Carstvo je vrijedno samo za onih 1%.
Dakle, što je nagnalo Amerikance da glasaju bilo za Trumpa ili Hillary u ovotjednim američkim predsjedničkim izborima? Pitajte mainstream medije, ili bilo kojeg pristašu Hillary Clinton, i vjerojatno će vam reći da su u pitanju problemi poput liberalnih vrijednosti ili društvene pravde. Također će vam reći da su Trumpovi pristaše bili motivirani prvenstveno rasizmom, seksizmom i mržnjom. U stvarnosti, Trumpovi glasači su bili jednako zabrinuti o društvenoj nepravdi. Zapravo, ovaj problem stoji iza većine popularnih glasova u svijetu u današnje vrijeme. I što je ironično, Trumpovi glasači su bili moguće i zabrinutiji oko društvene pravde nego liberali koji su glasali za Hillary, jer društvena pravda koja je nagnala milijune da glasaju za Trumpa vrlo je drukčija od one "društvene pravde" o kojoj brinu pristaše Hillary.
Ovdje moramo istaknuti jasnu razliku između "seljačina" iz radničke klase SAD-a i onih ljudi koji su u uzlazno mobilnijoj financijskoj poziciji. Većina ljudi koji su glasali za Trumpa su te "seljačine", a učinili su to jer osjećaju negativne učinke 8 godina dugih 'liberalnih' ekonomskih i vanjskih politika Obamine vlade koje su se nastavile nepromijenjene još od 'konzervativnih' Bushevih godina (možete se zapitati zašto je to tako i kako to funkcionira - mala pomoć: predsjednik nije onaj koji 'odlučuje', daleko od toga). Te politike su se poklopile sa 'slomom' 2008. godine i 'spašavanjem' banaka zbog čega su milijuni Amerikanaca ostali bez domova i mnoga tradicionalna tvornička radna mjesta izgubljena, oboje je neproporcionalno pogodilo siromašne.
Upravo ta marginalizacija najranjivijih u društvu stoji i iza ishoda glasovanja za Brexit u Velikoj Britaniji ranije ove godine. I glasovi Britanaca za napuštanje EU i Amerikanaca za Trumpa nisu prvenstveno glasovi za rasizam ili ksenofobiju nego glasovi protiv neoliberalnog statusa quo pod kojim su siromašni vidjeli kako im životni standard i dalje opada i svi su vidjeli rast rata i smrti izvan zemlje.
Ovi protestni glasovi su dvostranačke prirode, u SAD-u je nominalno kandidat vladine 'ljevice' odbačen dok se u UK protestno glasanje dogodilo pod nominalno 'desnom' konzervativnom vladom. Poanta je, navodna 'lijevi/desni' politička paradigma u zapadnjačkim demokracijama više ne postoji. Zamijenjena je kombinacijom neoliberalizma i neokonzervatizma, dvije kitnjaste riječi koje opisuju ideologije koje zajedno tvore projekt 'elite' za transnacionalnu globalizaciju i dominaciju korporacija i njihovih političkih prijatelja nad svjetskim resursima kroz 'projekciju' američke vojne moći širom svijeta.
Kada je Trump ponuđen ovim marginaliziranim i od rata umornim ljudima kao jedina alternativa za Hillary, uzeli su što je ponuđeno bez previše razmišljanja. Dodatno, bazirano na objavljenim podacima ankete o glasovanju, čini se da nisu samo siromašni odbacili Hillary i sve ono za što se ona zauzima, nego je i 54% bijelih muških diplomaca glasalo za Trumpa. Gledajući raspoređeno kroz kategorije, dok je 52% glasača koji zarađuju manje od $50 000 godišnje glasalo za Clinton, a 41% za Trumpa, od 64% američkih glasača koji zarađuju više od $50 000 godišnje, 49% je izabralo Trumpa, a 47% Clinton. Prema tome, daleko od toga da je glavna motivacija glasača na ovim izborima bila 'bilo tko samo ne Trump', možda je bilo bliže stavu 'bilo tko samo ne Hillary'.
To što su svi pristaše Clinton reagirali na Trumpovu pobjedu s užasnućem i zaprepaštenjem, uključujući i veliki broj zainteresiranih promatrača širom svijeta (naročito u Europi), dokaz je uspješnosti ove laži koju prodaju Zapadni korporativni mediji. Također je potaknulo takve ljude da izraze svoju 'šokiranost' zbog iznenadnog i 'rasističkog' zaokreta toliko mnogo Amerikanaca, te da se zapitaju kako su mogli propustiti uvidjeti da ovaj barbarizam vreba u srcu 'najveće svjetske demokracije'. Ti isti ljudi su također prisiljeni koristiti istu besmislenu priču kako bi si objasnili činjenicu da je većina ženskih birača glasala za Trumpa. S obzirom na Trumpove komentare o ženama, kako drukčije da si objasne nego da sve te žene moraju biti - 'mentalno retardirane seljačine'?
Takav "pogled" je ekstremno kratkovidan. Svakoj ženi koja mora raditi 3 posla i još ne uspijeva time adekvatno prehraniti svoju djecu ili postići da ima dovoljno 'financijskog viška' kako bi osjećala da ima pristojan standard života, neće biti veliki problem zanemariti seksističke opaske ili rasističku hiperbolu potencijalnog predsjednika ako on obeća da će se posvetiti ovim ozbiljnim problemima koji se tiču nje i da će se riješiti kleptokratičnih politika koje je slijedio Obama (i Clinton, i Busheva administracija).
