Carstvo je vrijedno samo za onih 1%.
Činjenica da je Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a je uvelike nebitna. Ono što je bitno su
uvjeti koji su mu omogućili da postane predsjednikom SAD-a.
Dakle, što je nagnalo Amerikance da glasaju bilo za Trumpa ili Hillary u ovotjednim američkim predsjedničkim izborima? Pitajte mainstream medije, ili bilo kojeg pristašu Hillary Clinton, i vjerojatno će vam reći da su u pitanju problemi poput liberalnih vrijednosti ili društvene pravde. Također će vam reći da su Trumpovi pristaše bili motivirani prvenstveno rasizmom, seksizmom i mržnjom. U stvarnosti, Trumpovi glasači su bili jednako zabrinuti o društvenoj nepravdi. Zapravo, ovaj problem stoji iza većine popularnih glasova u svijetu u današnje vrijeme. I što je ironično, Trumpovi glasači su bili moguće i zabrinutiji oko društvene pravde nego liberali koji su glasali za Hillary, jer društvena pravda koja je nagnala milijune da glasaju za Trumpa vrlo je drukčija od one "društvene pravde" o kojoj brinu pristaše Hillary.
Ovdje moramo istaknuti jasnu razliku između "seljačina" iz radničke klase SAD-a i onih ljudi koji su u uzlazno mobilnijoj financijskoj poziciji. Većina ljudi koji su glasali za Trumpa su te "seljačine", a učinili su to jer osjećaju negativne učinke 8 godina dugih 'liberalnih' ekonomskih i vanjskih politika Obamine vlade koje su se nastavile nepromijenjene još od 'konzervativnih' Bushevih godina (možete se zapitati zašto je to tako i kako to funkcionira - mala pomoć: predsjednik nije onaj koji 'odlučuje', daleko od toga). Te politike su se poklopile sa 'slomom' 2008. godine i 'spašavanjem' banaka zbog čega su milijuni Amerikanaca ostali bez domova i mnoga tradicionalna tvornička radna mjesta izgubljena, oboje je neproporcionalno pogodilo siromašne.
Upravo ta marginalizacija najranjivijih u društvu stoji i iza ishoda
glasovanja za Brexit u Velikoj Britaniji ranije ove godine. I glasovi Britanaca za napuštanje EU i Amerikanaca za Trumpa
nisu prvenstveno glasovi za rasizam ili ksenofobiju nego glasovi protiv neoliberalnog statusa quo pod kojim su siromašni vidjeli kako im životni standard i dalje opada i svi su vidjeli rast rata i smrti izvan zemlje.Ovi protestni glasovi su dvostranačke prirode, u SAD-u je nominalno kandidat vladine 'ljevice' odbačen dok se u UK protestno glasanje dogodilo pod nominalno 'desnom' konzervativnom vladom. Poanta je, navodna 'lijevi/desni' politička paradigma u zapadnjačkim demokracijama više ne postoji. Zamijenjena je kombinacijom neoliberalizma i neokonzervatizma,
dvije kitnjaste riječi koje opisuju ideologije koje zajedno tvore projekt 'elite' za transnacionalnu globalizaciju i dominaciju korporacija i njihovih političkih prijatelja nad svjetskim resursima kroz 'projekciju' američke vojne moći širom svijeta.I dok su mainstream mediji, uvelike podržavajući Hillary kao kandidata establišmenta, potrošili zadnjih 12 mjeseci šireći stav da su Trumpovi pristaše 'šaka jada' i da je sam Trump pobješnjeli rasist, seksist, ksenofob, lažljivac, prevarant i narcisist, radilo se o velikoj laži koja je sakrila istinu da je
većina Trumpovih pristaša bila motivirana očajničkom željom za boljim poslovima, boljim plaćama, boljom zdravstvenom skrbi (ili bilo kakvom zdravstvenom skrbi), itd. Drugim riječima, pravom socijalnom pravdom.Kada je Trump ponuđen ovim marginaliziranim i od rata umornim ljudima kao jedina alternativa za Hillary, uzeli su što je ponuđeno bez previše razmišljanja. Dodatno, bazirano na
objavljenim podacima ankete o glasovanju, čini se da nisu samo siromašni odbacili Hillary i sve ono za što se ona zauzima, nego je i 54% bijelih muških diplomaca glasalo za Trumpa. Gledajući raspoređeno kroz kategorije, dok je 52% glasača koji zarađuju manje od $50 000 godišnje glasalo za Clinton, a 41% za Trumpa,
od 64% američkih glasača koji zarađuju više od $50 000 godišnje, 49% je izabralo Trumpa, a 47% Clinton. Prema tome, daleko od toga da je glavna motivacija glasača na ovim izborima bila 'bilo tko samo ne Trump', možda je bilo bliže stavu 'bilo tko samo ne Hillary'.
