Korištenjem specijalnog skenera fMRI, kojim su "izmjerili" kako ljudi doživljavaju neku priču, znanstvenici s nizozemskoga univerziteta Radboud, Annabel D. Nijhof i Roel Willems (Radboud Universiteit Nijmegen, Nizozemska), uspjeli su odgovoriti na pitanje kako mozak doživljava književnost.
Svatko od nas na drugačiji i jedinstven način doživljava priče. Ipak, zbog tehnoloških ograničenja, način na koji razumijemo književnost prethodno je istraživan samo na razini grupe, bez usmjeravanja pažnje na individualne razlike. Willems i Nijhof su odlučili više pažnje posvetiti individui i u ovoj studiji su pokazali kako se ljudi fokusiraju na različite aspekte priče kad čitaju/slušaju književna djela.
Rezultat istraživanja mozga kojeg su proveli Annabel D. Nijhof i Roel M. Willems.
Sudionici istraživanja slušali su poglavlja različitih audio-knjiga. "Otkrili smo kako postoje jake individualne preferencije; neki sudionici bili su posebno fokusirani na razumijevanje namjera i osjećaja glavnih likova, dok su drugi bili više fokusirani na vizualiziranje radnji likova."
Suosjećanje s književnošću
"Većina ljudi ujedno može suosjećati te zamisliti vizualno okruženje i djela likova", kaže Willems, "ali naši fMRI rezultati pokazuju kako svaka osoba daje prednost jednom ili drugom." Ovo je jedno od prvih istraživanja koje dokazuje individualne razlike što se tiče empatije prema likovima iz književnosti.
Riječi, rečenice, priče
Ovo istraživanje jedinstveno je i zato što Willems proučava "pravi" jezik, tj. jezik koji se koristi u svakodnevnom životu. "Jezik se u mozgu obično proučava tako da se kod sudionika proučavaju individualne riječi i rečenice. Ali, naravno, jezik je puno više od toga! Mi dopuštamo sudionicima istraživanja slušanje dužih priča. Takav pristup naše istraživanje čini dobrim primjerom istraživanja mozga s fokusom na jezik, koji je vrlo sličan jeziku kojeg ljudi doista koriste."
Cjelovit tekst nastao kao rezultat ovog istraživanja pogledajte na stranici PLOS One.
Komentari čitatelja
na naše novosti