Flashback 'Eppur si muove' - homeopatija pomaže, sviđalo vam se to ili ne!

Dr. Zoran Janković, DVM
Sott.net
Čet, 24 Tra 2014 15:50 UTC

Doktor homeopatije ha? Zar si stvarno mislio da će te to spasiti?

"Eppur si muove" - ipak se okreće - navodno je uzviknuo talijanski fizičar i matematičar Galileo Galilei nakon što mu je inkvizicija izrekla kaznu. Galileo je smatran heretikom zato što je tvrdio da je Sunce nepomično, da Zemlja nije u centru svemira i da se okreće. Za razliku od većine svojih savremenika koji su slijepo vjerovali u dogmu o svemirskom ustroju, Galileo je samo promatrao svijet oko sebe, mjerio različite parametre, i na kraju, nakon konačne analize podataka, izračunao da se zemlja okreće oko Sunca. Galileo je imao više sreće od Giordana Bruna koji je za istu herezu spaljen na lomači 1600. godine.

Oni koji danas napadaju homeopatiju, ponašaju se slično inkvizitorima. Njihovo mali, srednjovjekovni umovi ponavljaju poput papagaja, uvijek iznova iste besmislice i neistine o homeopatiji, a da pri tome nisu uložili ni najmanji napor da sami prouče ovaj metod ili izvrše bilo kakav eksperiment. Moram priznati da je moja prva reakcija na homeopatiju bila podjednako kratkovidna kao i njihova. Moj ”konvencionalni naučnički mozak” u startu je odbacio homeopatiju kao glupost i nisam imao nikakvu želju za bilo kakvim daljnjim poručavanjem ove čudne metode.

A onda se pojavio Spark, pas sa prikladnim imenom ( spark = eng. iskra)

Onog dana kada je Spark došao u moju ordinaciju sve se promijenilo.

Trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim da Spark nije neka čudna, golokoža rasa psa koju nikad prije nisam vidio, nego Škotski terijer. Imao je svega nekoliko pramenova dlake, uglavnom na glavi, grudima i vrhu repa. Ostatak kože bio mu je potpuno gol, jako taman, gotovo crn, prekriven krastama ili otvorenim curećim ranama. Ja sam bio četvrti u nizu veterinara kod kojih su njegovi vlasnici tražili pomoć. Nakon što sam proučio Sparkovu medicinsku historiju bilo mi je jasno da nije ostalo previše opcija za njegovo liječenje. Sparka su već probali liječiti sa sredstvima protiv kožnih parazita, testirali ga na razne alergene, a kada je došao u moju ordinaciju nisu mu davali da jede ništa drugo osim tzv. hipoalergijske suhe hrane za pse. Ništa od ovog nije pomagalo. Uz sve to, Spark je već u nekoliko navrata dobijao antibiotike kao i sredstva protiv gljivica, bez ikakvog pozitivnog efekta. U stvari njegovo zdravlje se pogoršavalo.

Posljednji veterinar koji ga je pregledao prepisao je Ciklosporin, imunosupresirajući lijek, koji je u to vrijeme važio za posljednju riječ u liječenju atopičnog dermatitisa. Nažalost ne samo da koža jadnog psa nije pokazivala ni najmanje znake poboljšanja nego je uz to Spark postao depresivan i malaksao, potpuno izgubio apetit i dobio teški konjuktivitis kao rezultat dotadašnje terapije. Bio sam potpuno obeshrabren, zar nakon svih godina mukotrpnih studija nisam u stanju pomoći ovom psu? Nevoljko sam kapitulirao i savjetovao vlasnike da možda potraže pomoć u alternativnoj medicini. Ubrzo je ovaj šok spoznaje bespomoćnosti mog konvencionalnog veterinarskog obrazovanja izblijedio i ja sam sam zaboravio cijeli slučaj.

