Psihopati dominiraju halama moći i u SAD-u i u cijelom svijetu. Trenutačni ekonomski, politički, vojni i pravni sustav uzgaja psihopate, nagrađuje psihopatsko ponašanje i kažnjava one sa savješću i integritetom. Psihopati će biti prirodno privučeni i konvergirati na vrhu piramide moći koliko iz vlastite prirode gladi za moći toliko i zbog hijerarhijskog sustava koji zahtijeva i potiče one koji mogu lagodno funkcionirati bez savijesti, osjećaja krivnje ili iskrene empatije prema drugima.
© SOTT.net
6 % svjetske populacije su genetički rođeni psihopati, znate li što to znači za nas ostale?
Psihopati su zaljubljeni u moć i poduzimanje rizika, majstorstvo manipulacije, oportunizam za vlastite potrebe i samouzdizanje, i drže doktorate iz varanja i obmane. Psihopati su superinteligentni šarmeri koji su veoma vješti u izigravanju drugih da dobiju ono što žele. Veoma su dobri u čitanju drugih ljudi, razumijevanju njihovih motiva i vrijednosti, odlični u učenju njihovih slabosti i visoko efektivni u induciranju suosjećanja i osjećaja krivnje u drugima.

Instinktivno znajući što drugi žele čuti, psihopati su nadareni u pridobivanju drugih, dajući im lažan osjećaj da su posebni i potrebni. Stručnjaci su u ostavljanju pozitivnog i dugotrajnog upečatljivog prvog dojma, prvotno pokušavajući pokazati da su brižni i puni razumijevanja, ali samo na površan, neoriginalan način. Njihova urođena oštra inteligencija, društvena karizma i šarm, ekstrovertna energija, vrhunsko samopouzdanje su sve oružja koja upotrebljavaju iz svog moćnog arsenala, kako bi pridobili, nadjačali i kontrolirali druge, posebno da pridobe one prožete moći i pozicijama za kojima oni žude.

Psihopati imaju čudnovatu sposobnost da, kopajući po tuđem mozgu, traže informacije, znanje, kreativne ideje i tajne, iskorištavajući ih u svoju korist, bivajući živi dokaz da je informacija moć, paradirajući ih kao vlastite ideje i znanje, spretno uzimajući i primajući nezaslužene zasluge i pohvale od šefova i onih na moći. Oni su nadareni glumci, sposobni na kameleonske prilagodbe prema određenoj društvenoj okolini i kompaniji. Iako im nedostaje kapacitet osjećanja emocije s dubinom i intenzitetom, kao glumci manipulacije mogu producirati krokodilske suze za bilo koji tada potreban učinak.

Dio mozga koji regulira emocije, amigdala, manje je aktivna u psihopata. Tako oni ne osjećaju strah, tugu, žaljenje ili gađenje koje ostali od nas doživljavamo. Samo kada služe sebi, glumit će uplašenost, da im je žao, ogorčenost ili iznenađenje, i ključna riječ ovdje je glumiti, jer je to sve što mogu kada dolazi do pokazivanja pravih emocija. Oni nemaju problema sa započinjanjem predstave emocija kada su odlučni manipulirati drugima, najčešće nabijajući im osjećaj krivnje ili pokušavajući dobiti suosjećanje. Jedina istinska emocija koju psihopati izražavaju jest ljutnja kada su njihove manipulacije spriječene ili ignorirane. Često koriste taktike zastrašivanja i mogu se ponašati impulzivno ili čak nasilno kad su razljućeni, pogotovo kao odgovor na ono što su shvatili kao osobnu uvredu ili izdaju povjerenja ili nedovoljno poštivanja njihovog autoriteta. Ali najčešće njihova emocionalna tirada služi za manipuliranje, dobivanje moći i vladanje nad drugima.


Obama: zmija u odijelu tj. psihopat

Psihopati su ekstremno puni samopouzdanja, hrabri, odvažni i površinski prijateljski. Uzajamno sa samopouzdanjem dolazi i bombastična arogancija, svojeglava ekscentričnost i makijavelistička grandioznost. Njihova borbena priroda žudi za natjecanjem, nezasitnom željom da se pobijedi pod svaku cijenu i likovanjem, kratkotrajnom nagradom koja pobjedniku donosi zadovoljstvo. Oni su također zastrašujući neprijatelji, pokerskih izraza lica dok čvrsto skrivaju svoje karte, instinktivno svjesni kada je strateški povoljno inicirati odlučnu akciju, lansirati agresivni napad i predatorski se pomaknuti za strateško ubijanje. Oni su vječiti predatori krvožedni za još moći.

Psihopati su majstori rukovođenja dojmovima i umijećem ulagivanja, važnih vještina u potpunosti upotrijebljivih za impresioniranje onih na pozicijama moći, istovremeno usmjeravajući izdajničke i podmukle ljestve do uspjeha. U dodatak njihovom karakterističnom nedostatku savjesti i empatije, njihov potpis bio bi i beskrajno patološko laganje. Nije iznenađujuće da psihopati cvijetaju u kulturama koje cijene natjecateljstvo, pobjeđivanje, riskiranje, uspjeh, materijalizam, ambiciju i moć, društveno omaložavanje i uspinjanje, status i prestiž, stil i izgled važniji od supstance i dubine, uglađenost i šarm, muljanje iznad iskrenosti i moralnog integriteta. Ukratko, oni posebno uspijevaju u zapadnjačkim kulturama baziranima na natjecanju i eksploataciji ljudi i okoliša.

