© UnknownIDF i zarobljenici
Uspješan rat Izraela protiv susjeda 1967. pokazao je vojnim planerima u Washingtonu kako kvalitativna prednost u oružju može omogućiti maloj zemlji da se odupre mnogo većim i naizgled moćnijim protivnicima. Izrael je u to vrijeme uglavnom bio opskrbljen francuskim oružjem koje je navodno nadmašivalo rusku opremu u rukama Sirije i Egipta.
Kao posljedica toga, 1968., uz snažnu podršku Kongresa pod jakim lobiranjem, američki predsjednik Lyndon B. Johnson pod utjecajem cionista odobrio je dotad blokiranu prodaju borbenih zrakoplova F-4 Phantom Izraelu, uspostavljajući presedan za nastavak američke podrške Izraelovoj kvalitativnoj vojnoj prednosti, općenito nazivanoj akronimom QME, nad njegovim arapskim i kršćanskim susjedima.
Pet godina kasnije, nakon Jomkipurskog rata 1973., Sjedinjene Države i Izrael postigli su dogovor kojim su prešutno usvojili doktrinu aktivnog američkog održavanja izraelske QME. Nakon tog rata, Sjedinjene Države su također učetverostručile svoju inozemnu pomoć Izraelu, efektivno zamijenivši Francusku kao najvećeg izraelskog dobavljača oružja.
Ovu de facto predanost održavanju kvalitativne prednosti Izraela naknadno je eksplicitno izrazio predsjednik Ronald Reagan, a potvrdila ju je svaka američka administracija od tada. Značajne dodatne pošiljke oružja pod predsjednicima Barackom Obamom, Joeom Bidenom i Donaldom Trumpom čak su podržale izraelski genocid u Gazi i njegove napade na Siriju i Libanon koji nisu predstavljali prijetnju. Ova je politika djelomično opravdana u početku na temelju američkog usvajanja strategije Hladnog rata protivljenja arapskim državama klijentima Sovjetskog Saveza, a bila je i posljedica rastuće moći izraelskog američkog lobija. Danas je Izrael daleko najveći primatelj američke strane vojne pomoći, primajući zajamčeno 3 milijarde dolara godišnje plus mnogo dodatnog oružja u potpori specifičnim potrebama i inicijativama koje mnogi povezuju s omogućavanjem politike sustavne agresije Izraela i počinjenja ratnih zločina.
Dakle, ono što se nekada smatralo oblikom sigurnosnog jamstva za Izrael sada je postalo čudovište, a Izrael koristi podršku koju pruža odnos za pokretanje ratova protiv svojih susjeda, uključujući nedavno Libanon, Siriju i Iran. Bijela kuća i Kongres su neizostavno opskrbljivali Izrael svim oružjem koje je tražio, kao i osiguravali novac za njegovo gospodarstvo i političku podršku u međunarodnim organizacijama poput Ujedinjenih naroda.
Izraelski lobi, koji se smatra najmoćnijim lobijem vanjske politike usmjerenim protiv Kongresa i Bijele kuće, iskoristio je svoj pristup moći kako bi stalno proširivao svoju ulogu u razvoju oružja kako bi zadovoljio ono što Izrael smatra prijetnjama protiv njega. Premijer Benjamin Netanyahu postao je dominantni partner u odnosu, uključujući i donošenje odluka o ratu i miru.
Trenutno Izrael i njegovi prijatelji u Washingtonu kreću prema potpunoj integraciji mnogih aspekata načina na koji naša vojska djeluje na različitim razinama s izraelskim kolegama. Nijedan drugi američki "saveznik", što židovska država tehnički nije, uključujući članice NATO-a, nema ništa slično ovom pristupu i sposobnosti utjecaja na događaje.
Oni koji misle da Izrael ima previše moći imaju pravo jer je čak dovoljno jak da ugasi slobodu govora prema Prvom amandmanu, bilo potiskivanjem ili čak kriminaliziranjem onoga što smatra kritikom samog sebe. Malo je Amerikanaca svjesno da iako je Izrael nadaleko poznat kao glavna sila nuklearnog oružja, članovi američke vlade ne smiju izjaviti da je to slučaj jer bi to osramotilo židovsku državu i vjerojatno pokrenulo zakonska ograničenja na oružje kojim bi ih SAD mogao opskrbiti. Ironija je u tome što Izrael ima oružje samo zato što je ukrao nuklearno gorivo i tajmere od Sjedinjenih Država. Predsjednik John F. Kennedy pokušao je zaustaviti program nuklearnog naoružanja i mnogi vjeruju da ga je Izrael kao rezultat toga ubio!
I jednosmjerna ulica u korist Izraela postaje još gora! Prema priči koju sam nedavno izvijestio, Kongres razmatra donošenje zakona koji će Amerikancima koji služe u izraelskoj vojsci dati sve beneficije poput obrazovanja, poslova i medicinske skrbi baš kao da su služili u vojsci Sjedinjenih Država. Doista, zakonodavstvo koje se trenutno prolazi kroz Kongres prvi bi put u američkoj povijesti tretiralo službu u stranoj vojsci i pravno i u praksi kao ekvivalent službi u američkim oružanim snagama - ali samo tamo gdje je ta strana vojska izraelska.
