Bilo je to nekoliko zanimljivih dana u svijetu geopolitički relevantnih terorističkih napada i "Trumpa nasuprot Vlade u sjeni" (daleko od toga da jedno isključuje drugo).

Prvo smo imali napad u Sankt Peterburgu gdje je neki mladić iz Kirgistana, bez nasilne prošlosti, odlučio detonirati IED [improvizirana eksplozivna naprava, op. prev.] u vlaku, počinivši samoubojstvo i ubivši 14 nevinih civila. Ruska policija je navodno pronašla DNK Akbarzhona Jalilova (koji je živio u Rusiji mnogo godina), u vagonu metroa gdje se eksplozija dogodila, kao i na drugoj neeksplodiranoj napravi na drugoj metro postaji. Naravno, to ne znači da je Jalilov radio samostalno ili da je on bio 'mozak operacije' zlodjela. Kako sam i pretpostavljao u nekoliko navrata, svatko naivan i dovoljno lak za biti izmanipuliran da nosi ruksak, dan im od nekog drugog, do specifične lokacije, može postati instant nesvjesni 'bombaš samoubojica'.

Dakle, tko je mogao biti Jalilov pomagač? Prema zapadnim medijima, negdje pri vrhu liste je i sam Putin. BBC nije imao problema u teoretiziranju da je aktiviranje bombe bilo "neka vrsta pokušaja da se odvrati pozornost od poziva na istragu korupcije i pozivanja da i sam predsjednik Putin odstupi..."


Oh, stvarno? Samo nastavi, dopisniče BBC-a. Što točno misliš time da je bombardiranje bilo "pokušaj odvraćanja pozornosti"? Zar zaista misliš da bi država (u ovom slučaju Rusija) išla toliko daleko da izvrši bombaški napad kojim ubija svoje građane, a zatim to podmetne "muslimanskim teroristima" u interesu preusmjeravanja pozornosti javnosti prema nekoj specifičnoj priči? Ako je tako, to zvuči kao nečuvena i opasna teorija zavjere. Malo više ovakve priče i možda ćemo morati ponovo razmotriti priču oko 9/11 napada, te napada u Londonu ili Madridu!

Kolumnist New York Posta John Podhoretz ponovio je to mišljenje napominjući da je"zanimljivo da su bombaški napadi u Sankt Peterburgu nastupili za vrijeme demonstracija".

U međuvremenu, diplomatski urednik Dominic Waghorn iz Sky News-a je bio oprezniji, ali i dalje uvjeren da će se napadi koristiti od strane ruske vlade kako bi slomili "antikorupcijske" prosvjede "s obzirom na ono što znamo o tome kako ruske vlasti operiraju".

Jedan dan nakon napada u Sankt Peterburgu, u napadu 'kemijskim oružjem' u Siriji u sjeverozapadnoj pokrajini Idlib ubijeno je najmanje 70 osoba, uključujući desetoro djece. Brzina kojom su američka, britanska i francuska vlada okrivile Siriju za ovaj napad i pozvale na hitan sastanak Vijeća sigurnosti UN-a kako bi osudile Damask, a time i Rusiju i Iran, i zaprijetile jednostranom vojnom akcijom protiv Sirije, bi svakog navela da pomisli da su samo čekali da se takav napad dogodi, ili da su čak i ranije znali da će se dogoditi. Uostalom, u slučaju da je netko zaboravio, napad "kemijskim oružjem" je preferirani casus belli [akt koji se smatra opravdanjem za rat, op. prev.] SAD-a i njegovih saveznika. Prvo je bio Saddam Hussein 1990. godine, te ponovno 2003. godine (za oba se ispostavilo da su bile lažne optužbe). Zatim je bila Sirija 2013. godine (također dokazano da se radilo o kleveti), kada je NATO-ovo bombardiranje zemlje bilo za dlaku izbjegnuto vještom ruskom diplomacijom.
Vlada Assada je odbacila optužbe i okrivila najbolje prijatelje Zapada u Siriji, tzv. 'pobunjenike' ili 'džihadske plaćenike - luđake' (ovisno o tome koliko ste realist). To se čini kao razuman stav za zauzeti, s obzirom da se (kao što je navedeno) posljednji put kad je SAD optužio sirijsku vladu da napada svoje ljude s kemijskim oružjem, uskoro pokazalo da su džihadistički prijatelji Zapada bili odgovorni. Za oba napada, u kolovozu 2013. u Ghouti i napada na Idlib ovog tjedna, logika sugerira da Assadova vlada nema nikakve koristi i ima toliko toga za izgubiti kad bi ciljala sirijske građane na takav flagrantno barbarski način. Napad iz 2013. se dogodio na isti dan kad su UN-ovi inspektori stigli u zemlju provjeriti zalihe sirijskog kemijskog oružja. Ako bi Assad želio biti označen kao brutalni diktator i darovati NATO-u opravdanje da razbije njegovu zemlju (a vjerojatno i njega samoga) na komadiće, to bi bilo najbolje vrijeme i način da se to postigne.

