Novoizabrani lider vraća Hamas u

Khaled Meshaal, bivši lider Hamasa

Održavanje geopolitičke ravnoteže na Bliskom istoku je uvijek ovisilo i ovisit će o organizacijskoj sposobnosti zemalja koje čine “Osovinu otpora”, ponajprije Sirije, koja je središnja karika otpora Izraelu u regiji i ima ključnu ulogu u povezivanju Irana, libanonskog Hezbollaha i Palestinaca.


Palestinski pokret Hamas je godinama vodio Khaled Meshaal, koji je činio sve da potkopa palestinski otpor i vukao poteze koji su doveli do raskola među Palestincima iz Pojasa Gaze i Zapadne obale, ali unutar Hamas samog.

Kako prenosi saudijska Al-Arabiya, Hamas je za novog lidera izabrao Yahyu Sinwara, što po mnogima znači da se palestinski pokret otpora ponovno okreće Iranu. Saudijski analitičari se pitaju kojim putem će ići Hamas u narednim godinama i kako će to utjecati na njihov odnos prema Arapima i islamskom svijetu općenito?
Novoizabrani lider vraća Hamas u
© Reuters / Mohammed Salem
Novoizabrani lider Hamasa Yahya Sinwar

Hamas je u više navrata svoj odnos s Iranom opisivao kao čvrst, dok je premijer Palestinske samouprave iz redova Hamasa, Ismail Haniyeh, svojevremeno izjavio: “Iran odavno podržava palestinski narod i njegov otpor.”

Zapravo, time nije otkrio ništa novo, jer dokumenti koje je objavio WikiLeaks, najviše oni objavljeni 2009. u britanskom The Guardian, govore o opskrbi oružjem palestinskih milicija i boraca Hezbollaha, a put opskrbe vodi od Irana, preko sudanskog teritorija i Egipta do Palestinaca i područja koja kontrolira Hamas.

Saudijci su uznemireni odabirom Yahye Sinwara za čelnika Hamasa, što je logično. Nakon što u Libanonu nisu uspjeli za predsjednika postaviti svog čovjeka Saada Haririja i morali su progutati gorku pilulu s generalom Michelom Aounom, koji je pri tom i saveznik Hezbollaha, sada gube utjecaj i u Pojasu Gaze.

Al-Arabiya navodi “kako arapski narodi postavljaju brojna pitanja o Hamasovoj revnosti u prikrivanju politike Irana prema susjednim zemljama”.
“Međutim, veze Hamasa s Iranom su ušle u slijepu ulicu zbog sirijskog rata i Hamasove podrške opoziciji i otvorenog protivljenja iranskom uplitanju u sirijski građanski rat”, piše saudijska medijska kuća, što je samo djelomično istina.
Osama Hamdan, šef Odjela za vanjske odnose u Hamasu, u intervjuu za televiziju Al-Mayadeen je 2014. godine, rekao kako se Hamas “ne svrstava na bilo čiju stranu u sirijskom sukobu”.

No, to nije točno, jer je Hamasov politički ured i kompletno vodstvo na početku pobune napustilo Damask, gdje im je Bashar Al-Assad godinama davao potporu, te su se preselili u Dohu, Katar.

Saudijci su toliko ogorčeni novim vodstvom da pišu “kako se jaz između Hamasa i Teherana proširio nakon što je u javnost procurio snimka na kojoj se čuje kako se Mussa Abu Marzuk, politički zamjenik šefa Hamasa, žali na nedostatak financijske podrške iz Irana, a Teheranska propagandna mašinerija je u to vrijeme započela žestoku kampanju protiv Hamasa”.

Iran sigurno nije bio oduševljen podrškom Hamasa terorističkoj pobuni u Siriji i vezama bivšeg čelnika ove organizacije Khaleda Meshaala s Muslimanskim bratstvom, Turskom i Katarom, ali pomoć iz Irana nikada nije prestajala stizati. Vjerojatno puno veća od one koju je slala Saudijska Arabija.

