No, vraćajući se na fotografiju jedne od brojnih konferencija za novinare Lilian Tintori, kojoj podršku daju Human Rights Watch, Amnesty international, Barack Obama, Garry Kasparov, Federica Mogherini, Dalaj Lama, povjerenik za ljudska prava Ujedinjenih naroda Jordanac Zeid bin Ra’ad i mnogi drugi, zaista je neobična “Madurova diktatura” koju osuđuju supruga Leopolda Lópeza i Henrique Capriles, Henry Ramos i Julio Borges.
Prvo, kakva je to diktatura u kojoj vlada jedva da upravlja s nekoliko manjih medija, a gospođa López-Tintori se ne vidi od mikrofona u koje govori “istinu” o događanjima u Venezueli.
Osim toga, sve zemlje u kojima vladaju diktatori su obično polazište masovnih iseljavanja, a Venezuela zauzima prvo mjesto kao zemlja koja prima masovne imigracije iz susjedne zemlje. U Venezueli danas živi 5,6 milijuna Kolumbijaca, a samo prošle godine ih je stiglo još 100 tisuća, a prvih nekoliko mjeseci 2017. još 30 tisuća.
“Autoritarna” vlada Venezuele je toliko brutalna da ljudi koji kritiziraju vladu sustavno sazivaju skupove na kojima govore drže najviši čelnici oporbenih stranaka, koji su nedavno poručili “kako se prelazi u fazu oružanog otpora”.
Čini se da oni nikada nisu zadovoljni, pa su se odlučili na napad na “Nacionalni institut za prehranu”, kojeg su zapalili.
Institut se nalazi u gradskom području Caracasa, blizu dječje bolnice, gdje su “politički aktivisti” iz vatrenog oružja pucali na policiju.
Jesu li Lopezovi i Caprilesovi ljudi ikada čuli za hrabrost koju su pokazali Maje kada su bili progonjeni od strane eskadrona smrti Riosa Montta u Gvatemali? Možda misle da su majke i bake skupina “Plaza de Mayo” palile parkove po Argentini?
Zanimljivo je napomenuti da mlada Paola Ramirez, koja je ubijena iz vatrenog oružja, nije bila žrtva policije ili “Chavezovih komunista”, kao što su izvijestili mediji, nego ju je iz pištolja ubio čovjek iz zgrade u kojoj su se utaborili “oporbeni” prosvjednici protiv Nicolasa Madura.
“Tiranija” Madura je tako ozbiljna da opozicija može pobijediti na parlamentarnim izborima i preuzeti većinu u parlamentu, što je bila slobodna manifestacija volje građana.
Oporba je podržana od strane novina, televizijskih postaja, radio postaja i društvenih medija. Oporbeni čelnici Venezuele, uključujući “gospođu” Lilian Tintori, imaju putovnice i putuju svugdje po svijetu, a primljeni su čak i od strane “Organizacije američkih država” koju predvode SAD.
S obzirom na “okrutnost” vlasti u Venezueli, tajnik “Organizacije američkih država”, Luis Almagro, bio je prisiljen poduzeti nešto da osudi “ovakav” ustavni poredak. Takvo pitanje nije postavio kada je u Hondurasu 2009. došlo do državnog udara i kada je ubijeno oko 120 aktivista za zaštitu okoliša.
Maduro i Chavez su dva “bijesna satrapa“, koji su 60% državnog proračuna izdvajali za socijalne programe. Osigurali su stanovništvu Venezele stanove, socijalnu skrb i liječničku pomoć u najudaljenijem kutku zemlje. To se ne može reći za Dominikansku Republiku, gdje je između siječnja i ožujka 2017. godine više od 300 djece umrlo uglavnom od infekcija u bolnicama gdje su rođeni. Zna li Luis Almagro za 300 tisuća autohtonih peruanskih žena koje su prisilno sterilizirane u vrijeme Fujimorija?
Naravno, narod Venezuele ima razloga da bude kritičan prema vladi i da se ne slažu s njenom politikom. No, “opozicija” koju predstavljaju Capriles, Borges, Tintori, Lopez, Ramos Allup je pljuvanje na povijesno sjećanje njihove zemlje i cijele Latinske Amerike svaki put kada riječ “diktatura” koriste kako bi opravdali svoje ambicije i njihovu glad za moći.
Komentar: Povezano: