Skandal zbog navodnih protuzakonitih veza Trumpovog osoblja i Moskve je svakodnevna tema u američkom establishmentu i medijima.

Međutim, profesor, filozof i politički aktivist Noam Chomsky u razgovoru za Corriere della Sera 30. svibnja objašnjava kako u načelu ne postoji ništa krivo u uspostavljanju odnosa s Rusijom, te kako je to u biti ispravan pristup.
Ali moramo početi od pitanja koja su važna i smanjiti provokacije. Ono što se događa na ruskim granicama je rezultat širenja NATO pakta i skandalozne odluke Baracka Obame i Hillary Clinton iz 2008. godine da Ukrajini ponude da postane članica Sjevernoatlantskog saveza.
“To je kao da se Meksiko pokušao pridružiti Varšavskom ugovoru”, tvrdi Chomsky.
“Drugi pritisak je pitanje nuklearnog oružja. Obama ga je razvio, a Trump slijedi program modernizacije našeg arsenala koji će moći sa “prvim udarom” uništiti cijeli ruski arsenal za odvraćanje. To potkopava stabilnost, jer negira logiku međusobnog odvraćanja. Svjesni američkog potencijala, Rusi u vrijeme krize mogu pasti u iskušenje da udare prvi, osiguravajući time uzajamno uništenje. Zar smo tako smanjili napetost?”, postavlja si pitanje Noam Chomsky.

Chomsky se smatra za jednog od vodećih mislilaca internacionalističke ljevice, tako da njegov odgovor na takozvani “Russiagate“, skandal koji prijeti Trumpovoj administraciji, zvuči više nego zanimljiv.

Jasno je da politički bijes koji se stvorio oko ovog navodnog skandala pretjeran, ali doista može potaknuti rast međunarodnih napetosti.

Da bi bolje razumjeli fanatizam koji stoji iza ovog lova na vještice sjetimo se senatora Johna McCaina, glavni glasnogovornik svih Trumpovih protivnika, koji više od svih urla o takozvanom skandalu “Russiagate” protiv predsjednika.

U intervjuu za Australian Broadcasting Corporation u ponedjeljak navečer, američki senator je rekao: “Mislim da nam je Putin prva i najvažnija prijetnja, čak veća od ISIL-a.”

Ovo su više nego zabrinjavajuće riječi, ali i uvreda za žrtve terorizma na Zapadu i na Istoku, kako u anglosaksonskom, tako i arapskom svijetu.

To je doktrina iz koje je nastala američka strategija McCaina i njegovih suradnika, legije američkih vojnih i sigurnosnih dužnosnika, za Siriju i Libiju.

U stvari, zatvaraju se oba oka pred stravičnim zločinima takozvane “Islamske države” i kontaktima senatora McCaina s drugim zapovjednicima islamističkih frakcija, kojima se šalju zalihe oružja, kao i novac neophodan za njihovo postojanje.
Teroristi
© ElbahkaliE/Twitter
Ovaj odnos je teroristima omogućio da se učinkovito obrane, a konačni je cilj da zadrže teritorije okupirane u Siriji i Iraku. U Siriji im je cilj borba protiv Rusa, dok je u Iraku logika ove strategije borba protiv šiitskih milicija povezanih s Iranom, time posredno i Rusima.

Sve su to skupine koje su počinile masakre u Manchesteru, Parizu, Nici... Nakon godina sukoba, “kalifat” i dalje odolijeva i čak pojačava svoj međunarodni aktivizam.

Riječi McCaina mogu biti uznemiravajuće objašnjenje za povećanje takvog aktivizma, ne samo ISIL-a, nego i niz drugih skupina koje su na platnom spisku, izravno ili preko posrednika, jastrebova iz Washingtona.