Izbor Yahye Sinwara, jednog od osnivača vojnog krila Hamasa, za vođu pokreta donosi novi obrat, obzirom da se on smatra saveznikom Hezbollaha i Irana. Dakle, ako održavanje geopolitičke ravnoteže na Bliskom istoku ovisi o organizacijskoj sposobnosti zemalja koje čine “Osovinu otpora” da se udruže i ojačaju, onda su Iranci, Palestinci, Hezbollah i Sirija učinili odličan posao.

Uoči izbora Yahye Sinwara za čelnika Hamasa, Osama Hamdan se sastao s iranskim dužnosnicima, a kontakt je održan tijekom njegove posjete povodom smrti bivšeg iranskog predsjednika Hashemija Rafsanjanija. Na sastanku se govorilo o poboljšanju odnosa između Hamasa i Teherana, ali se čini da Hamas ulazi u novo razdoblje odnosa s Islamskom Republikom, na koje će s velikom zabrinutošću gledati čelnici židovske države i petromonarhija.

Sada bivši lider Hamasa, Khaled Meshaal upravljao je Pojasom Gaze, ali je napravio veliku štetu, kako “Osovini otpora”, tako i Pojasu Gaze.

Nakon što je Hamas zbog podrške sirijskoj pobuni još 2011. ispraznio svoj politički ured u Damasku, iz kojega je uz pomoć Bashara Al-Assada godinama vodio pokret, Khaled Meshaal je utočište i financijsku podršku dobio od bivšeg katarskog emira Hamada Bin Khalifa Al Thania. Idila je kratko trajala i odmah po dolasku na vlast mladog monarha, šeika Tamima Bin Hamada Al-Thania, novi katarski emir je Meshaalu kratko priopćio kako politički ured Hamasa mora napustiti Dohu. Khaled Meshaal je Hamas udaljio od njegovih prirodnih saveznika - Damaska, Teherana i Hezbollaha, ali i od Al-Fattaha, Demokratskog fronta za oslobođenje Palestine (FDLP) i Narodnog fronta (FPLP), a Katar je odlučio krenuti drugim smjerom, dok Egipat, nakon svrgavanja Muhameda Mursija i Muslimanskog bratstva, ne želi nikakvu suradnju s pokretom u kojem za Kairo terorističko Muslimansko bratstvo igra ključnu ulogu. Lideri Hamasa su tada odjednom postali svjesni da moraju preispitati svoju aktualnu poziciju u islamskom svijetu.

Već u to se vrijeme Hamas nalazio u nezavidnoj situaciji. Na jednoj je strani imao generala Al-Sisija, koji Hamas zbog snažnih veza s Muslimanskim bratstvom, te vojne i logističke potpore koju pruža islamističkim pobunjenicima na Sinaju, vidi kao destabilizirajući faktor na istočnoj granici Egipta. O odnosima s Izraelom ne treba trošiti riječi, a najteži udarac je Khaled Meeshal pretrpio kada je izgubio kratkotrajnog saveznika - Katar.

Khaled Meshal je napravio i veliku grešku jer se rješavao pro-sirijske frakcije u Hamasu, a danas mnogi smatraju da je ubojstvo Ahmeda al-Jabarija, vojnog zapovjednika Hamasa i „Brigada Ezzedin Al-Qassam“ zapravo njegovo djelo. Kako bi sve prikazao kao ciljanu egzekuciju Izraela, Meshal u studenom naređuje da se u znak osvete ispali nekoliko projektila na židovski teritorij.

Izraelski odgovor je, kao i uvijek, bio nesrazmjeran i žestok, a uništavanje Pojasa Gaze je prestalo kada je bivši egipatski predsjednik Muhammed Mursi nagovorio Hamas da prekine s napadima i prihvati prekid vatre, što je na kraju učinio i Netanyahu. Tako je završio kratki rat Izraela protiv Pojasa Gaze, a Meshaal se uspješno riješio karizmatičnog vojnog vođe Ahmeda al-Jabarija.

U političkom smislu, Khaled Meshaal je s “pročišćenim” Hamasom i novcem zaljevskih petromonarhija Pojas Gaze htio pretvoriti u “islamski emirat” i potpuno se odvojiti od Zapadne obale.