No, this isn't Spark, but he looked just as healthy as this Westie following homeopathic treatment

Nekoliko mjeseci kasnije Spark je ponovo došao u posjetu, a meni je bilo nevjerovatno da je u pitanju isti pas. Koža mu je bila potpuno zdrava, prekrivena sjajnom bijelom dlakom i gledao me je bistrim očima veselo mašući repom. To je zaista bilo pravo čudo, kako se onaj jadni, izmučeni i ofucani pas kojeg sam vidio prije nešto više od pet mjeseci pretvorio u ovog presretnog čupavca koji je izgledao zdrav kao dren? Nisam mogao dočekati da saznam sve o ”najnovijem dostignuću iz veterinarske dermatologije” koje je izliječilo Sparka. Međutim moj entuzijazam je splasnuo onog momenta kada su vlasnici izgovorili riječ ”homeopatija”. Za mene je tada ta riječ bila sinonim za šarlatanstvo.

Da stvari budu gore, psa je liječio homeopat za ljude što je za tvrdokornog veterinara poput mene bilo nezamislivo. Životinje su životinje, a ljudi ljudi!

Međutim Sparkovo čudesno izlječenje otvorilo mi je vidike i nagnalo na potragu za novim saznanjima. U početku me je prilično obeshrabrivala činjenica da zvanična nauka ne može objasniti sve homeopatske principe i čudesne rezultate pa sam odlučio da o tome ne razmišljam previše i fokusiram se isključivo na eksperimentiranje sa homeopatskim pristupom i rezultate koji se njime mogu postići. Uskoro mi se pružila prilika da učim od nekoliko homeopata i za mene se otvorio jedan sasvim novi i prilično čudesan svijet. Ono što me je u startu impresioniralo bila je nevjerovatna količina dostupne literature iz homeopatije. Kako prastari tako moderni, tomovi i tomovi knjiga napisani su ne samo od strane homeopata nego i od strane liječnika i veterinara koji su se okrenuli ka homeopatiji. Prilično neočekivano za jedan ”šarlatanski” metod.

Kako sam počeo gutati svaku knjigu o homeopatiji koja mi je došla pod ruku, polako sam počeo shvaćati da je homeopatija sve samo ne šarlatanstvo. Postalo mi je jasno da je to u stvari jedan drevni sistem znanja koji se zasniva na eksperimentalno dokazanim remedijama. Dosjei za svaku remediju pažljivo se čuvaju i dopunjavaju još od vremena Samuela Hahnemana, njemačkog liječnika koji je u 18. stoljeću sistematizirao ovo ogromno i prastaro znanje u koherentnu medicinsku disciplinu. Sada me više nije bilo briga što se homeopatski principi ne mogu objasniti konvencionalnim naučno medicinskim terminima. Bilo mi je najvažnije da vidim kakve rezultate mogu postići ovom metodom u svojoj praksi, u stvari nisam mogao dočekati.

I zaista čim sam počeo koristiti homeopatske remedije sve više i više ”medicinskih čuda” počelo se dešavati pred mojim očima. Ovdje moram reći da homeopatija nije nikakav čudotvorni eliksir za sve bolesti. Ona itekako ima svoja ograničenja, naručito kako je patologija tkiva uznapredovala, u takvim slučajevima homeopatija malo može pomoći. Međutim, u usporedbi sa rezultatima lijekova zvanične tj. alopatske medicine rezultati homeopatskih remedija ponekad izgledaju kao pravo čudo, baš kao u gore opisanom slučaju psa Sparka.

U ovoj točki moje karijere rukovodio sam dobrotvornom klinikom za pse i mačke lutalice koja je vršila i masovne sterilizacije tj. kirurške intervencije na jako velikom broju životinja u što kraćem vremenskom roku. Primjenjujući moja homeopatska istraživanja otkrio sam da se dodavanjem homeopatskog pripravka biljke vučji zub (Arnica montana) ili kokotića (Delphinum staphysagria) u preoperativni protokol mogu gotovo u potpunosti eliminirati neočekivana krvarenja i druge kirurške komplikacije, dok je dodavanje homeopatskog pripravka nevena (Calendula oficinalis) u postoperativni protokol bukvalno iskorjenilo uobičajene postoperativne komplikacije.U ovom trenutku bio sam ne samo impresioniran nego i potpuno ”preobraćen”!