Psihopati vide druge kao objekte koje mogu zgodno i lukavo da iskoriste za ostvarenje svojih ciljeva i ambicija. Prividna prijateljstva, prolazni savezi, čak i partnerstva (uključujući brak) manifestiraju se kad ih psihopati trebaju kao alate za ostvarenje osobnih potreba. Kada im više nisu potrebni, dolazi do gubitka njihove vrijednosti i brzog odbacivanja i/ili izdaje. Odanost je stran i apstraktan pojam za psihopate.

Psihopati instinktivno znaju kako se izvući s lažima iz određene situacije. To im dolazi prirodno i s vremenom postaju stručnjaci u tome. Vješti u logici i debatama, mogu spremno otresti objašnjavajuću ispriku koristeći dvostruki govor za praktično bilo što. Mnogi od njih koriste svoje sposobnosti radeći kao odvjetnici koji završe kao političari. Zapravo većina političara u američkom Senatu su odvjetnici. Podjednako efektivno kao što se rješavaju ikakve odgovornosti tako i krivice, jednako su spretni u upiranju prsta u druge i „bacanju njih pod autobus“. Da bi bili i ostali izabrani političari psihopati moraju biti izrazito vješti u svojoj moći uvjeravanja. Naravno, koristeći svoj lukav šarm i mogućnost laganja po volji, moć manipuliranja i nagovaranja među glavnim im je prednostima. Stručnjaci su u prodavanju magle i igranju igre pretvaranja.

Još jedna od snaga im je biti hladan pod stresom. Dok većina nas djeluje na stresne i opasne situacije uplašeno i anksiozno, oni se ne znoje i djeluju relativno smireno. Takva vještina daje im značajnu prednost u profesijama gdje su suzdržanost i samokontrola potrebni pod pritiskom. Zbog toga dobro napreduju u svijetu brzog tempa poput politike, vojske i financija.

Kao što svatko može vidjeti iz prethodnog prototipa opisa psihopata, veoma moćna arena politike, nemilosrdan korporativni svijet i snažna ruka taktike vojne domene, sve su idealna i zrela polja nastojanja onih prožetih psihopatskim obilježjima.

Prošlogodišnje istraživanje iz Velike Britanije koristilo je anketu psihopatskih karakteristika kako bi procijenili psihopatska obilježja unutar radne snage. Ispalo je da su direktori tvrtki, političari, medijske face, odvjetnici, kirurzi, vojni generali, policijski dužnosnici i svećenstvo postigli najviše rezultate psihopatije. Generalno bilo kakva vrsta posla s hijerarhijskom infrastrukturom koja stavlja one na poziciji moći iznad ostalih s relativnom nekažnjivosti, dokazano je plodno tlo za privlačenje onih sa psihopatskom ličnošću.

Oligarhijski sustav bez morala struktuiran je tako da identificira, priprema i regularno unaprjeđuje na ljestvici moći vješte psihopate koji pravilno odigraju svoje karte. Oni urođeno znaju izreći prave riječi pravim osobama u pravom trenutku da proračunato planiraju i hladnokrvno kuju zavjere njihovog uspona do najviših stupova moći. Kao puki provoditelji načela za svoje oligarhe, gospodare marioneta, koji nisu samo skriveni, punopravni članovi elitističkog kluba psihopata, nego kao i sve ostalo, zapravo su bona fide modeli i očiti vlasnici tog njihovog eksluzivnog kluba psihopata. Bez savjesti, žaljenja, krivnje ili drugog pomišljanja, oni vrše apsolutnu moć i kontrolu nad svim Zemljinim teritorijima uzrokujući nesvjesne količine patnje i boli milijardama ljudi diljem svijeta. Za svu krađu, smrt i destrukciju koju su počinili, ako oligarsi nisu psihopati, onda oni jednostavno nisu ljudska bića.

Političar troši više vremena, energije, novaca kako bi bio ponovo izabran nego na bilo kakvu drugu aktivnost. Na ovaj pragmatičan način, opis psihopata da su oni obični javni prevaranti i varalice koji se prodaju na najviše, natjecateljski zahtjevne pozicije nije podjednostavljeno niti pretjerivanje. Robert Hare, vodeći stručnjak u psihopatiji kao mentalnom poremećaju, koji je osmislio listu psihopatskih karakteristika, zamijetio je da psihopati, predstavljajući samo jedan posto populacije, posjeduju veoma uvećanu potrebu za moći i prestižem, očito nužne preduvjete za svakog tko teži politici. Povrh toga psihopati postižu najmanje bodova na mjerenju reakcije na stres, anksioznost i depresiju, dok najviše bodova postižu na natjecateljskim dostignućima, na ostavljanju pozitivnog prvog dojma, neustrašivosti. Zamijenite riječ političar za riječ psihopat i uvidjet ćete da su te dvije riječi zapravo sinonimi.

Da testiramo i potvrdimo hipotezu, jednostavno prođite kroz prethodni tekst i zamijenite riječ psihopat s riječi političar, general ili direktor i shvatit ćete da u svakom smislu riječi, sadašnji sustav proizvodi vođstvo u svakom sektoru i realnost koja je prirodno obdarena sa obiljem psihopatskih karakteristika. Kako takve pojedine profesije mogu privući psihopate, kao ograđivanje od toga važno je spomenuti da su psihopatske osobine i sklonosti neprekidne, a određeni političar ili general može posjedovati određene osobine i sklonosti ali ne pokazivati jake ili dovoljno simptoma da se kvalificiraju službenom dijagnozom psihopatskog poremećaja osobnosti, poremećaja antisocijalne osobnosti ili psihopatije.