U to su vrijeme Hamasovi dužnosnici u Gazi s oduševljenjem dočekali delegaciju od 50 islamskih klerika iz 14 različitih zemalja, koju je predvodio poznati islamski propovjednik Yusuf Al-Qaradawi, Egipćanin, tada s prebivalištem u Kataru.
“Za nas je velika čast ugostiti šeika Arapskog proljeća”, izjavio je premijer Palestinske samouprave iz redova Hamasa, Ismail Haniyeh, prije nego se poklonio i poljubio ruku Al-Qaradawia.
U posjeti koja je trajala tri dana, šeik Al-Qaradawi je kao i uvijek govorio o “vjekovnom neprijatelju Izraelu” i kako “Palestinci moraju nastaviti svoju borbu i osloboditi svaki centimetar svete muslimanske zemlje”, ali je dodao “kako treba dati svu podršku sunitskim pobunjenicima u Siriji koji se bore protiv neprijatelja islama Bashara Al-Assada”.

Bivšem vrhu Hamasa u Gazi nije smetalo što šeikove izjave o uništenju Izraela nisu baš u skladu s propovijedi koju je održao u džamiji u Kataru, kada je zazivao pomoć Sjedinjenih Država i od Washingtona tražio da vojno intervenira u Siriji.

Hamas se izborom Yahye Sinwara udaljava od Muslimanskog bratstva

U to je vrijeme vladavine Khaleda Meshaala, Pojas Gaze su hodočastili klerici poput Al-Qaradawia, ali i predsjednik bahreinskog parlamenta, šeik Khalifa bin Ahmed al-Dhahrani, u pratnji 14 sunitskih zastupnika. Meshaal tada u potpunosti marginalizira Mahmuda Zahara, i još se više vezao za Muslimansko bratstvo, koje je tada vladalo u Egiptu i Tunisu, koje nikada nije krili da želi preuzeti vlast i u Siriji.

Naravno, Meshaal i njegovi suradnici su neraskidivim nitima bili povezani s turskim liderom Erdoganom. Za Meshaala je nacionalno pomirenje između Hamasa i Fataha predsjednika Mahmouda Abbasa bilo drugorazredno pitanje, a krenulo se islamizacijom 1,5 milijuna Palestinaca zbijenih na jedva 360 četvornih kilometara, koliko iznosi ukupni teritorij Pojasa Gaze.
“Islamizacija Gaze građanima neće biti nametnuta silom. Ona će se, zahvaljujući stvaranju islamskih institucija koje će oblikovati svakodnevni život, dogoditi po inerciji”, vjerovali su čelnici Muslimanskog bratstva.
Zaljevske petromonarhije su Meshaalu tada osigurale investicije od nekoliko stotina milijuna dolara, a koordinator Razvojnog fonda, Refat Diyab, najavio je kako su zemlje Perzijskog zaljeva odlučile osnovati fond za razvoj Pojasa Gaze. Istovremeno je iz Zapadne Obale stigla vijest kako je izraeleska vlada odlučila izgraditi još 296 novih stambenih objekata u koloniji Bet El, na okupiranom teritoriju u neposrednoj blizini Ramale, ali Khaleda Meshaala i dužnosnike Hamasa bliske Muslimanskom bratstvu to nije zanimalo.

Kasnije su vlade Muslimanskog bratstva padale jeda za drugom. U Tunisu se Ennahda sama povukla. U Egiptu je general Abdel Fattah Al-Sisi nakon skoro deset milijuna skupljenih potpisa pomeo Muhameda Mursija i islamiste s vlasti. Katar se ne želi zamjerati zaljevskim monarhijama, od kojih su neke Muslimansko bratstvo, baš kao Sirija, Egipat i Rusija, proglasili terorističkom organizacijom, a Khaled Meshaal je od Erdogana dobio upute da ne poduzima ništa protiv Izraela, što je bio uvjet Tel Aviva za obnovu bilateralnih odnosa a Ankarom.