'Naučni dokaz' i gomila s bakljama, spremna na linč

Najčešće izbjegavam bilo kakve debate ili propovijedi o efikasnosti homeopatije. Normalna reakcija ljudi koji o homeopatiji ne znaju ništa je da ili izraze želju da saznaju više ili da nezainteresirano slegnu ramenima i promjene temu. Međutim, ponekad se desi da se suočim sa žučnim neprijateljem homeopatije, ovakvi tipovi ljudi u pravilu ne znaju ništa o homeopatskoj metodi, ali neobjašnjivo gaje žestoku mržnju i fanatizam sličan onom koji je potpalio lomaču sa Giordanom Brunom prije 400 godina.

Repent sinners, homeopathy cannot work because DuPont Chemical sayeth so!

Ovo me uvijek iznova fascinira, da netko može imati tako žestoku negativnu reakciju na jedan sistem liječenja. Na kraju krajeva homeopatija je potpuno bezopasna i sigurna u usporedbi sa većinom alopatskih tj. zvaničnih medicinsko farmaceutskih tretmana. I zaista čini se da se ova žučljivost mrzitelja homeopatije uglavnom temelji na dezinformacijama, na brzinu pokupljenim preko internet tražilice sa sumnjivih web stranica poput wikipedije i sličnih sajtova koji ”raskrinkavaju prevaru homeopatije” sa vrlo diskutabilnim motivima. Tek trebam sresti protivnika homeopatije čija su uvjerenja zasnovana na detaljnom poznavanju homeopatskih principa ili osobnom iskustvu sa homeopatskim remedijama. Svjedočanstva stručnih ljudi koji svakodnevno upotrebljavaju homeopatske pripravke ili tisuća izlječenih pacijenata za njih ne znače ništa. Ne postoji argument koji bi mogao prodrijeti u njihov zatvoreni um i promijeniti stav da je Zemlja, tj. moderna nauka sav centar svemira. U takvim slučajevima besmislena je bilo kakva diskusija.

Tijekom mog eksperimentiranja sa homeopatijom uvjerio sam se da homeopatski pripravci ili remedije mogu efikasno izliječiti oboljenja pred kojima je konvencionalna ili alopatska medicina bespomoćna. Za mene je to sasvim dovoljno. I kada ovih dana čujem ili pročitam negdje kako napadaju homeopatiju sa otrcanom frazom ”to je samo šećerna vodica, placebo efekt” samo u sebi pomislim: ” Kaži to stotinama mojih pacijenata koji još uvijek zadovoljno mašu repom ili predu zahvaljujući homeopatiji!” Pomislim - ”Traži od mačaka lutalica iz najmanje desetak kolonija da ti naučno objasne kako je samo jedna homeopatska granula na cijelu koloniju u stanju izlječiti jako zaraznu invaziju gljivice Mikrospora za svega nekoliko dana.

To je za mene najvažnije - rezultati, i dok još uvijek ne postoje ”vodootporne” naučne studije o efikasnosti homeopatskih principa, postoje tisuće ako ne i milijuni ljudi koji mogu svjedočiti o efikasnosti tj. rezultatima homeopatije (U Indiji na primjer, većina ljudi liječi se homeopatijom, a ne alopatijom kao na zapadu, homeopatija nije strana ni engleskim monarsima koji se tradicionalno liječe isključivo homeopatijom još od 19. stoljeća).
S druge strane, možemo primijetiti da većina naučnih studija o učinku različitih lijekova konvencionalne tj. alopatske medicine također nije ”vodootporna”. Danas se u modernoj medicini prepisuje ogroman broj lijekova isključivo na bazi sumnjivih naučnih metoda, izmanipuliranog istraživanja i pohlepe velikih farmaceutskih te prehrambenih korporacija. Možda je najbolji primjer za ovo takozvani mit o kolesterolu:

Medicinom zapadnog svijeta već više od pola stoljeća dominira stav da su zasićene masti i kolesterol uzrok bolesti srca. Sve je započelo 1947. kada je američki biokemičar Ancel Keys objavio studiju o ”Lipidnoj hipotezi”. Danas međutim znamo da je ta studija falična jer je Keys prešutio hrpu bitnih podataka koji se nisu uklapali u njegovu hipotezu. 1957. Američka organizacija za bolesti srca dala je zvaničnu izjavu da ” ne postoje pouzdani dokazi o tome da masti uzrokuju srčane bolesti” da bi već 1960. radikalno promjenila ovaj stav. Nije teško zaključiti zašto, ako znamo da je Keys bio član komiteta koji je objavio novi izvještaj, a po kojem se za ljude sa rizikom od srčanih bolesti preporučuje ishrana sa niskom količinom masti. I tako je teorija o ”zloj masti” opće prihvaćena kao nutricionistička mudrost unatoč činjenici da klinička ispitivanja ne pokazuju vezu između masti i srčanih oboljenja.

