Jogu u Indiji originalno su - i pod originalno mislim prije manje više 3000 godina - prakticirali oni koji žive na rubu društva: oni neustrašivi tragatelji stvarnosti koji su ostavili gradove i svoj vedski stil života kako bi potražili istinu, slobodu i oslobođenje. Vede su otkriveni sveti tekstovi Hindusa, a živjeti vedski znači pripadati hinduističkoj kulturi koja ih je stvorila i uskladila se s njima.
Dok u Americi sigurno postoje mnogi koji vježbaju jogu s dubokom iskrenošću, čini se kao da je rast njihovog broja spriječen multi-milijardskom industrijom koja je u velikoj mjeri usmjerena na, naravno, prodaju stvari koje nam zapravo ne trebaju kako bismo vježbali jogu.
U svakom slučaju, neka ostane tako. Taj duh komercijalizacije i konzumerizma je pomogao da se joga popularizira, a to nije u potpunosti loša stvar. Vjerujem da je povećana dostupnost jogi pozitivan rezultat modernizacije joge.
Zašto vjerujem da je tako? Zato što svatko doživljava iskustvo patnje. Patnja ne diskriminira i dolazi do svih koji žive na ovoj planeti. Međutim, joga podupire činjenicu da postoji način da s patnjom izađete na kraj: prakticirajući joga poze, svjesnim disanjem nekoliko minuta svaki dan te trudom da budemo pažljiva i obazriva ljudska bića. Na ovaj način možemo ublažiti psihičke muke koje svi proživljavamo.
Komentar: Za više informacija o važnosti vježbi disanja te kako svjesno disanje može pomoći u suočavanju sa stresom svakodnevnog života saznajte više o Éiriú Eolas - suvremenom oživljavanju drevnog programa disanja i meditacije.
Jedan od primjera kako je joga postala javna praksa može se vidjeti u javnom školskom sustavu New Yorka. Škole počinju shvaćati da je joga korisna za učenike koji se bore s mnogim izvorima stresa i traume na dnevnoj bazi.
U službi sam u upravi neprofitne organizacije pod nazivom "Bent On Learning", koju su osnovali 2001. godine Anna Desmond, Jennifer Ford i Courtney McDowell. Do sada smo podučavali više od 9000 školske djece, a trenutno treniramo preko 1500 djece tjedno, u 10 škola. Da je joga ostala ezoterična i tajanstvena, a ne 'mainstream', naša organizacija "Bent on Learning" ne bi mogla imati takvu snažnu prisutnost u njujorškim javnim školama. U stvari, tada najvjerojatnije ne bismo imali listu čekanja škola, od Bronxa do Brooklyna, željnih satova joge.
Zanimljivo je da je moj pokojni učitelj Sri K. Pattabhi Jois bio duboko posvećen stvaranju nastavnog plana i programa joge u indijskom školskom sustavu. Nisam ovo znao kad sam prvi put učio s njim, i otkrio sam to mnogo kasnije nakon što sam postao uključen u učenje joge u školama. On je uvidio važnost treniranja djece od njihove rane dobi kako bi postali svjesni svojih tijela, zdravlja i sposobnosti ojačavanja svojih misli prije nego se nezdrave navike ukorijene - navike koje je kasnije u životu puno teže preokrenuti.
Uvjeren sam da joga pripada u škole, posebno u javne škole u New Yorku. U sedam sati škole dnevno, u većini javnih škola djeca dobiju samo 15 minuta za ručak i 15 minuta dnevnog odmora. Samo 56% od 1,5 milijuna učenika u javnim školama su zdrave težine. Mnoge škole imaju nacrtane pješačke staze oko perimetra njihovih menzi tako da djeca mogu hodati u krug ne bi li dobili malo vježbe. Prisiljeni su hodati u menzama jer mnoge škole nemaju teretanu/dvoranu za tjelesni odgoj. Četrdeset i tri posto od 1450 škola u New Yorku uopće nema nastavnika tjelesnog odgoja. Zajedno sa stalnim pripremanjem za ispite, suživotom u školama i prepunim učionicama, Odjelu za edukaciju u New Yorku očigledno bi koristila pomoć pri poticanju djece na vježbanje.
Dokazana je činjenica da se djeca trebaju kretati kako bi bila zdrava, a zdrava djeca su sretna djeca, i bolji učenici. Zatvorena djeca koja pršte od mladalačke energije nisu sretna djeca! BOL ["Bent on Learning", op. prev.] ima jednostavno i praktično rješenje za ovaj problem: joga u razredu. Pomicanjem stolova na jednu stranu prostorije, učionica se pretvara u sobu za jogu, utočište za opuštanje i smanjenje stresa, te u kojem djeca mogu naučiti vještine za zdravo kretanje, disanje i koncentraciju.
U svijetu gdje se popularni izraz 'davanje nazad' čuje u asocijaciji s takvim nastojanjima kao što je BOL, radije mislim da skupine kao što je BOL ne 'vraćaju', nego jednostavno daju. Ne treba omalovažavati inteligentnu i vitalnu djecu koju podučavamo. Mi trebamo njih onoliko koliko oni trebaju nas, jer oni su budućnost ovoga svijeta, a naša je dužnost da pomognemo koliko možemo.
Namjera joge je uklanjanje patnje; to je središnji princip najranijih svetih tekstova. Kao što sam ranije rekao, svatko pati: gradska djeca, njihovi učitelji, bogataši koji ljetuju u East Hamptonu. Patnja ne razlikuje i dolazi do svih koji žive na ovom planetu. Joga nudi alate za njegovanje stabilnosti, dobrog zdravlja, mentalnog fokusa, opuštanja i suosjećanja. "Bent on Learning" živi po ovom jednostavnom receptu. Djeca koja uzimaju naše sate joge nalaze da ih to čini sretnima, a možda i malo zdravijima. U nastavnom planu knjige BOL-a, prvu definiciju koju dajemo o jogi je da je joga prakticiranje dobrote. Ne mogu se sjetiti niti jedne važnije lekcije od toga za primjenjivati u životu.
Komentar: Na žalost, i kod nas je joga došla s velom ezoterike i pogrešnog shvaćanja, kako to obično biva sa svim korisnim i vrijednim učenjima koji se na svom putovanju po svijetu iskrive. Joga asane (položaji), pranayama (disanje) i meditacija su alati koji su dostupni baš svakome i u njihovu vrijednost se može osobno uvjeriti svatko tko otvori um i bez predrasuda ih krene primjenjivati u svom životu.