Biophotons of a Passion Flower
Biofotoni cvijeta trubanjovke (Passifloraceae)
"Još smo na pragu potpunog razumijevanja složenog odnosa između svjetlosti i života, ali sada sa sigurnošću možemo reći da je funkcija našeg cijelog metabolizma ovisna o svjetlosti" ~ Dr. Fritz-Albert Popp
Dugo je smatrano da nekonvencionalni načini liječenja raka poput homeopatije, Tai Chija, joge ili akupunkture ne mogu 'liječiti' bolest, jer medicinska znanost jednostavno nije razumjela kako ovi modaliteti djeluju. Njemački istraživači su dokazali, sa specijalnom opremom kreiranom za istraživanje fotona pohranjenih u našoj DNK, da nema potrebe za kemoterapijom ili drugim invazivnim operacijama kako bi se tijelo izliječilo od raka. Kao što je neurofiziolog Karl Pribram teoretski zastupao, njemački eksperimentalni fizičar Fritz-Alfred Popp demonstrirao, a mnoge drevne kulture dokazale, rak (zajedno s mnogim drugim bolestima) umire u prisustvu svjetla.

Znanost o biofotonima

Znanstveno je dokumentirano da svaka stanica u tijelu emitira više od 100 000 svjetlosnih impulsa ili fotona po sekundi. Ove emisije svjetlosti, koju ne odašilju samo ljudi nego i sav živi svijet, nazivaju se biofotonima i za njih je otkriveno da su upravljački mehanizam iza svih biokemijskih reakcija.

Ruski znanstvenik i profesor, Aleksandar G. Gurvič, prvi je otkrio biofotone i morfogenetsko polje 1923. godine, ali je drukčije nazivao ove djeliće svjetlosti. Dodatno istraživanje 1970-ih koje su proveli eksperimentalni i teoretski znanstvenici ponovno je sugeriralo da su biofotoni zaista stvarni. Zatim je 1974. njemački biofizičar Fritz-Albert Popp dokazao njihovo postojanje, kao i njihovo porijeklo unutar naše DNK i kasnije njihovu koherenciju, vrlo nalik svjetlosti u laseru. Iz ovog raznovrsnog istraživanja, teorija o biofotonima je evoluirala do njene današnje znanosti.

Iz članka koji se nedavno pojavio u MIT-ovom Technology Review-u:
"Jedno od zanimljivijih sporednih polja biologije je istraživanje o biofotonima: optičkim ili ultraljubičastim fotonima koje emitiraju živuće stanice na način koji je različit od konvencionalne bioluminiscencije. Nitko nije sasvim siguran kako stanice stvaraju biofotone, no zadnja razmišljanja o tome su da razni molekularni procesi mogu emitirati fotone i da su oni transportirani do površine stanica pomoću eksitona koji prenose energiju. Sličan proces prenosi energiju fotona preko ogromnih proteinskih matrica tijekom fotosinteze. Koji god da je mehanizam, sve više biologa je uvjereno da kada ugasite svjetla, stanice se kupaju u svijetlim vatrometima biofotonske predstave."
Rad koji se trenutno provodi u Rhine Bio-energy laboratoriju razvija znanje o biofotonima na takav način da prepozna ovaj prethodno neidentificiran izvor energije i informacija u ljudskim bićima, životinjama, biljkama i drugim živim organizmima.

Biofotoni kao chi

Rhine laboratorij dokazuje ono što su chi majstori, umjetnici u borilačkim vještinama, jogiji i ostali tvrdili već stoljećima, da se tokom "energije", "prane" ili "chija" može manipulirati, s utemeljenim fizičkim dokazima da ova energija ili chi postoji u formi biofotona.

Sifu Cicero, instruktorica generiranja chija, imala je priliku da joj znanstvenici u Istraživačkom centru Rhine izmjere elektromagnetsko polje (bioenergiju) koristeći multifazni ultraljubičasti detektor svjetla koji je napravljen kako bi mjerio individualne fotone proizvedene po pola sekunde.

Istraživači Rhinea su uspjeli izmjeriti dramatičan porast u broju fotona u svjetlosno izoliranoj prostoriji kada su u njoj određeni ljudi meditirali, izvodili liječenja, ili tvrdili da manipuliraju chijem.

Foton kojeg proizvede energizirani elektron koji pada natrag u svoju regularnu orbitu poklapa se sa specifičnom valnom duljinom. Boja fotona ima direktnu korelaciju s njegovom energijom; to je valna duljina fotona u elektromagnetskom spektru i stoga, boja vidljive svjetlosti.