"Većina naučnika danas smatra da su glavni uzroci bolesti srca i arteroskleroze ishrana bogata zasićenim mastima i povišeni LDL kolesterol. Lipidna hipoteza kao premisa vlada svim kardiovaskularnim istraživanjima već više od pola stoljeća iako broj studija koje je opovrgavaju premašuje broj studija koje joj idu u prilog. Utjecaj ove kampanje protiv masti proteže se ne samo na istraživanja nego i na medicinu, proizvodnju hrane i ljudski život uopće. Vrlo je važno što prije obratiti pažnju na ove očite kontradikcije koje su većinom nepoznate mnogim doktorima i naučnicima."¹

I zaista, zahvaljujući ovoj promašenoj studiji mnogi doktori i dan danas prepisuju svojim pacijentima opasne lijekove poput statina žrtvujući zdravlje svojih pacijenata u korist farmaceutske industrije.

Homeopatija i alopatija - dvije strane iste medalje

Većina ljudi nije ni svjesna da postoji jako veliki broj kako laboratorijskih tako i kliničkih istraživanja o učinku homeopatske medicine. I ne samo to, može se reći da su homeopatija i zvanična (alopatska medicina) u stvari dvije strane iste medalje. Alopatska medicina bazira se na upotrebljavanju lijekova i procedura ciljanih na simptome bolesti. Ovakav pristup zasnovan je na na premisi da su efekti nekog lijeka utoliko jači što je njegova doza veća. To ima smisla samo na prvi pogled, ali iskusni liječnici i farmaceuti znaju da nije baš tako. U stvari u farmakologiji postoji priznati princip koji se naziva ”dvofazni efekt lijeka”. Laički govoreći to znači da ispitivanja dokazuju kako povećavanje doze lijeka u stvari ima sasvim suprotan učinak, to jest smanjuje njegov efekt. U isto vrijeme, jako male doze tog istog lijeka imaju veću efikasnost.

Hugo Schulz

Na primjer, opće je poznata stvar da normalne doze atropina blokiraju parasimpatikusni nervni sustav što dovodi do isušivanja sluzokože, suprotno tome izuzetno male doze atropina izazvaće pojačanu sekreciju na sluzokoži. Ovaj farmakološki princip simultano i svaki za sebe su otkrila dva istraživača - Hugo Shulz, konvencionalni naučnik te Rudolf Arndt psihijatar i homeopat. Po njima se ovaj prinicip zove Arndt-Shulzov zakon i danas je opće prihvaćen u većini medicinskih riječnika.

Nadalje, ovi istraživači otkrili su da slab stimulus pojačava fiziološku aktivnost, osrednji stimulus je inhibira, a jaki stimulus potpuno zaustavlja. Na primjer, jako male koncentracije joda, broma, živinog klorida ili arsenove kiseline stimulirat će rast plijesni, srednje doze će ga zaustaviti, dok će visoke doze ovih supstanci potpuno uništiti plijesan.

Dvadesetih godina prošlog stoljeća konvencionalni naučnici koji su testirali i dokazali ovaj dvofazni efekat supstanci, skovali su naziv ”hormeza”. Ubrzo je objavljeno na desetine studija u raznim naučnim poljima koje su potvrdile ovaj biološki princip. U zadnjih nekoliko dekada ponovno je oživio interes za ovaj farmakološki zakon i do danas je objavljeno na stotine studija koje su ga dokazale kao činjenicu.