Trenutno smijenjeni vrh Hamasa je pokušao povratiti izgubljeno povjerenje bivših saveznika, koji od Hamasa godinama nisu tražili ništa osim da ne unosi razdor u savez koji pruža otpor izraelskoj okupaciji, da doprinese koliko može toj borbi i da se brine o Palestincima iz Pojasa Gaze.

Računi su sada došli na naplatu, a saudijski režim može biti ogorčen koliko ga volja. Istina je da su Palestinci shvatili ono što je Bashar Al-Assad poručio još na početku pobune u njegovoj zemlji i da ga je “Hamas izdao, ali ne jednom nego više puta“.

U vrijeme kada je svrgnuti Khaled Meshaal s delegacijom Hamasa posjetio Teheran, sirijski predsjednik Bashar Al-Assad je izjavio “kako je izdaja nešto što je oduvijek bila karakteristika Muslimanskog bratstva, ali da je Hamas je ipak mogao računati na pomoć Damaska sve do izbijanja pobune”.
“Hamas se od prvih dana pobune opredijelio protiv Sirije i oni su tada napravili svoj izbor”, izjavio je tada sirijski predsjednik. Na upit hoće li delegacija Hamasa i Khaled Meshaal nakon Teherana posjetiti Damask i njega osobno, Assad je bez okolišanja pojasnio svoj stav o tadašnjem vodstvu Hamasa.
Naglasio je “kako je Muslimansko bratstvo još od ’80-ih godina poznato po oportunizmu i izdaji, ali je upozorio kako on osobno Hamas kao pokret nikada nije smatrao dijelom te međunarodne islamističke organizacije”.

“Europljani su nas uvijek pitali što Hamas radi u Siriji, a mi smo im govorili da je to pokret otpora i samo iz tog razloga smo im pomagali. Kada je počela kriza, govorilo se kako su Hamasovi dužnosnici nama davali savjete. To je laž. Tko su oni da Siriji dijele savjete? Potom se govorilo da smo tražili njihovu pomoć, što također nije istina. Kakve su oni to aktivnosti imali unutar Sirije? Kasnije je lider Svjetske federacije muslimanskih učenika, Yusuf al-Qaradawi, neprestano govorio protiv Sirije. Jeste, istina je da smo od Hamasa tražili da se jasno izjasni o tom pitanju, a oni su nam ubrzo poručili kako su razgovarali s Qaradawiem. Mi smo im odgovorili kako netko tko mora zauzeti jasan politički stav, to mora i javno obznaniti. Kakvu vrijednost imaju dogovori iza zatvorenih vrata”, izjavio je tada Bashar Al-Assad za list Al-Akhbar.

Tada je počeo razlaz između Hamasa i vlade u Damasku. Sirijski predsjednik tvrdi kako je u tom trenutku Hamas odlučio napustiti “Osovinu otpora” izraelskoj okupaciji i potpuno se pridružiti Muslimanskom bratstvu. Nije pogriješio.

“Ovo nije prvi put da su nas izdali. Oni su to učinili 2007. i 2009. Cijela njihova povijest je povijest izdaje. Kada bi ih netko pokušao uvjeriti da se vrate otporu (savezu Damask-Teheran-Hezbollah op.a.) sumnjam da bi uspio. Hamas se protiv Sirije opredijelio još od prvih dana pobune”, rekao je Bashar Al-Assad i nije skrivao kako je godinama razočaran potezima Hamasa, ali ostavlja otvorena vrata za sve opcije koje bi bile korisne sirijskom i palestinskom narodu.

Iako se u pravilu politika temelji na interesima, nekada se temelji i na načelima, a Yahya Sinwar i novo vodstvo Hamasa ne samo da mogu sprati ljagu s imena pokreta, nego Hamas kao čvrstu kariku vratiti u “Osovinu otpora”. Naravno, regionalna geopolitika Bliskog istoka ovaj izbor tumači kao poraz Saudijaca, Muslimanskog bratstva i Izraela, a na drugoj strani kao pobjedu Irana, Libanona i Hezbollaha, Sirije i Palestine.

Što se Khaleda Meshaala tiče, uz štetu koju je počinio kao dugogodišnji lider Hamasa, politička smjena je najmanja kazna koju je zaslužio.