Ruski naučnici tvrde da imaju ubedljiv dokaz koji dokazuje da su klimatske promene izazvane isključivo našim Suncem i sunčevim sistemom, a procena je da su ove promene nezaustavljive sa neizvesnim krajem po čovečanstvo. Odgovor je u sili u kosmosu koja je još uvek nepoznata

Klimatske promjene na Zemlji samo jedan dio, ili veza, u cijelom lancu događaja koji se dešavaju u kosmosu
© NASA
Kako navodi studija iz 1997. godine dr Alekseja N. Dmitrieva sa Ruske akademije nauka:

Trenutne fizičke promene na Zemlji postaju nepovratne. Postoje čvrsti dokazi da su ove transformacije uzrokovane visoko naelektrisanim materijalom i energetskom neravnomernosti u anizotropskom međuzvezdanom prostoru koji su provalili u interplanetarnu oblast našeg Sunčevog sistema. Ova “donacija“ energije proizvodi hibridne procese i prekomerna energetska stanja u svim planetama, kao i u Suncu. Ovde na zemlji se efekti mogu naći u ubrzanju smene magnetnog pola, u vertikalnoj i horizontalnoj distribuciji ozona, i u povećanoj frekvenciji i veličini značajnih katastrofalnih klimatskih događaja. Sve je veća verovatnoća da se krećemo ka periodu brze temeperaturne nestabilnosti, slično onom koji se dogodio pre 10.000 godina.

Adaptivni odgovori biosfere, i čovečanstva, na ove nove uslove mogu dovesti do totalne globalne revizije raznih vrsta i života na Zemlji. Samo kroz duboko razumevanje osnovnih promena koje se dešavaju u našem prirodnom okruženju, bićemo u stanju da postignemo ravnotežu sa obnavljanjem toka planeto-fizičkih stanja i procesa.

Uvod

Trenutno, u procesu, geološke, geofizičke i klimatske promene na Zemlji postaju sve više i više nepovratne. U ovom trenutku naučnici otkrivaju neke od uzroka koji dovode do opšte reorganizacije elektro-magnetosfere (elektromagnetski skeleton) naše planete, i njene klimatske mašinerije.

Veći broj specijalista za klimatologiju, geofiziku, planetofizku i heliofiziku teži ka verziji kosmičkog uzroka za ono što se dešava. Zaista, događaji tokom poslednje decenije daju snažne dokaze neobično značajnih heliosferičnih i planetofizičkih transformacija. S obzirom na kvalitet, kvantitet i razmere ovih transformacija, može se reći da:

Klimatski i procesi biosfere ovde na Zemlji (kroz čvrsto povezan sistem povratnih informacija) su direktno pogođeni, i povezani natrag, opštim ukupnim transformacionim procesima koji se odvijaju u našem Sunčevom sistemu. Moramo početi da usmeravamo našu pažnju i razmišljanje na to da su klimatske promene na Zemlji samo jedan deo, ili veza, u celom lancu događaja koji se dešavaju u našoj heliosferi.

Ovi duboki fizički procesi, ove novi kvaliteti našeg fizičkog i geološkog okruženja, uvešće posebne izazove prilagođavanja i uslove za sve oblike života na Zemlji. S obzirom na probleme prilagođavanja koje će naša biosfera imati sa ovim novim fizičkim uslovima na Zemlji, moramo da razlikujemo opštu tendenciju i prirodu promena. Te tendencije se mogu pratiti u smeru rasta energetskog kapaciteta planete, koji dovodi do prekomernih ili naelektrisanih stanja nekih Zemljinih sistema. Najintenzivnije transformacije se dešavaju u planetarnim gas-plazma slojevima u kojima su tempirane proizvodne mogućnosti naše biosfere. Trenutno se ovaj novi scenario oticanja viška energije formira i posmatra:

U jonosferi plazma generacijom.

U magnetosferi magnetnim olujama.

U atmosferi ciklonima.

Ovaj visoko-energetski atmosferski fenomen, koji je bio redak u prošlosti, sada postaje sve češći, intenzivniji, i promenjen u svojoj prirodi. Materijalni sastav gas-plazma sloja se takođe menja.

Sasvim je prirodno za kompletnu biotu Zemlje da bude podvrgnuta ovim promenljivim uslovima elektromagnetnog polja, i značajnoj dubini promena Zemljine klimatske mašinerije. Ovi osnovni procesi promene stvaraju potražnju u svim organizmima života na Zemlji za novim oblicima adaptacije.

Prirodni razvoj ovih novih formi može dovesti do totalne globalne revizije raznih vrsta i života na Zemlji. Novi dublji kvaliteti života sami po sebi mogu istupiti, donoseći novo fizičko stanje Zemlje u ravnotežu sa novim organizmičnim mogućnostima razvoja, reprodukcije i savršenstva.U tom smislu, jasno je da se suočavamo sa problemom adaptacije čovečanstva na novo stanje Zemlje; novi uslovi na Zemlji čiji biosferski kvaliteti variraju, i neravnomerno su raspoređeni.

Stoga, sadašnji period transformacije je prolazan, a tranzicija predstavnika života u budućnost se može dogoditi samo nakon duboke procene toga šta preduzeti u skladu sa ovim novim zemaljskim biosferičnim uslovima.

Svaki živi predstavnik na Zemlji će proći kroz detaljnu “procenu,“ ili “inspekciju kontrole kvaliteta,“ da se utvrdi njegova sposobnost da se uskladi sa ovim novim uslovima.

Ovi evolutivni izazovi uvek zahtevaju napor, ili izdržljivost, bilo da se radi o pojedinačnim organizmima, vrstama ili zajednicama.

Stoga, nije samo klima ta koja postaje nova, nego i mi kao ljudska bića doživljavamo globalnu promenu u vitalnim procesima živih organizama, ili samo života; što je još jedna karika u kompletnom procesu. Ne možemo takve stvari tretirati odvojeno, ili pojedinačno.