Budući da su ove studije rađene od strane konvencionalnih naučnika koji obično nisu upoznati sa homeopatskim principima, njima nije ni palo na pamet da testiraju izuzetno velika razblaženja poput onih koja se koriste u homeopatiji. Međutim, njihovo istraživanje dosljedno je pokazivalo značajne efekte mikro doza tako da su i sami bili zbunjeni i iznenađeni. Ovakva istraživanja Arndt-Schulzovog zakona i principa hormeze su jako važna referenca za vrednovanje homeopatskih istraživanja jer pružaju dokaz dvofaznog efekta i efikasnosti mikrodoza koje su osnova homeopatske medicine. Sva ova istraživanja široko su dostupna kako liječnicima tako i naučnicima, pa ipak najčešće se ignoriraju ili su pogrešno shvaćena.

Arndt-Schulz law

Klinička ispitivanja

Nesumnjivo živimo u dobu kliničkih ispitivanja i istraživanja, pa ipak ovo polje nauke puno je kontradikcija, kontroverzi i konfuzije, naručito za laike. Vrlo često se dešava da neka ispitivanja u oblasti konvencionalne medicine pokažu kako određena terapija ima efekta a onda druga ispitivanja pokažu kako ta terapija nema nikakvog efekta. Kako bi se riješio ovaj problem, naučnici su razvili metod koji se zove ”meta-analiza”, to je sistematski pregled svih postojećih istraživanja na određenu temu i evaluacija konačnog rezultata.

Tri profesora medicine, iz Nizozemske, nijedan od njih homeopat, 1991. izvršili su meta-analizu kliničkih studija o homeopatskim pripravcima iz perioda od 25 godina i objavili rezultate u Britanskom medicinskom žurnalu.² Ovom meta-analizom obuhvaćeno je 107 kontroliranih testova, od kojih je 81 test pokazao da su homeopatske remedije efikasne, 24 su pokazala da nemaju efekta, dok su 2 testa bila bez zaključka.

Profesori su zaključili: "Visoka razina pozitivnih rezultata nas je svakako iznenadila.” Pri tom su primijetili da je:

• 13 od 19 ispitivanja pokazalo uspješno liječenje respiratornih infekcija,
• 6 od 7 ispitivanja pokazalo uspješno liječenje drugih infekcija,
• 5 od 7 ispitivanja pokazalo poboljšanje kod bolesti probavnog sistema,
• 5 od 5 pokazalo uspješno liječenje peludnih alergija,
• 5 od 7 pokazalo brže zarastanje rana nakon abdominalnih kirurških intervencija,
• 4 od 6 pokazalo poboljšanje kod reumatoloških bolesti,
• 18 od 20 pokazalo poboljšanje u tretmanu bola ili povreda,
• 8 od 10 pokazalo pozitivne rezultate u otklanjanju mentalnih i psiholoških simptoma te
• 13 od 15 pokazalo poboljšanje kod različitih dijagnoza.

Unatoč visokom postotku studija koje dokazuju uspješnost homeopatske medicine, većina njih je na neki način bila falična. Pa ipak istraživači su pronašli 22 studije visokog kalibra i bez ijedne mane od kojih je čak 15 pokazalo da su homeopatski pripravci efikasni. Nadalje, pronašli su da je 11 od ovih najboljih 15 studija pokazalo punu efikasnost homeopatskih remedija što sugerira da što su studije bile bolje osmišljene i bolje izvedene to je bila i veća vjerovatnost da će pokazati da su homeopatske remedije efikasne. Istraživači su zaključili da je ”dokaz koji je ovo sveobuhvatno istraživanje pružilo, najvjerojatnije dovoljan za preporučivanje homeopatije kao uvriježene metode liječenja za određene indikacije."

Skeptici obično tvrde da je većina ispitivanja ili studija homeopatije falična na ovaj ili onaj način. Međutim oni pri tome ne uzimaju u obzir da su istraživanja u konvencionalnoj medicini iz proteklih 25 godina također imala jednak postotak faličnih studija. Kada bi primijenili iste visoke standarde na lijekove koje danas liječnici i veterinari uzimaju zdravo za gotovo, gomila raznoraznih organizacija i tvrtki koje imaju interes u cijeloj priči ostala bi bez posla preko noći.