Kada je glasovita Harvardska klinička psihologinja i autorica knjige The Sociopath Next Door Dr. Martha Stout (autorica koristi sociopat i psihopat kao sinonime) bila pitana da li je za političare vjerojatnije da su psihopati, odgovorila je:
"Da, za političare je vjerojatnije da su sociopati od cjelokupne populacije. Mislim da nećete naći stručnjaka u području sociopatije/psihopatije/poremećaja antisocijalnog ponašanja koji se s time ne bi složio... Da mala manjina ljudi doslovno nema savijest, bila je i još uvijek je u našem društvu gorka pilula za progutati - ali doista objašnjava mnogo stvari, besramno prevarantsko ponašanje političara, kao prvo."

Glavnokomandujući lažljivac: Nisam još gotov s laganjem
Čak i brz pregled najjačih američkih vođa koji dosežu sam vrh u Americi, predsjednik Barrack Obama i najpoznatiji živući general SAD-a, bivši šef CIA-e, David Patraeus - oboje ilustriraju kao psihopatski dečki s postera što je najviše pošlo krivo u Americi. Psihopatske osobine i sklonosti njihovih dijela, zlodjela i javnih zapisa bit će uskoro pregledani.

Barrack Husein Obama je makijavelistički patološki lažljivac prve vrste. Njegovo nagomilano brdo lažnih i prekršenih obećanja američkom narodu koje je koristio tijekom svog meteorskog uspona moći od relativno nepoznatog javnosti, kao mladi senator iz Illinoisa prije desetak godina, postaje najmoćniji vođa (iako je izabran od strane oligarha koji zapravo imaju moć i posjeduju ga) najmoćnije zemlje svijeta, tema je urbanih legenda o psihopatima. Mi svi pamtimo da je on čovjek koji je zarobio žudeća srca mnogih Amerikanaca punih nade, iscrpljenih i demoraliziranih psihopatima Bushom i Cheaney-om i njihovom brutalnom psihopatskom agendom. Obamina kampanja s njegovom mantrom o nadi, pojavila se na sceni kao očajno potreban dašak svježeg zraka. Prvi afričko-američki predsjednik, dojahao je na valu nade da je izmučena Amerika napokon pronašla prvog populističkog šampiona još od Franklin D. Rooseveltovih i Lincolnovih dana.

Naravno, Obama je samo jedan čovjek u moralno bankrotiranom, visoko disfunkcionalnom političkom sustavu, s dvije korodirane i korumpirane stranke, koje prezentiraju iste oligarhijske interese čija je politička agenda bila i ostaje da jednostavno igraju partizansku politiku i jedna drugu isključuju kao najjadnije tijelo kongresa u američkoj povijesti. Tako da je naša fantazija o čudotvorcu u Bijeloj kući bila samo namještaljka osuđena na propast (sa populističkog gledišta, očito ne s oligarskog gledišta koji su ga oprezno pripremali godinama prije njegovog astronomskog uspona).


Samo mali odabir Obaminih prethodnika:
psihopati
Naposlijetku, Barrak Obama je čovjek koji se smatrao suđenim na povijesnu veličinu i kao takav učinio bi sve da postane najmoćniji čovjek na svijetu. Njegova želja za moći iako očigledno kompromitirana, prodala je tog polucrnog frontmena lutkarima, gospodarima robova, što je bilo od početka nemoguće izbjeći. Taj određeni kriterij na njegovoj listi psihopatskih karakteristika je poznat već od prije, viđen u puno prigoda.

Vraćajući se Obami kao patološkom lažljivcu, Amerikanci su se nadali da će održati svoje najveće obećanje, da će biti iskren za razliku od ultra tajnovitih, ali ne tako skrivenih ratnih agenda koje su postale očite, sve osim skrivenih kostura u ormaru Busha i Chaneya, čak ni njihov iznutra planirani 9/11 posao. S tim neokonzervativcima svi smo znali da se nosimo s njihovim represivnim fašističkim režimom. Ali Obama je bio velika crna nada i junak malih ljudi. Tako da je njegova izdaja našeg povjerenja uzeta veoma osobno. Vjerovali smo njegovom obećanju da će biti drugačiji u svojoj zakletvi, da će održati ultra-transparentnost i predanost, da će uvijek biti otvoren i iskren s Amerikancima koji su ga izabrali. To je bila njegova najveća laž. Kao najtajanstveniji, agresivno reagirajući, patološki najlažljivi predsjednik u cijeloj američkoj povijesti, to je njegov najpodmukliji i neoprostivo najmračniji grijeh od svih. Zablokirao je više zahtjeva spremljenih pod Zakon o slobodi informacija, nego ikoji predsjednik prije. Također je proglasio rat istini općenito, prema iskrenim novinarima i zviždačima posebice, maltretirajući, osuđujući i zatvarajući velik broj njih pod optužbama špijunaže, nego sve prijašnje administracije zajedno.

Kao svi javni dužnosnici od Kongresa do Vrhovnog suda, Obama se zakleo da će podržavati Ustav. Opet nas je iznevjerio s konstantnim kršenjem i obrušavanjem na građanska prava na privatnost i pravo na fer suđenje.To je njegova druga najgadnija laž. Pod njegovim režimom, Obama nije samo trčao s fašističkom bakljom predanom mu od njegovih prethodnika, nego je nagurao tiraniju i represiju Americi sve do grla, sada ostavljenu da dohvati nešto zraka za našim dugo izgubljenim i ukradenim pravima i brzo umirućim slobodama ležećima u pepelu među Orwelijanskom noćnom morom koja se ostvarila iz oligarhijske militarizirane policijske države.

Još jedna Obamina prokleta laž bila je ta da je trebao biti razborit, pažljiv, smiren i cool čovjek razuma koji je trebao obnoviti američku dobru volju prema ostatku svijeta i napokon zaustaviti vječitu ratnu agendu i agresiju Imperije jednom zauvijek. Umjesto toga, Mr. Psihopatski hladan pod pritiskom Obama ponovo je samo ubrzao megalomanijsku ratnu politiku njegovog predhodnika.

On je našu naciju uglibio u još jedan skupi kontrapobunjenički ratni poraz u Afganistanu koji je trajao duže nego ikoji američki rat u povijesti. Polarizirao je svijet uzrokujući novi “hladni rat” u drugoj suverenoj naciji Ukrajine svrgnuvši još jednog demokratski izabranog predsjednika.
Nastavio je na stereoidima katastrofalnu imperijalističku neokonzervativnu politiku destabilizacije ciljanih nacija za još više režimskih promjena diljem svijeta. Obama je krenuo na neovisnu zemlju za neovisnom zemljom koja je odbila biti podređena i eksploatirana od strane jedinog svjetskog supertlačitelja.

I Obama je samo nastavio psihopatsko načelo uzimanja jednokratnih saveznika (poput Osame bin Ladena, Saddama Husseina, Muammar Kaddafia, Hosni Mubaraka i Vladimir Putina, samo da spomenemo neke) i onda se okrenuti protiv njih nakon što su bili iskorišteni. Umjesto da okonča rat kao što je i obećao, Obama je odlučio proširiti Specijalne Operacije s neograničeno dubokim proračunom iz džepa poreznih obveznika vodeći male prljave tajne ratove oko svijeta u barem 134 nacije. Zatim kada dođemo do našeg navodnog neprijatelja al Qaeda, on je izdao američki narod još jednom zloporabeći njihov teško stečeni novac kojim plaćaju poreze kako bi financirao i podupirao al Qaeda plaćenike u još jednoj katastrofalnom izgubljenom slučaju u Siriji. Obama nikad ne podbaci u korištenju njemu osobno najdražoj vrsti modernog oružja, dronova,
kao njegov izgovor da ubije ne samo nevine civile diljem svijeta nego čak i prijeti njihovim korištenjem da ubija Amerikance na američkoj zemlji u bliskoj budućnosti. Tako je eksponencijalno narasla njegova hladnokrvna makijavelistička arogantna samopravedna, nalik bogu, osvetoljubiva zloporaba moći izdaje prema njegovim sugrađanima.

Zatim su ovdje još i sva ta nesakrivena, izvađena iz ormara, skandalozna zataškivanja koja nastavljaju izbijati pred našim očima za vrijeme njegovog jadnog prevarantskog mandata. Benghazi tragedija gdje su on i njegovi partneri u zločinu, državna tajnica Hillary Clinton i njegov ondašnji direktor CIA-e General Petraeus, bili odgovorni za ubojstvo libijskog ambasadora Christophera Stevensa i tri druga Amerikanca. Njihove laži za potiskivanje istine manifestirale su se kao prijetnje smrću bilo kojem CIA-inom osoblju specijalnih operacija koji su svjedočili napadu u noći 11.09.2012. kada su njihovi vođe ignorirali očajne pozive u pomoć. Kada su Amerikanci umirali, Obama je odletio na zapad na još jednu otmjenu večeru za skupljanje novaca da si omogući ponovu reelekciju manje od dva mjeseca kasnije, bez gubeći tračka sna, još jednog sigurnog znaka njegove psihopatske prirode.

Zatim je došao skandal s Poreznom upravom IRS, nanišanivši anti-Obamine grupe desnog krila, kršćanske fundamentaliste, Tea Party grupe, zbog nepotrebno oštrog promatranja i uznemiravanja. Slijedeće zataškivanje uključuje Obaminu administraciju koja je nastavila zanijekanje ikakve odgovornosti. Onda je došlo do zataškivanja kod Ministarstva pravosuđa prekrivajući debakl gdje su Ured za alkohol, duhan, vatreno oružje i eksplozive bili uhvaćeni namjerno prodavajući oružje meksičkom drogeraškom kartelu koje je uskoro korišteno u ubijanju časnika DEA-a i američkih graničnih agenata.