Kada je izmjerena biofotonska energija Sifu Cicero, istraživači su otkrili da su njene razine biofotona vrlo visoke, u ultraljubičastom spektru.

Ekstremna koherencija

Teorija o biofotonima postulira da je u molekulama DNK, u stanicama svih živih bića, pohranjena biofotonska svjetlost. Ova svjetlost se neprekidno apsorbira i otpušta u svaki kutak naših tijela, utječući na naša tkiva, organe i fiziološke procese. Ova mreža svjetlosti je glavni način na koji biološki organizam održava koherenciju, ili ravnotežu, i baš kako su Pitagorejci postulirali - sav život, od pčela do cijelih planeta, organiziran je prema božanskoj geometriji, s potpisom koji je najprikladniji za svako pojedino živo biće.

Može se uočiti kao slabo elektromagnetsko polje unutar organizama, ali to je samo unutar vidljivog svjetlosnog spektra dostupnog golom oku. Specijalna oprema može mjeriti snagu biofotona i promatrati njihovu prisutnost u organizmima do stupnja koji je mnogo izraženiji nego ovaj naizgled slab nivo energije kojeg inače uočavamo.

Procesi morfogeneze, rasta, diferencijacije i regeneracije su također objašnjeni strukturirajućom i regulirajućom aktivnošću koherentnog biofotonskog polja. Ne samo da biofotonsko polje utječe na fizičko tijelo, uključujući mozak i živčani sustav, nego bi mogao biti i temelj memorije i svijesti, kao što je postulirao neurofiziolog Karl Pribram i drugi. (Izvor)

Svijesti nalik svojstva koherencije biofotonskog polja su usko povezana s njegovom bazom u svojstvima fizičkog vakuuma kojeg istraživači jednostavno nazivaju "polje", a kojeg su drevni narodi nazivali Brahma, Dao, i drugim imenima. Inteligencija biofotonskog polja čak ukazuje način kojim možemo komunicirati s nefizičkim svjetovima uma, psihe i svijesti.

Kako biofotoni liječe ljudsku formu

S obzirom na ove informacije, možemo početi razumjeti kako biofotoni liječe rak i mnoštvo drugih bolesti.

Kao što je dr. Fritz-Popp objasnio, biofotoni imaju vrlo visok stupanj koherencije, dok je toplina nema. Kada je supstanca poput biofotona toliko visoko organizirana, može djelovati kao vrlo snažan prijenosnik informacija. Upravo ta nevjerojatna koherencija dopušta da se odvija toliko mnogo fantastičnih stvari u svakoj pojedinoj stanici naših tijela.

Fritz-Popp koristi primjer istraživanja kojeg su obavili fizičari na Berkeleyu, gdje se promatrao proces fotosinteze. Koherencija ili organiziranost fotona koje biljka preuzme od sunca je toliko velika da vrlo malo fotona bude transformirano u toplinu. Većina ih je jednostavno usmjerena u biljku kao energija kako bi joj se pomoglo da se hrani svjetlošću. (Izvor)

Zanimljivo je primijetiti da konvencionalne metode liječenja raka, kao što su kemoterapija i radijacija, koriste toplinu kako bi ubile kancerogene stanice, čime ne uzrokuju smrt samo bolesnih stanica nego i onih savršeno zdravih. To bi moglo biti dijelom razloga zašto je svjetlost toliko korisna za liječenje biološkog organizma. Konstruirani smo na ovaj način kako bismo imali direktnu interakciju s ovom energijom, budući da ona sačinjava sve u svemiru. (Izvor)

Kad je Fritz-Popp upitan na koji su to točno način biofotoni sposobni komunicirati s našim stanicama, rekao je da naš biološki sustav ima mnogo veću razinu koherencije nego što bismo zamislili. Najbolji laseri imaju oko 1/10 sekunde koherencije, no ljudska biološka forma ima nivo koherencije od nekoliko dana ili čak tjedana.

Umjesto oslanjanja na kemijske glasnike ili neku drugu vrstu modaliteta, liječimo se "brzinom svjetlosti" budući da je to nivo komunikacije kojim biofotoni komuniciraju s nama - i u stvari JESU mi. Fritz-Popp objašnjava da ova brzina i koherencija predstavljaju način na koji su rak i druge bolesti iskorjenjene iz tijela. U suštini, biofotoni čitaju formu, znaju točno što nije u redu s njom, te reorganiziraju informacije (do stanja zdravlja) brzinom svjetlosti.