Drugi omiljeni argument skeptika je da se svi pozitivni rezultati homeopatije mogu objasniti placebo efektom. Međutim, u vrlo interesantnoj studiji, Tiroksin 30x (hormon štitne žlijezde u homeopatskom pripravku, što znači da je toliko razblažen da, prema skepticima, ne bi trebao imati nikakav efekt) stavljen je u vodu sa punoglavcima. Ova studija je pokazala da su se punoglavci koji su bili izloženi homeopatskom pripravku hormona znatno sporije razvijali u žabe nego oni koji su dobili placebo. Budući da tirodni hormon u normalnim mjerljivim dozama ubrzava morfogenezu, prema homeopatskim principima ima itekako smisla da će minimalne tj. homeopatske doze usporiti istu.³

E moj Horacije, puno je stvari između neba i zemlje o kojima tvoja filozofija ni ne sanja!

Samo zato što nismo u stanju točno izmjeriti i opisati određene sile koje djeluju u našem svemiru te zakone po kojima se to odvija - to ne znači da te sile ne postoje i da nisu na djelu posvuda oko nas kao i u nama samima. Zamislimo na primjer da ljudi uopće nemaju čulo mirisa. Za takve ljude sposobnosti pasa tragača bile bi nepojmljive. Kvantna fizika je odavno pokazala da je znanje koje posjedujemo o svijetu koji nas okružuje tek vrh ledenog brijega. Danas je naučno dokazana činjenica da svaka materijalna stvar u našem univerzumu vibrira na određenoj frekvenciji. U slučaju živućih organizama ove vibracije formiraju složena elektomagnetska polja, tzv. EMF (electromagnetic field). Svaka živuća stvar ima svoj EMF, imaju ga biljke, imaju ga životinje, a imam ga i ja kao i vi. Zašto je onda toliko teško zamisliti da čak i minijaturne doze određene materije svojim vibracijama mogu utjecati na EMF druge materije ili ga privremeno izmijeniti?

Meni se ovo čini ne samo sasvim moguće nego i sasvim izvjesno. Dok ne dobijemo ”naučni dokaz”, nemam ništa protiv da to uzmem kao radnu hipotezu. Naručito nakon što sam se iz prve ruke uvjerio u efikasnost homeopatskih pripravaka, uvijek i uvijek iznova. Davanje homeopatskih remedija svakako je jednostavnije nego davanje većine alopatskih medikamenata koji imaju čitav niz nuspojava i neželjenih efekata, a često i puno slabiji i kratkotrajniji učinak od homeopatskih lijekova. Naša generacija suočava se sa rezultatima zloupotrebe anitbiotika iz proteklih nekoliko decenija, sa tzv. ”super bakterijama” koje lako mogu postati prijetnja opstanku ljudske rase u ne tako dalekoj budućnosti.

Louis Pasteur se obično smatra ocem moderne mikrobilogije. Sve što konvencionalna medicina zna o infektivnim bolestima zasniva se na njegovim postulatima. Pa ipak, vrlo malo ljudi zna da je Pasteur na smrtnoj postelji priznao da je sve shvatio pogrešno:

"Na kraju svog života Pasteur je priznao da je njegova teorija bila potpuni promašaj. Rekao je da nisu mikrobi bitni nego medij u kojem obitavaju." ⁴

Drugim riječima, naš pristup iscjeljivanju i medicini zahtijeva ozbiljnu promjenu paradigme ako se želimo približiti pravom razumijevanju univerzuma i svijeta u kojem živimo. Ili će možda ozbiljna promjena našeg pogleda na svijet koja bi nas dovela bliže pravom razumijevanju, promijeniti naš pristup liječenju, medicini i još puno toga.

Izvori:

Scientific Evidence for Homeopathic Medicine, Dana Ullman, MPH

1. Uffe Ravnskov, MD, PhD: The fallacies of the lipid hypothesis
2. J. Kleijnen, P. Knipschild, G. ter Riet, "Clinical Trials of Homoeopathy," British Medical Journal, February 9, 1991, 302:316-323.
3. P.C. Endler, W. Pongratz, G. Kastberg, et al., "The Effect of Highly Diluted Agitated Thyroxine on the Climbing Activity of Frogs," Veterinary and Human Toxicology, 1994, 36:56. Also, P.C. Endler, W. Pongratz, R. van Wijk, et al., "Transmission of Hormone Information by Non-molecular Means," FASEB Journal, 1994, 8, Abs.2313.
4. Logan, Cordell E. (2000). 'A Partially Unified Theory of Disease. Priority One Health and Nutrition.'