U rastućoj litaniji skandala za skandalom, Obama je defenzivno u bijegu sa zadnjom pričom iz nove Pandorine kutije koja se upravo slama kako bolnice Veteranske Administracije širom zemlje prepravljaju svoje knjige da bi zataškale nezakonite zaostatke u liječenju američkih veterana i masu njih umrlih čekajući da prime njegu. Ispada da bi veteranska bolnica u Phoenixu mogla biti odgovorna za najmanje 40 smrti veterana čekajući na preglede kojih nikad nije bilo i to se čini da je samo vrh ledenjaka time što je slomljen sustav veteranskog zdravstva samo još jedna institucija koja pokušava skriti ružnu istinu od izranjanja u javnost. Pukotine u brani veteranskih bolnica otvaraju poplavu stotina ako ne i tisuće veterana za vikend Spomen dana koje su postale fatalne žrtve u preopterećenom i pogrešno upravljanom zdravstvenom sustavu veteranskih bolnica. Amerika uči na teži način da je strava slanja mladih muškaraca i žena u uniformi da se bore i umiru za višestruki imperij ratova koji su stvorili Frankensteinovo čudovište izvan kontrole, epidemiju nemogućnosti pravilne brige za rastući broj teško oštećenih veterana. Godinu i više dana čekajući na listi samo da prime negu ubija ih 22 na dan samo kroz samoubojstvo. Veteranska Administracija je dobila velike kritike zbog korištenja Big Pharma-e za tretiranje PTSP simptoma prekomjernom uporabom lijekova umjesto pravom njegom uključujući intenzivne terapije i dugotrajne grupe za potporu. Jednokratni senator u Odboru za veterane učinio je hrabro obećanje da će omogućiti da zahvalna nacija zbrine one koji su hrabro služili svojoj zemlji. Izgleda kao još jedno obećanje predsjednika koje se izjalovilo.

Problem ide dublje od predsjednika Obame ili direktora veteranskih bolnica, generala Shinsekija. Problem ima veze s prekomjernim, korumpiranim i okrutnim američkim carstvom koje ubija milijune ljudi diljem svijeta (uključujući i svoje ljude) u posljednjem izdisaju, geopolitičkog šahovskog grabljenja moći umirujuće i raspadajuće supermoći - poput Rimskog carstva prije više od tisuću godina. Kako je psihopat Obama despotski ratni kriminalni terorist, toliko je i zli psihopatski sustav koji je iznjedrio i proizveo njega taj koji je uzrok svih zala. I kako su i droge samo flasteri, kriveći psihopatskog predsjednika prelazimo preko osnovnog sustavnog uzroka. Sve dok struktura moći globalne oligarhije ne bude promijenjena, monumentalna, nezapamćena otimačina, smrt i destrukcija naše jedine planete samo će se nastaviti sve do njezina tragičnog i gorkog kraja.

Jednostavno je previše CEO-a u psihopatskom korporativnom svijetu da se uopće u to ide na individualnim osnovama. Dovoljno je reći da se jato psihopata gnijezdi zajedno, tako da je Obama omogućio da nijedan bijeli ovratnik iz Wall Streeta bankovnih kriminalaca ne ode u zatvor zbog skandaloznog fijaska sa zajmovima za kuće i hipotekama iz 2009. koji je bacio Ameriku u duboku recesiju zbog koje su milijuni bili prevareni i izgubili svoje domove. Ipak kako se farsa razvija, prevarena američka publika još svježe financijski smotana bila je prisiljena od strane Obame da izbavi najveće korporacije i banke. Tada, dodavajući sol na ranu, CEO-vi su reklamirali multimilijunske bonuse uzete sa žrtvenih leđa opirujuće, nestajuće srednje klase. Te Obama-nacijske jamčevine bile su opscene i zlokobne kao što i psihopatsko ponašanje može biti hladnokrvno za toliko mnogo povređenih Amerikanaca koji su se mučili kako bi zadržali krov nad glavama i hranu na stolu za svoje obitelji.

Jedna nedavna studija dokazala je da su 10% brokera s Wall Streeta u industriji financijskih usluga financijski psihopati koji se prezentiraju kao ‘’savršeni kandidati za posao, CEO, menadžeri, suradnici, i članovi tima jer su njihove destruktivne karakteristike praktički nevidljive‘’. Ti individualci uspijevaju u kompetitivnim industrijama brzog tempa, stručnjaci su u punom uzimanju koristi od kompanijskih sustava i eksploataciji komunikacijskih slabosti u drugima. Imaju prirodne sklonosti za poticanje interpersonalnih konflikata dizajniranih da sebe učine boljima, a svoje konkurente lošima pred svojim šefovima. Kao i svi psihopati, korporativni psihopati ne posjeduju empatiju i interes za to što drugi misle i osjećaju. Oni pokazuju mnogo karizme i šarma kao i inteligencije i vjerodajnosti, izvanredni kapacitet za laganje, krivotvorenje, bezobzirnu manipulaciju i kompulzivni poriv za traženjem uzbuđenja, visokog rizika i kockanjem.

Kao diplomac s West Point-a i bivši vojni dužnosnik, naišao sam na povelik postotak vojnih psihopata koji su se pretvarali kao dužnosnici. Karakteristike zajedničke sa svojim političkim i korporativnim kolegama su nagon za pobjedom pod svaku cijenu, neugasiva žeđ za moći i kontrolom nad drugima, konstantna briga za vanjštinu i dobrim izgledom pred nadređenima i mučno iskazivanje uvlačenja u nečiju guzicu za zadobivanje naklonosti od drugih više pozicioniranih časnika. Iako kadeti West Point-a imaju kod časti koji im zabranjuje laganje, varanje, krađu ili toleriranje onih koji to rade, na prvu ruku sam gledao kako mnogo časnika regularno lažu znajući da im viši čin jednostavno dopušta da se s time nekažnjeno izvuku - to jest sve dok ja nisam došao.