Unutar svake stanice stotine tisuća reakcija se odvijaju svake sekunde našeg života. Iza ovih djelovanja je elektromagnetski obrazac energije, koju prenosi fotonska svjetlost. To je obrazac u lokalitetu 'nas' kao i obrazac u vremenu. Govori stanici što da čini u koje vrijeme i gdje. Ovo je također kako stanice komuniciraju ne-fizički i ne-kemijski jedne s drugima.

U uratku pod nazivom Emisija mitohondrijskih biofotona i njihov učinak na električnu aktivnost membrane putem mikrokanalića objašnjeno je kako stanice 'vide' svjetlost jedna u drugoj, te kako preuzimaju biofotone baš poput biljki u fotosintezi.
". . . Dosad nismo uspjeli pronaći točan odnos između EEG dijagrama i fluktuacijske funkcije, ali sinkrone i koherentne vibracije milijardi električnih dipola biomolekula se ne mogu ignorirati u EEG dijagramima."
Još fascinantnija je brzina pri kojoj stanice tijela 'procesuiraju' fotone. Foton bude preuzet u manje od nanosekunde, prenese informacije potrebne biološkoj formi kako bi postigla najveći nivo koherencije, a zatim bude predan natrag u 'polje' kako ga opisuje Fritz-Popp, odakle je i došao. U suštini, ta energija se reciklira upravo natrag u eter. Kada smo u stanju koherentnosti, ista vrsta liječenja kojeg su chi majstori i jogiji koristili stoljećima, na našem je raspolaganju - drugim riječima, forma je samoregulirajuća i liječi samu sebe.

Kancerogeni blokiraju koherenciju biofotonske energije

Ovdje stvari postaju vrlo zanimljive. Na 260 nanometara, poruka koju biofoton može prenijeti biološkoj formi postane zbrkana. To označava prisutnost, tj. potpis kancerogena. Usporedno, chi, prana ili generiranje biofotona vraća božansku geometriju ili koherenciju ljudske forme, unutar koje rak ne može živjeti.

Naime, u gore spomenutom uratku znanstvenici objašnjavaju:
". . . Ovaj raspored pruža stanici primitivno "oko" koje joj omogućuje da locira poziciju drugih stanica unutar dva do tri stupnja preciznosti u azimutalnoj ravni i u odnosu na os koja joj je perpendikularna.[2] Zatim je pokazao da su elektromagnetski signali okidači za repozicioniranje stanica. Još uvijek je prilično nepoznato kako centrioli postižu primanje elektromagnetske radijacije. Druga misterija povezana s ovim opažanjima je originalna elektromagnetska radijacija (biofotoni) koju emitira živa stanica."[94]
Zapravo, ova od-stanice-do-stanice, nefizička komunikacija, koja se odvija putem biofotonskog polja je ono što drži sve organizme živima, i zdravima. Kao što Charles L. Sanders piše u znanstvenom žurnalu Dose Response:
"Mothersill i mnogi drugi tijekom proteklih stotinu godina pokazali su da stanice i sada cijele životinje mogu komunicirati jedne s drugima preko elektromagnetskih valova zvanih biofotoni. To bi objasnilo izvor fenomena promatrača. Ovi ultra slabi fotoni su koherentni, čini se da dolaze iz i koncentriraju se u DNK stanične jezgre i brzo prenose velike količine podataka stanici i bilijardama drugih stanica u ljudskom tijelu. Implikacije takve mogućnosti mogu biti izvanredno važne."
Ljudi kao spiritualizirana svjetlost

Budući da jesmo, stare znanstvene borbe između vitalističkih i mehanističkih trendova u biologiji i medicini napokon se mogu okončati. Mi smo svjetlost, i stoga, svjetlost liječi svaki rak (i bilo koje druge bolesti) unutar nas.

Kao što je Paramahansa Yogananda rekao:
"Kada suvremena znanost bude otkrila kako otići duboko u suptilnu elektromagnetsku konstituciju čovjeka, moći će ispraviti gotovo svako zdravstveno stanje na načine koji bi se danas smatrali čudima. U budućnosti, liječenje će se primjenjivati sve više i više uporabom raznih tipova svjetlosnih zraka. Svjetlost je ono od čega smo sastavljeni--ne fizičke svjetlosti, nego finije spiritualizirane svjetlosti prane, inteligentne životne energije. Ta svjetlost je stvarna esencija svega. Ova zemlja nije "zemlja" kako je vi vidite; ona je svjetlost. No ne možete to opaziti sve dok ne upoznate astralni svijet koji leži ispod."