Očigledno, većina ljudi iz ove najniže klase u SAD-u najvjerojatnije nisu dobro potkovani politički analitičari s dubokim razumijevanjem prirode grabežljivih neoliberalnih/neokonzervativnih planova i ciljeva. No ono što razumiju jest to da ako su njihovi životni standardi nastavili padati pod jednom vlasti, tada je ta vlast odgovorna, i mora nastupiti promjena. Pitanje jesu li Obama i Hillary, i patokracija koju predstavljaju, pravi uzroci siromaštva u SAD-u (a jesu) je nebitna za svrhu ove poante koju iznosim: najniža klasa i od ratova umorni građani koji su glasali za Trumpa su učinili tako NE zato jer su "glupe rasističke seljačine", nego zato što su najviše socijalno marginalizirani i najsiromašniji u američkom društvu i Trump im je (iskreno ili ne) ponudio pomoć. Njihov pogled, iako simplističan, daleko je oštroumniji nego onaj 'progresivnih', 'neoliberalnih' pristaša Hillary Clinton, od kojih su mnogi glasali za Hillary samo zato što ona nije Trump i što se na nju, kao ispoliranu figuru establišmenta (i još je žena pritom!), može osloniti da će im pružiti sigurnost u njihovom samoobmanjujućem, izoliranom i razmaženom pogledu na svijet.
Hillaryni neoliberali
Većina Hillarynih pristaša su bijelci srednje i više srednje klase, mnogi od njih su mladi 'milenijalci' ili ispod 35 godina starosti. Neki, ali ne svi, od tih ljudi su odrasli u razrijeđenoj i obmanjujućoj atmosferi multikulturalizma 'otvorenog društva' gdje njihove 'progresivne' društvene i kulturalne vrijednosti odbacuju bilo kakvu pomisao na tradicionalne vrijednosti, a pod tim mislim brinuti se i za nekog drugog osim samo za sebe i svoj 'tim'. Prilično je ironično kako su svi ti liberali koji beskrajno pričaju o 'uključivosti' i 'mikroagresijama' sada oni koji prosvjeduju na ulicama, izgovarajući uvrede pune mržnje i provodeći prave "mikroagresije" protiv Trumpovih pristaša.
To su ljudi čije pozicije relativne društvene i ekonomske sigurnosti i nedostatak svjesnosti o dubinama siromaštva u SAD-u i o brutalnosti koju američka vojska (pod Obamom i Bushom) provodi nad ljudima drugih nacija, im omogućuju da i dalje vjeruju u "Američki san" i slobodu pobune oko apstraktnijih i 'kulturalnijih' problema. Problema poput prava homoseksualaca, prava žena (ali ne i prava siromašnih 'zaostalih' američkih žena ili iračkih žena ili sirijskih žena, ili libijskih žena) i 'liberalnih vrijednosti', gdje su svi slobodni obožavati sebe i ignorirati stvarnost kako im se svidi.
Najveći odaziv u podršci Hillary je bio u u glavnom gradu Washingtonu. Pogledajte samo slike ispod za grafičko predočenje radikalne odvojenosti koja postoji između elitnih građana Washingtona i gotovo 75% ostatka zemlje, koji je ili glasao za Trumpa ili nije glasao uopće. Opet, izgleda kao da je prava poruka američkih birača na ovim izborima bila 'bilo tko samo ne ratohuškačica Hillary'.
Stoga se čovjek mora zapitati o stvarnoj inteligenciji tih takozvanih progresivnih milenijalaca i Hillaryofila općenito. Kratki životni vijek narcisoidne pop-kulture ih je čini se ostavio bez ikakve sposobnosti da uoče laži i sranja koja im se serviraju. Slučaj koji to potvrđuje: tijekom zadnja 2 dana, oceani suza milenijalaca su isplakani zbog pobjede Trumpa i njegovih "rasističkih" sljedbenika, a opet, prije 20 godina, predsjednik Clinton je kao 'lijevi' liberal i javno priznati seksist (neki kažu i silovatelj) rekao više-manje istu stvar o ilegalnoj imigraciji. Dakle, zašto pobuna sada? Radi li se jednostavno o činjenici da je Trump otvoren oko svoje neosjetljivosti i rasizma radije nego da to skriva iza dobro ispolirane 'demokratske' političke vanjštine poput Hillary i bande? Ili o tome da je većina milenijalaca imala samo 10 godina u to vrijeme i nije ih moglo biti manje briga za povijest? Ako je tako, tada bi odabir Trumpa mogao biti jako dobra stvar za Ameriku.
Milenijalci Bijele kuće dok Obama izražava dobrodošlicu Trumpu u Bijelu kuću. Slušajte pažljivo i čut ćete zvuk najsićušnije violine na svijetu.
Stoga, za sve one koji su glasali za Hillary jer su zabrinuti da fašizam dolazi u Ameriku, imam novosti za vas: Donald Trump nije ta prijetnja. Kada fašizam stigne u Ameriku, neće biti pod krinkom tvrdoglavog demagoga koji se zalaže za regresivne politike, nego će doći umotan u zastavu "liberalnih" i "progresivnih" ideala 21. stoljeća, prigrljen od vlade koja masakrira milijune stranaca u ime slobode i demokracije i koja unatoč tome uživa ulizičko obožavanje gaktave rulje sebičnih i samovažnih tobožnjih humanitarnih dobrotvora. Dakle, nemojte se zavaravati, američki fašizam se ne nazire na obzoru zbog predsjednika Trumpa, američki fašizam je vaš kruh već desetljećima.
Komentari čitatelja
na naše novosti