To što su svi pristaše Clinton reagirali na Trumpovu pobjedu s užasnućem i zaprepaštenjem, uključujući i veliki broj zainteresiranih promatrača širom svijeta (naročito u Europi), dokaz je uspješnosti ove laži koju prodaju Zapadni korporativni mediji. Također je potaknulo takve ljude da izraze svoju 'šokiranost' zbog iznenadnog i 'rasističkog' zaokreta toliko mnogo Amerikanaca, te da se zapitaju kako su mogli propustiti uvidjeti da ovaj barbarizam vreba u srcu 'najveće svjetske demokracije'. Ti isti ljudi su također prisiljeni koristiti istu besmislenu priču kako bi si objasnili činjenicu da je
većina ženskih birača glasala za Trumpa. S obzirom na Trumpove komentare o ženama, kako drukčije da si objasne nego da sve te žene moraju biti - 'mentalno retardirane seljačine'?
Takav "pogled" je ekstremno kratkovidan. Svakoj ženi koja mora raditi 3 posla i još ne uspijeva time adekvatno prehraniti svoju djecu ili postići da ima dovoljno 'financijskog viška' kako bi osjećala da ima pristojan standard života, neće biti veliki problem zanemariti seksističke opaske ili rasističku hiperbolu potencijalnog predsjednika ako on obeća da će se posvetiti ovim ozbiljnim problemima koji se tiču nje i da će se riješiti kleptokratičnih politika koje je slijedio Obama (i Clinton, i Busheva administracija).
Očigledno, većina ljudi iz ove najniže klase u SAD-u najvjerojatnije nisu dobro potkovani politički analitičari s dubokim razumijevanjem prirode grabežljivih neoliberalnih/neokonzervativnih planova i ciljeva.
No ono što razumiju jest to da ako su njihovi životni standardi nastavili padati pod jednom vlasti, tada je ta vlast odgovorna, i mora nastupiti promjena. Pitanje jesu li Obama i Hillary, i patokracija koju predstavljaju, pravi uzroci siromaštva u SAD-u (a jesu) je nebitna za svrhu ove poante koju iznosim:
najniža klasa i od ratova umorni građani koji su glasali za Trumpa su učinili tako NE zato jer su "glupe rasističke seljačine", nego zato što su najviše socijalno marginalizirani i najsiromašniji u američkom društvu i Trump im je (iskreno ili ne) ponudio pomoć. Njihov pogled, iako simplističan, daleko je oštroumniji nego onaj 'progresivnih', 'neoliberalnih' pristaša Hillary Clinton, od kojih su mnogi glasali za Hillary samo zato što ona nije Trump i što se na nju, kao ispoliranu figuru establišmenta (i još je žena pritom!), može osloniti da će im pružiti sigurnost u njihovom samoobmanjujućem, izoliranom i razmaženom pogledu na svijet.
Hillaryni neoliberaliVećina Hillarynih pristaša su bijelci srednje i više srednje klase, mnogi od njih su mladi 'milenijalci' ili ispod 35 godina starosti. Neki, ali ne svi, od tih ljudi su odrasli u razrijeđenoj i obmanjujućoj atmosferi multikulturalizma 'otvorenog društva' gdje njihove 'progresivne' društvene i kulturalne vrijednosti odbacuju bilo kakvu pomisao na tradicionalne vrijednosti, a pod tim mislim brinuti se i za nekog drugog osim samo za sebe i svoj 'tim'. Prilično je ironično kako su svi ti liberali koji beskrajno pričaju o 'uključivosti' i 'mikroagresijama' sada oni koji prosvjeduju na ulicama, izgovarajući uvrede pune mržnje i provodeći prave "mikroagresije" protiv Trumpovih pristaša.
To su ljudi čije pozicije relativne društvene i ekonomske sigurnosti i nedostatak svjesnosti o dubinama siromaštva u SAD-u i o brutalnosti koju američka vojska (pod Obamom i Bushom) provodi nad ljudima drugih nacija, im omogućuju da i dalje vjeruju u "Američki san" i slobodu pobune oko apstraktnijih i 'kulturalnijih' problema. Problema poput prava homoseksualaca, prava žena (ali ne i prava siromašnih 'zaostalih' američkih žena ili iračkih žena ili sirijskih žena, ili libijskih žena) i 'liberalnih vrijednosti', gdje su svi slobodni obožavati sebe i ignorirati stvarnost kako im se svidi.