Rezolucija Zastupničkog doma 8445, koju su sponzorirali republikanski kongresmeni Guy Reschenthaler iz Pennsylvanije i Max Miller iz Ohija, izmijenila bi postojeće zakonodavstvo tako da se Amerikanci koji se prijave u Izraelske obrambene snage (IDF) tretiraju "na isti način kao i služba u uniformiranim službama" SAD-a. Nije iznenađujuće da su mnogi od uključenih "Amerikanaca" također i dvojni izraelski državljani. Ako promjene stupe na snagu, rezultat će biti znatno i jedinstveno smanjenje jaza između Izraela i SAD-a u smislu prava i pogodnosti, ali s pogodnostima koje idu samo u jednom smjeru, tj. služenju izraelskim interesima, a američki porezni obveznici plaćaju račun!
Osim toga, najnoviji dar američke vlade Izraelu koji je sponzorirao Zastupnički dom Sjedinjenih Država, pogrešan naziv jer je Dom zapravo Knesset West, jest Zakon o nacionalnoj obrambenoj autorizaciji (NDAA) za 2027. godinu objavljen 13. svibnja. Članak 224. verzije Zakona Zastupničkog doma pod nazivom "Inicijativa za suradnju u obrambenoj tehnologiji Sjedinjenih Država i Izraela" integrira "američko-izraelska vojna istraživanja i razvoj, koprodukciju sustava naoružanja, ugovore o licenciranju, umjetnu inteligenciju, usmjerenu energiju, integraciju podataka i raketnu obranu". Stvara okvir za "bilateralna istraživanja i razvoj, koprodukciju oružja, zajednička ulaganja, ugovore o licenciranju i, čini se, svaki oblik suradnje američko-izraelskog vojno-industrijskog kompleksa".
Rezultat je potpuno povezivanje funkcionalnosti američke vojske s funkcionalnošću izraelske vojske. Provedba sporazuma bi vjerojatno učinila više za nepovratno povezivanje američke vojske s izraelskom vojskom nego 200 milijardi dolara vojne pomoći koju je Izrael primio od Sjedinjenih Država od svog osnutka 1948.
Kritičari ističu kako bi Članak 224 kombinirao američki i izraelski obrambeni sektor u mnogim područjima posebno važnim za bojišta budućnosti, uključujući autonomne sustave i kibernetičko ratovanje. Također bi uvelike povećao izraelski utjecaj na SAD iznad onoga što već ima kroz izraelski lobi i njegovu dominaciju u mainstream medijima. Omogućio bi Izraelu da proširi ili pokrene nove koprodukcijske pogone kao što već ima u nizu država, dajući izraelskoj vladi dodatnu prednost osiguravanjem radnih mjesta u SAD-u, čime bi se osigurali prijatelji u Kongresu čiji su okruzi pogođeni.
Rezultat bi mogao biti: Bijela kuća koju podržava Kongres, a koja je još sklonija ratu na temelju fantazija o "Velikom" Izraelu u Eretzu ljudi poput Netanyahua i njegovog ludog šefa sigurnosti Itamara Ben-Gvira.
Uporno, procionistički Kongres tiho je, gotovo tajno, postigao ovu promjenu u odnosu. Iako je to očito učinjeno putem Bijele kuće i Netanyahuovog vodstva, dobiveno je bez znanja i pristanka američkog naroda kojem je američka vlada navodno odgovorna. I, naravno, sve troškove integracije snosit će američki porezni obveznici. Zanimljivo je, naravno, napomenuti i da integracija američke vojske s izraelskom dolazi u vrijeme kada američka javnost izražava neviđenu razinu nepovjerenja i odbojnosti prema izraelskoj vladi. To možda nije slučajnost jer Netanyahu nastoji stvoriti neraskidive pravne i administrativne veze između dviju zemalja, iako s malo obveza sa strane Izraela.
Ben Freeman iz Quincy Instituta primjećuje kako:
"Ova promjena će ukloniti političke i diplomatske mehanizme nadzora koji odnose čine javno odgovornima, prebacujući ih iz vidljivog godišnjeg glasanja o pomoći u neprozirni mehanizam nabave obrambene opreme, gdje je nadzor ograničen, a politička odgovornost minimalna. Rezultat bi bio obrambeni odnos koji je istovremeno dublji i manje transparentan. A sve se to događa u vrijeme kada je izraelska vojska više puta koristila američko oružje u napadima koji su kršili međunarodne humanitarne zakone u Gazi, a Izrael je više puta kršio primirje (kao i same SAD) u nepotrebnom ratu Trumpove administracije s Iranom."Dakle, eto ga. Sjedinjene Države nalaze se u silaznoj spirali koju je izazvala vlastita vlada u dosluhu s malom apartheidskom državom specijaliziranom za zločine poput mučenja, genocida i raznih drugih prekršaja protiv čovječnosti. Gdje i kako će sve to završiti? Pitajte Donalda Trumpa!
Komentari čitatelja
na naše novosti