Bio sam disident West Point-a koji nije vjerovao u nehumani i nepravedni sustav koji je predugo proizvodio u masovnim količinama nerazumne robote kao toksične psihopatske vođe koji opetovano gube skupocjene produljene i neopravdane imperijalističke ratove od Vijetnama do Iraka i Afganistana. Osobno sam prisilio manje nego časnu instituciju da nakon 170 godina više ne operira iznad zakona, postavši prvi kadet ikad koji je izazvao i pobijedio West Pointov sustav na sudu. Moja prekretnička tužba 1972. dovela je konstitucionalno pravo u prijašnje neprobojne masivne granitne sive zidove. Jer sam se borio sa psihopatima s West Pointa koji su pokušavali izigravati Boga počinjavši komandujuće zavjere i ukazivajući na moje nedostatke nizom lažnih optužbi da me izguraju s Akademije, znam na prvu ruku što se krije iza vojnog psihopatskog uma. Kao individualac, ponosan sam na svoje postignuće, suprostavljajući se njihovim lažima i nepravdom, boreći se i porazivši psihopate s West Pointa.

Jedan od mojih cimera s prve godine bio je najdugotrajniji zapovijednik u iračkim i afghanistanskim ratovima od 2003. do 2007., general John Abizaid. Užasan Abu Ghraib zatvorski skandal se dogodio pod Abizaidovim zapovjedništvom. Netom nakon tog skandala, bivša NFL zvijezda Pat Tillman umro je u prijateljskoj vatri i naknadno zataškivanje se isto dogodilo pod nadzorom mog starog prijatelja. Kada je upitan od Kongresa da li je znao da je Tillman ubijen od strane svoje ekipe, Abizaid nije rekao ništa sve do nekoliko tjedana poslije tragedije. Ipak general Stanley McChrystal otpustio je generala Abizaida u svom štabu Centralne komande u Kataru odmah nakon slučajne smrti. Ali kao vrlo uspješan West Point diplomac, sjedeći do ministra obrane Donalda Rumsfelda nekoliko godina kasnije, opet je lagao o tome kada su prvo čuli o okolnostima i bilo je dokazano da Abizaid nije bio u Iraku gdje je tvrdio, jer na dan kad ga je McChrystal obavijestio, Abizaid je snimljen na novinarskoj konferenciji u Kataru za razliku od mnogobrojnih američkih generala. Znam da moj nekadašnji cimer, John Abizaid nije psihopat u punom cvatu. Na kraju je postao izmučen i ratom i skandalom, ali svejedno je lagao pred Kongresom da spasi svoju stražnjicu. Pokrij svoju zadnjicu je standardna norma na svim razinama moći.

Dok sam bio cimer s budućim ratnim zapovjednikom Abizaidom, moj drugi cimer u to vrijeme bio je budući general Karl Eikenberry kojeg je dan nakon što je umirovljen Obama postavio za ambasadora Afganistana. Obojica mojih brucoških cimera sada su aktivni članovi Vijeća za strane odnose.

Druge ugledne ličnosti koje su se istaknule zbog diplomiranja na West Pointu odmah iza mene su neslavni general David Patraeus, sve do prošlog mjeseca podjednako neslavan direktor NSA general Keith Alexander i najviše pozicionirani general u zemlji, Pentagonov predsjedatelj Vrhovnog zapovjedništva, general Martin Dempsey. Postigavši podjednako visoko obrazovanje i poduku u vođenju kao i ovi najmoćniji vojnici u Americi, kao West Point insajder i zviždač, predan sam otkrivanju istine iza licemjernosti, korupcije i nehumanosti potpuno slomljenog sustava koji ispire umove, oblikuje i lansira psihopate kako bi postali budući vođe američkog imperija, iste one koji zaposleno guraju čovječanstvo s trenutačne litice propasti.

Ciljajući i ubijajući tisuće ljudi, uključujući takozvane ‘’kolateralne žrtve’’ koji su nevine civilne obitelji, majke i djeca, doživljeni kao sub-ljudski neprijatelji i koji ne prouzrokuju besane noći ili mrvicu grižnje savjesti tim otvrdnutim hladnokrvnim psihopatskim generalima zapovjednicima. Okrutno divljaštvo ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti jednostavno su način na koji se oduvijek vodio rat. Poduzimanje rizika, uzbuđenje i navala adrenalina za borbe, veselje koje dolazi s ultimativnom i apsolutnom moći života i smrti i kontrola nad milijunima drugih ljudskih bića, sve u ime nacionalne sigurnosti i Imperije uzgaja psihopate do dugotrajnih karijera ratnog huškanja i vječnog rata protiv terora. Samo teroristi na ovoj najznačajnijoj ljestvici nisu islamski ekstremisti nego američki psihopati koji nastavljaju voditi u rat u agendi za konstantnim destabilizirajućim režimskim promjenama po cijelom svijetu pod svaku cijenu, a to neizbježno znači rat nakon rata, nakon još rata, u vječitom prokletstvu protiv cijelog čovječanstva. Posljednji frentičan tempo udaraca ratnog bubnja i zveckanja oružjem popraćeno starom poznatom propagandom blitz demoniziranja drugih nacija i ljudi koji su se odlučili oduprijeti već sada preproširenom američkom imperijskom agresoru je njihova psihopatska labuđa pjesma ultimativno usmjerena prema destrukciji svih nas.

