođenjem carinske takse od čak 500 odsto na hladnovaljani pljosnati kineski čelik.

Tržište je odmah reagovalo. Kako pokazuju poslednji podaci, cena američkog čelika je odmah porasla za 9,4 odsto, i sada iznosi 684 dolara po metričkoj toni (23. maj 2016. godine). To je najviši nivo od početka ove godine. Istovremeno je porasla i cena evropskog čelika za 2,5 odsto i sada iznosi 487 dolara po metričkoj toni. Međutim, poslednji podaci sa tržišta čelika pokazuju da je Kina uspela da doskoči Americi i to na način koji najbolje ume. Dodatno je oborila cenu čelika i to za 7,8 odsto, pa je tako 23. maja metrička tona kineskog čelika iznosila svega 333 dolara. Time je kineski čelik postao upola jeftiniji od američkog.

Ozbiljnije razmirice na čeličnom tržištu počele su još prošle godine kada je jeftin kineski čelik zavio u crno mnoge čeličane širom sveta. Kina je povećavala izvoz i proizvodnju, a gubici evropskih i američkih čeličana su rasli. Najveću cenu, kako se bar sada čini, platila je Britanija. Samo u ovoj zemlji, tokom prošle godine bez posla je ostalo više od 4.000 zaposlenih u industriji čelika, a drama je eskalirala nakon što je indijski „Tata stil” najavio povlačenje iz Engleske.

Time je u pitanje doveden opstanak 14.000 radnih mesta. Za 4.800 njih, pre desetak dana nađeno je rešenje. „Tata stil” je objavio da je okončao delimičnu prodaju imovine i to britanskoj investicionoj kompaniji „Grejbul Kepital”. Uprkos tome, oko 10.000 radnih mesta u Britaniji i dalje je pod znakom pitanja, jer kupca nema. U probleme su zapale i druge velike svetske čeličane. Španska „Selsa grupa” već sedam godina nije imala dobit, a indijski „Arcelormital”, koji je drugi najveći svetski proizvođač čelika, na kraju prošle godine bio je u gubitku od osam milijardi dolara. Za loše rezultate optužio je konkurenciju iz Kine.

I u Sjedinjenim Američkim Državama, zbog jeftinog kineskog čelika, radnici u ovoj industriji ostaju bez posla. Samo od početka godine broj zaposlenih u ovoj industriji u SAD smanjen je za 5.000, a još nekoliko hiljada radnih mesta je pod znakom pitanja. U Americi, na primer, trećinu ponude na tržištu, čini čelik iz uvoza. Vrednost uvezenog čelika iz Kine dostiže pola milijardi dolara.