Najveći odaziv u podršci Hillary je bio u u glavnom gradu Washingtonu. Pogledajte samo slike ispod za grafičko predočenje radikalne odvojenosti koja postoji između elitnih građana Washingtona i gotovo 75% ostatka zemlje, koji je ili glasao za Trumpa ili nije glasao uopće.
Opet, izgleda kao da je prava poruka američkih birača na ovim izborima bila 'bilo tko samo ne ratohuškačica Hillary'.
Za pristaše Hillary, imati prvu ženu predsjednicu u Bijeloj kući osiguralo bi i unaprijedilo neoliberalne "vrijednosti", zajedno s još više wc-a za transrodne osobe, više imigranata i više ratova koji stvaraju imigrante. Naravno, Hillaryna pristaše znaju malo i manje ih je briga za istinu o neotrockističkoj ideologiji američke hegemonske kontrole nad svim prirodnim resursima kroz beskrajni rat i konstantno rušenje režima za koje se zalažu Hillary i Obama. Znaju samo ono što pročitaju u 'liberalnim medijima' establišmenta - a to je da se američka vanjska politika fokusira samo na 'oslobađanje potlačenih ljudi od brutalnih režima' i dovođenje multikulturalne transrodnosti i 'otvorenog društva' u svaki kutak svijeta.
Stoga se čovjek mora zapitati o stvarnoj inteligenciji tih takozvanih progresivnih milenijalaca i Hillaryofila općenito. Kratki životni vijek narcisoidne pop-kulture ih je čini se ostavio bez ikakve sposobnosti da uoče laži i sranja koja im se serviraju. Slučaj koji to potvrđuje: tijekom zadnja 2 dana, oceani suza milenijalaca su isplakani zbog pobjede Trumpa i njegovih "rasističkih" sljedbenika, a opet, prije 20 godina, predsjednik Clinton je kao 'lijevi' liberal i javno priznati seksist (neki kažu i silovatelj)
rekao više-manje istu stvar o ilegalnoj imigraciji. Dakle, zašto pobuna sada? Radi li se jednostavno o činjenici da je Trump otvoren oko svoje neosjetljivosti i rasizma radije nego da to skriva iza dobro ispolirane 'demokratske' političke vanjštine poput Hillary i bande? Ili o tome da je većina milenijalaca imala samo 10 godina u to vrijeme i nije ih moglo biti manje briga za povijest? Ako je tako, tada bi odabir Trumpa mogao biti jako dobra stvar za Ameriku.
Milenijalci Bijele kuće dok Obama izražava dobrodošlicu Trumpu u Bijelu kuću. Slušajte pažljivo i čut ćete zvuk najsićušnije violine na svijetu.
Vitalno važna poruka rezultata ovih izbora je da je ovakav ishod poziv u pomoć, i to onaj kojeg svatko od nas treba čuti: 'Vama vlada većinom neizabrana kabala pokvarenih kapitalističkih ratohuškača koji su vas iznova varali i podijelili vas mijenjajući političko opredijeljenje toliko često kao što vi mijenjate gaće.'
U svojim privatnim životima, takvi ljudi imaju stavove prema američkom narodu (i običnim ljudima posvuda) koji čine da Donald Trump pored njih izgleda kao papa Franjo. I dok se beskrajna pozornost daje priznatim i poticanim 'brigama' o rasizmu, seksizmu i transrodnosti, ovi namjesnici američkog carstva ubijaju stotine tisuća ljudi s druge strane oceana i podupiru režime koji uhićuju, muče i ubijaju homoseksualce, žene i političke disidente.
Stoga, za sve one koji su glasali za Hillary jer su zabrinuti da fašizam dolazi u Ameriku, imam novosti za vas: Donald Trump nije ta prijetnja. Kada fašizam stigne u Ameriku, neće biti pod krinkom tvrdoglavog demagoga koji se zalaže za regresivne politike, nego će doći umotan u zastavu "liberalnih" i "progresivnih" ideala 21. stoljeća, prigrljen od vlade koja masakrira milijune stranaca u ime slobode i demokracije i koja unatoč tome uživa ulizičko obožavanje gaktave rulje sebičnih i samovažnih tobožnjih humanitarnih dobrotvora. Dakle, nemojte se zavaravati, američki fašizam se ne nazire na obzoru zbog predsjednika Trumpa, američki fašizam je vaš kruh već desetljećima.
Komentari čitatelja
na naše novosti