Za detaljnije informacije nego iznesene u ovoj kratkoj prezentaciji, cijelo poglavlje mog rukopisa o West Pointu, posvećeno je dečku s postera za toksično vodstvo, njemu osobno, generalu David Petraeusu. Ne postoji drugi West Pointovac više kvalificiran i illustrativan primjer utjelovljenja vojnog psihopata od izdajnika Petraeusa. Išao sam s njim u školu, u istu prvu pukovniju svoje posljednje tri godine na Akademiji. Zapravo gubitnik moje parnice, general Knowlton koji je bio zasjedajući nadglednik, Petraeusov je svekar. Psihopati su poznati po iskorištavanju drugih za vlastito dobro i koji je bolji način za kadeta da se lansira karijera nego brakom s nadglednikovom kćeri Holly Knowlton odmah nakon West Pointa.

Kao i moja dva visokog profila "zvjezdana" cimera, Petraeus je isto akademski rangiran unutar top 5% svoje West Point klase i isto je zaslužio postdiplomske studije na Ivy League institucijama (moji cimeri su diplomirali na Harvardu, a Petraeus na Princetonu). Petraeuseva disertacija bila je traktat o lekcijama naučenim iz Vijetnamskog rata koje nije uspio provesti u djelo kao zapovjednik iračkih i afganistanskih ratova. Što je jasno iz njegovog pisanja jest imperijalističko etnocentrično zanemarivanje patnje i počinjavanja štete domaćim stanovnicima naroda okupiranih od strane SAD-a. Nema razumijevanja ni suosjećanja za tošto njegov brend protiv-pobunjeničkog ratovanja radi onim ljudima čija ‘’srca i umove’’ tvrdi da želi zadobiti.

Doslovno napisavši vojni priručnik o protupobunjeničkom ratovanju (nazvan COIN priručnik), njegova ratna agresija ubivši na tisuće ljudi (SAD je ubio milijun i pol Iračana tijekom desetogodišnje okupacije) potpuno se izjalovila u zadobivanju ičijih srca i umova osim njegovih neokonzervativnih šefova u Bushevoj i Obaminoj administraciji. Očajno iskrivljavajući istinu kako bi spasili obraz u Iraku, oboje Washington DC i ulizice mainstream medija okrunili su svog zlatnog dečka, spasitelja iračkog rata za njegovo nadiranje 2008. navodno donoseći toliko potrebnu sigurnost u Irak (koju realnost odbija potvrditi). U bilo kom ratu koji vodi Amerika nemoguće je pomazati ratnog heroja u porazu, time prikladno izvrćući istinu da paše statusu ratnog heroja do kojeg je Petraeus lažno uzdignut i da bude reklamiran kao slijedeći republikanski predsjednik nakon Busha.

General Petraeus bio je odgovoran 2004.-2005. za treniranje iračkog odreda komandosa smrti, odgovornog za mučenje i ubijanje mnogih iračkih državljana i njihovo utamničavanje u stotine tajnih zatvora, sličnih Abu Ghraibu. The Guardian je prošle godine objavio svoju istragu koja otkriva Petraeusovu direktnu ulogu u kršenju međunarodnog zakona sa nezakonitim utamničavanjem, mučenjem i ubijanjem. Ipak, ovako se protupobunjeničko ratovanje prema generalu Petraeusu izvodi na pravilan način. A uz svu štetu i destrukciju, niti jedna inteligentna informacija nije prikupljena kroz ovakve metode okrutnih ratnih zločina. Kada je priča izbila, prije godinu dana, Petraeusov glasnogovornik izjavio je da je Petraeus držao i iračke vođe i svoje šefove Busha, Cheneya i Rumsfelda u potpunosti informiranima o svim skrovitim operacijama. Petraeusova reakcija pokazuje još psihopatskih sklonosti tipičnih kada ste uhvaćeni u zlodjelu sa slabim pokušajem odrješenja krivnje optužujući druge.

U prosincu 2009. general Petraeus je naredio napad “Tomahawk” krstaričnim projektilima iz nuklearne mornaričke podmornice nedaleko od obale Jemena, koja je ubila 41 osobu u malom selu, sve žene i djeca, osim troje. Nakon što je njegov kolega, psihopat, Obama pritisnuo jemenskog marionetskog predsjednika da lažno potvrdi da je projektil bio iz Jemena, a kasnije je otkriveno da je ipak bio američki, Petraeus je lagao tvrdeći da su "samo jedna žena i dvoje djece" bili među žrtvama od kojih su većinu činili članovi al Qaede. Toliko o njegovom West Point kodeksu časti. Ali tada psihopati idu u neograničene daljine s laganjem i izbjegavanjem krivnje kako bi spasili svoje moćne karijere. Kada je jemenski reporter, koji je otkrio istinu o američkom projektilu bio pušten iz zatvora od strane svog predsjednika, osvetoljubivi psihopat lišen trunčice savijesti - Obama, ponovo je kontaktirao svog marionetskog predsjednika kako bi omogućio da novinar bude krivo optužen i zatvoren jer je jednostavno želio reći istinu. Nakon što je bio tri godine zatvoren pod krivom optužbom, novinar je napokon pušten u srpnju prošle godine.

Nakon što je članak Rolling Stone novinara Michael Hastingsa rezultirao prisilnom ostavkom generala McChrystala, zapovjednika u afganistanskom ratu, još jednom, naredni je predsjednik Obama pozvao spasitelja iračkog rata, da odradi svoju čaroliju kao McChrystalova zamjena u Afganistanu. Samo ovaj put, čovjek navale, jasno je pao kako se američka vojska našla u još jednoj nepobjedivoj gabuli naizgled ponovo oživjelih talibanskih neprijatelja. Više psihopatskog ponašanja bilo je uočljivo kod Petraeusa kada je pataloški lažljivac pred Kongresom lažno tvrdio da je napravljen "značajan progres". General je također lagao da je polje heroina značajno smanjeno iako je to bilo najveći i najobilniji usjev otkako je rat započeo. Ali previše je američkog novca bilo zarađeno u međunarodnom krijumčarenju drogom da se kaže istina. Prije njegovog najvjerojatnijeg atentata prije godinu dana zbog toga jer je znao previše o nedjelima američkih obavještajnih služba, utočištima psihopata, Michael Hastings napisao je još jedan nimalo laskajući članak, ovaj puta o Petraeusovom propalom nadiranju u Afganistanu u isto vrijeme kada je brigadir Davis istupio u javnost otkrivajući turobnu istinu da je Amerika zapravo gubila još jedan produljeni rat na drugom dijelu svijeta.

Umjesto da drži psihopate odgovornima za veliku nekompetentnost i neuspjeh, u psihopatskom sustavu jedan psihopat Obama promovirat će drugog psihopata Petraeusa za direktora CIA-e. Poraženi vojni zapovijednik uhvatio je priliku da napusti obje propale vojne misije i precijenjenu karijeru nakon 36 godina, istovremeno upleten u izvanbračnu vezu s još jednom diplomkinjom West Point-a, bojnicom Paulom Broadwell koja je imala duplu ulogu kao njegova ljubavnica i biografkinja njegove knjige All In.

Više nego ikoji vojni zapovjednik, Petraeus je bio odgovoran za “outsourcing” američke vojske u bliskoistočnim ratovima s prekonoćnim širenjem privatnih civilnih obrambenih poduzetnika poput Blackwater-a i DynCorp-a. Zapravo, u posljednjoj polovici tih ratova Amerika je imala više plaćenika na fronti nego pravog vojnog osoblja. Kao direktor CIA-e, Petraeus je već viđen kao autsajder zaposleno replicirajući iste “outsourcing” procese CIA-inih legija. Međutim, njegovo arogantno zanemarivanje dovelo je do stajanja na prste dugotrajnim CIA-nim dužnosnicima koji su ga sredili za više nego njegov preljub.

Psihopatski general bio je naviknut biti diktatorski šef, potpuno u kontroli vršeći neograničenu, nalik na kraljevsku moć nad svojim podređenim vojskama. Uzbudljivo riskiranje dok je okružen ulizavajućim ovlaštenima kroz mnogo desetljećja proizvelo je grandiozan osjećaj napuhnute svemoći, ovlaštenosti i nekažnjenosti koje su u Petraeusovom slučaju konačno došle kako bi ga ugrizle u njegovu arogantnu stražnjicu. Ogorčeni CIA-ini operativci predali su njegovu aferu FBI-u i dan nakon što je Obama ponovo izabran 2012. psihopatski direktor CIA-e bio je prisiljen dati ostavku u sramoti baš na vrijeme kako bi bio izvan vida u Benghazi istrazi.

Kako vrhovni zapovjednik Obama putuje u Vojnu akademiju iznijeti svoj uvodni govor na promociji u srijedu, to daje Amerikancima pauzu uoči ovog vikenda Spomen dana da razmišljaju o globalnoj destrukciji i ratu protiv čovječanstva koji upravo vodi psihopatska ubojita mašina američkog imperija. Uznemirujuće je i tragično da oligarhijski sustav proizvodi vodstvo tako obilato psihopatima. Ali također postaje neophodno za građane svijeta da kažu “bobu bob” i shvate da “status quo” struktura moći omogućuje pristup krađi i igri destrukcije samo igračima koji su također psihopati.

Svaki individualac unutar ovog moralno raspadajućeg i slomljenog sustava koji je iskren i ima savjest, empatiju i suosjećanje prema drugim ljudima je ogrezao u unutarnji konflikt i mora svakodnevno trpjeti od kongnitivne disonancije. I kao takvi, oni ne mogu uživati u igranju svoje uloge u ovoj zlokobnoj igri. Oni će s vremenom odustati ili biti uklonjeni od strane onih insajdera s manje načela koji su dio psihopatskog kluba. Kroz moje vrijeme provedeno u vojsci i ja sam se mučio zbog istih razloga.

Psihopati na vrhu piramide dozvoljavaju samo sebi sličnima psihopatima da uđu u njihov tajni unutrašnji klub. Takva moralna izdaja od onih koji imaju najviše moći i kontrole na zemlji mora biti zaustavljena. Kako su prebolesni u svojoj devijantnoj patologiji da se ikada sami promijene, na nama je koji smo vođeni vlastitim moralnim kompasom da hrabro ustanemo i držimo te psihopate odgovornima za njihove zločine protiv čovječanstva. To može biti postignuto sa značajnom prednosti jer su kao 1% od totalne populacije, psihopati i oligarsi većinski brojčano nadmašeni od strane nas 99% koji smo predani činiti ono što je ispravno kako bi se napravila pozitivna promjena na ovoj zemaljskoj ravni prije nego što sve postane izgubljeno.