Nakon terorističkog napada u Manchesteru, koji je odnio 22 života, uglavnom djece i tinejdžera, dio Sirijaca koji živi u Velikoj Britaniji je podršku obiteljima i prijateljima stradalih izrazio tako da su jednu uz drugu prikazali zastavu Ujedinjenog Kraljevstva i onu takozvane “Slobodne sirijske vojske”, odnosno “umjerene oporbe” u zemlji koja želi svrgnuti “diktatora” Assada.

Slika koja govori više od tisuću riječi
Ovu gospodu, koja uživa blagodati “demokracije”, ma kakva da ona jest u Velikoj Britaniji, trebalo bi pokupiti, natovariti u vojne transportne zrakoplove i padobranom ih pustiti da u toj i takvoj “slobodi” uživaju u pokrajini Idlib, gdje se nalaze skupine “umjerene oporbe” koje se bore za njihovu viziju “slobodne” Sirije.

Kako bi pojasnili o čemu je riječ, ne treba puno, jer je dovoljno u tražilicu upisati “FSA crime” i dobit ćete tisuće fotografija i stotine snimaka nezamislivo odvratnih zločina koji nemaju veze s Al-Nusra Frontom ili teroristima “Islamske države”, nego su ih počinili “borci za slobodnu Siriju” i “revolucionari”.

Naravno, nema rata u kojem pojedinci ne čine zločine, ali je takozvana “Slobodna sirijska vojska“, čiji simpatizeri cvile nad žrtvama terorističkog napada u Manchesteru, to činila sustavno i uvijek nad pripadnicima manjina i nepodobnim sunitima.

“Slobodna sirijska vojska” je teroristička organizacija, jednako kao političko krilo ovih kriminalnih bandi - “Sirijsko nacionalno vijeće” i “Sirijska nacionalna koalicija”.

Međutim, tragedija je da službeni London to zna sve vrijeme i savez “Slobodne sirijske vojske” (FSA) i američke vlade, a posljedično i sa zemljama EU, došao je u kritično vrijeme sirijskog sukoba. Nakon toga je FSA aktivno naoružavana i financirana iz inozemstva i novcem poreznih obveznika Velike Britanije, vjerojatno i od strane roditelja 20 000 tinejdžera i djece koja su bila na koncertu u Manchesteru nekakve “pop zvijezde” na kojem se dogodio napad.

Na početku je poruka FSA bila jasna i oni su htjeli svrgnuti Assada, a kako Zapad nije htio intervenirati izravno, pružio je punu potporu teroristima.

Zapadni mediji su počeli suosjećati sa “sirijskom naoružanom oporbom” i namjerno su izbjegavali izvještavati o mnogim ružnim detaljima koji prate uspon ove skupine.

Tko ima vremena i volje, lako će na internetu pronaći dokaze o zločinima FSA. No, sukob se jednostavno oslikavao kao bitka između “diktatora koji terorizira svoje ljude” i FSA, koja predstavlja “borce za slobodu sirijskog naroda”.

U stvari, od oko 23 milijuna stanovnika u Siriji, oko osam milijuna su manjine poput kršćana, alavita, Druza i Kurda, koje zastupa samo vlada. Dakle, barem trećina Sirijaca podupire predsjednika Assada po defaultu. Mnogi drugi ga podržavaju na temelju saveza s njegovom bazom.

Temeljni razlog zbog kojeg je Aleppo u početku sukoba napadnut od strane FSA je što je taj grad ostao vjeran vladi. Dakle, FSA je djelovala više kao sila protiv građana Sirije, nego kao sila koja će im donijeti slobodu. Zločini koje je takozvana FSA počinila do svog konačnog sloma i oslobođenja Aleppa su toliko odvratni, da ih je teško opisati.

Osim toga, na periferiji grada je uvedena rigidna, vehabijska interpretacija šerijata, koju Aleppo ne pamti stoljećima. FSA je utemeljila i “Šerijatsku policiju” po uzoru na vehabijsku policiju u Saudijskoj Arabiji, prisiljavajući obične građane da se pridržavaju njihove interpretacije svetih islamskih zakona, i to u sekularnoj zemlji u kojoj stanovnici uglavnom pojma nemaju što znači taj zakon.

Da je FSA preuzela kontrolu nad Sirijom, zemlja bi bila kopija Saudijske Arabije, možda i gora. Jesu li Britanci, koji su vjerovali medijima i čija su djeca izginula u Manchesteru, znali da njihova vlada podržava ove monstrume?

Kada se govori o žrtvama u ratu u Siriji, to su uglavnom žrtve “režimske vojske”. Sada su zapadni mediji, kako više nema bolnica, vrtića, škola, pekara i skloništa za napuštene životinje, jer su ih uništili “sirijski režim i Rusi”, izmislili kako sirijska vojska “namjerno gađa polja u Idlibu i pali usjeve, zbog čega bi mogla nastupiti velika glad”.

To je isto kao tvrditi da je granata u Sahari pala u pijesak ili na Sjevernom polu na led. Pa, pobogu, gdje će u slučaju Idliba pasti projektil, za kojeg se ne zna ni tko ga je ispalio, nego u polja u ravnici pokrajine? Ali od medija hipnotizirana gomila u to vjeruje i u Manchesteru slini zajedno sa zločincima koji podržavaju kriminalne islamističke bande u Siriji.

Naravno da postoje dokazi o podršci Londona ovim kriminalcima, ali ne samo. Pomoć im šalju Saudijci i Katar, Turska i Izrael, cijela Europska unija, uključujući Hrvatsku. Nažalost, kao i Manchester, Zagreb se također može pohvaliti sa zajednicom “demokratskih” Sirijaca koju predstavlja dr. Jamal Asad, inače poznat po svojim “posjetama” Aleppu u vrijeme dok je sirijska vojska bila pred slomom i njegovih radosnih izjava o skorom dolasku “slatke i drage slobode“. No, nadajmo se da suradnju s ovim kriminalnim bandama, koja je bez sumnje išla i preko predstavnika “Sirijskog nacionalnog vijeća”, dr. Jamala Asada iz Zagreba, barem nećemo morati platiti kao građani Manchestera.

Fotografije i snimke zločina koji su se odigrali pod kriminalnom zeleno-bijelo-crnom zastavom s tri crvene zvijezde nećemo prikazivati i sami ih lako možete pronaći na internetu.

Zapravo, kad bolje razmislimo, možda ove dvije zastave s naslovne fotografije i idu jedna uz drugu. Jedna predstavlja zločinačko višestoljetno carstvo, koje je promijenilo metode, ali ne i ciljeve, a druga novi konglomerat terorističkih skupina koji su sebe nazvali “Slobodnom sirijskom vojskom”.