Ista logika vrijedi čak i više u svezi nedavnog napada u Idlibu. Assad je trenutno u najjačoj poziciji u kojoj je ikad bio tijekom 6 godina dugih zapadnih napada na njegovu vlast i stanovništvo. Zašto pokloniti zapadnim zagovornicima rata opravdanje za "legitimno" bombardiranje njegove zemlje, bez postizanja ikakvog vojnog cilja s takvim kemijskim napadom?!

Trump u dubokim govancima 'Vlade u sjeni'

Po svemu sudeći, Donald Trump se borio sa "sivom eminencijom" u SAD-u, još i prije svoje inauguracije. Ništa ne ukazuje toliko jasno na "interese Vlade u sjeni" nego kad vidite zapadni tisak kako panično i žurno nastoji na silu hraniti zapadnjačku populaciju očito lažnim zapadnim 'obavještajnim dosjeima'. Morali smo izdržati mjesece besmislenih tvrdnji da je 'Rusija hakirala američke izbore za Trumpa' i da Trump "ima veze s Rusijom". Toliko je prozirno što ti ljudi pokušavaju učiniti da je nevjerovatno da nisu nasmijali cijeli planet do sada. No opet, vjerovati svojim lažima kada vam velika masna plaća ovisi o tome čini vaše laži posebno ukusnima, bez obzira vjeruje li vam netko ili ne.

Neko vrijeme se činilo da se Trump dobro drži protiv ovog napada, ali u zadnje vrijeme predstavnici "sive eminencije" su povećali pritisak sa senatorom Richardom Blumenthalom, D-Conn., koji otvoreno predviđa "ustavnu krizu" koja uključuje "obrise" opoziva Trumpa. Uspoređujući situaciju Trumpa s onom Richarda Nixona, koji je podnio ostavku 1974. godine pod prijetnjom opoziva, Blumenthal je izjavio u ponedjeljak:
"Mogućnost da će Vrhovni sud morati sprovesti sudski nalog protiv predsjednika SAD-a je daleko od praznog nagađanja. To se već ranije dogodilo u slučaju SAD protiv Nixona."
Prošli tjedan su i američka veleposlanica u UN-u, Nikki Haley, i državni tajnik Rex Tillerson rekli da se SAD neće više fokusirati na nastojanje da se ukloni Assad:
"Naš prioritet više nije da se sjedeći tamo usredotočujemo na izbacivanje Assada s vlasti", rekla je Haley maloj skupini novinara, prema Reutersu.
"Mislim da će ... o dugoročnom statusu predsjednika Assada odlučiti sirijski narod", Tillerson je rekao na zajedničkoj tiskovnoj konferenciji s turskim ministrom vanjskih poslova Mevutom Cavusogluom, a prenio France 24.
Čak je i Donald izjavio da je napad kemijskim oružjem promijenio njegovo mišljenje o Siriji i Assadu, nazvavši ga (u klasičnom američkom stilu "humanitarne intervencije") "uvredom za čovječanstvo..."
"Moj stav prema Siriji i Assadu se jako puno promijenio ... Sada govorimo o sasvim drugom nivou. Reći ću vam da je jučerašnji napad na djecu imao veliki utjecaj na mene - veliki utjecaj. Kada ubijate nevinu djecu... to prelazi mnogo, mnogo linija." - Donald
Ovaj tjedan, na isti dan kada je Blumenthal komentirao o "opozivu", St. Petersburg je napadnut bombom i zapadni tisak je okrivio Putina. Sutradan se dogodio napad kemijskim oružjem u Siriji. Sljedećeg dana je Trumpova administracija (koju predstavlja Nikki Haley) započela pravo ratno huškanje na Siriju i Rusiju u UN-u pri čemu je Trump zaokrenuo za 180° u stavu prema Siriji. Danas je Steve Bannon maknut iz Vijeća za nacionalnu sigurnost.

A vi mislili da nema "Vlade u sjeni" u SAD-u.