© elsada.net
Vijest je u hrvatskim medijima prošla neopaženo i da televizija Kurdistan24 nije objavila prilog i konferenciju za novinare nakon referenduma, nitko ne bi znao da je Vesna Pusić bila u Erbilu. Među ostalima, društvo su joj činili Bernard Kouchner i Bernard-Henri Levy, koji su se s Vesnom Pusić uz Massouda Barzanija fotografirali 30. rujna na svečanosti nakon prebrojavanja glasova koji su potvrdili želju za odvajanjem od Iraka.
Iako smo izvijestili o aktivnostima bivše hrvatske ministrice i njezinoj posjeti Erbilu, malo tko je u Hrvatskoj znao što se krije iza ovog katastrofalnog diplomatskog koraka. Naime, javnosti je nepoznato da je Hrvatska, nakon Italije i Izraela, bila među najvećim uvoznicima nafte koji su ilegalno i protivno odlukama savezne vlade u Bagdadu Kurdi crpili iz polja u Kirkuku i regiji Kurdistan, koju su preko Turske izvozili u svijet. Ovaj "posao" je sada pri kraju, posebno nakon dogovora Bagdada i Ankare da se iračka nafta izvozi preko naftovoda koji zaobilazi irački Kurdistan i preko područja pod vladinim nadzorom ide u Tursku i dalje u luku Ceyhan. Nakon odluke u vrijeme kada je Vesna Pusić bila ministrica vanjskih poslova da se Siriji nametnu sankcije i nedavne odluke Assada da nitko tko je sudjelovao u agresiji na njegovu zemlju neće dobiti ugovore za obnovu zemlje i poslove vrijedne milijarde dolara, ovo je drugi pogrešan potez bivše ministrice, koji skupo može koštati Hrvatsku.
Vlada Iraka je naredila vladi iračkog Kurdistana u Erbilu da povuče svoje snage iz Kirkuka i naftnih polja, uz poništenje rezultata referenduma o neovisnosti Kurdistana.
Sjedinjene Američke Države tvrde kako putem svojih kanala komuniciraju s obje strane da se zaustavi rat, shvativši da će takav rat vjerojatno stati na kraj jednostranim kurdskim akcijama, posebice zbog činjenice da se Iran, Irak i Turska zajedno bore protiv kurdske neovisnosti. Stoga je idealna opcija za SAD bila mirni raspad Iraka, ali su Iran i Turska odlučili drugačije.
Šiitske Hashd Al-Shaabi snage surađuju s iračkom vojskom u Kirkuku, odakle su jučer protjerali kurdske snage. Iran je uveo ograničenu blokadu granice s iračkim Kurdistanom, a Turska i Iran su poslali snažne vojne kontingente na granice Kurdistana.
Na sastanku su turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i iranski predsjednik Hasan Rohani izjavili je "kako su određene vođe iračkog Kurdistana napravili pogrešne odluke koje treba ispraviti". Iran, Turska i Irak su se složili da će poduzeti ozbiljne i neophodne mjere zbog referenduma o neovisnosti iračkog Kurdistana. Erdogan je izjavio da "kako ne postoji nijedna zemlja, osim Izraela, koja priznaje referendum".
"Referendum koji je proveden u suradnji s Mossadom nema legitimitet", rekao je Erdogan.
No, Bagdad je sigurno upamtio tko je svojom nazočnošću u promatračkoj misiji pokušao dati međunarodni legitimitet ovom referendumu.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je javno odbacio optužbe da izraelska obavještajna služba ima veze e referendumom, ali u to nitko ne vjeruje.
Otprilike u isto vrijeme čelnik turskih oružanih snaga, general Hulusi Akar, posjetio je Teheran.
"Suradnja između Irana, Turske i Iraka će stvoriti i jamčiti stabilnost i sigurnost u regiji i zaustaviti secesionističke pokrete", tijekom razgovora s turskim kolegom je izjavio iranski ministar obrane Amir Hatami.
Na ekonomskom planu, Rohani i Erdogan, kako bi nadoknadili pad proizvodnje energenata u iračkom Kurdistanu, odlučili su povećati izvoz plina iz Irana u Tursku. Osim toga, turski saveznik Katar je ugostio iranskog ministra vanjskih poslova Mohammada Javada Zarifa kako bi razgovarali o bliskoistočnoj krizi.
"Krećemo se ka pozitivnom rastu bilateralnih odnosa i regionalnoj suradnji između Irana i Turske", izjavio je glasnogovornik iranskog ministra vanjskih poslova Bahram Ghassemi.
16. listopada iračke snage ulaze u sporno područje Kirkuka, oslobađajući zrakoplovnu bazu K-1, rafinerije Sjevernog naftnog poduzeća i naftna polja Baba Gurgur. Kasnije, tijekom dana, kurdske snage i od 2014. godine naseljeni Kurdi bježe iz grada Kirkuka, koji je sada pod nadzorom saveznih snaga.
Na prvu crtu je poslan bio dio 9. oklopne divizije iračke vojske i šiitske Hashd al-Shaabi snage. Ovdje je važno napomenuti da naftna u Kirkuku daju 40% nafte koju je iz Kurdistana izvozio klan Barzani.
Iračka vojska, zauzimajući naftna polja i grad Kirkuk, sada kontrolira protok nafte iračkih Kurda i poslovanje naftnih tvrtki iračkog Kurdistana. One su sada izgubile unosan izvor prihoda.
Ujutro 16. listopada je nezakoniti guverner Kirkuka tražio od stanovništva da uzme oružje protiv iračke vojske,ali su se snage kurdske Patriotske unije Kurdistana obitelji Talabani povukle iz područja Tal Ward, vjerojatno na zahtjev Irana. Istovremeno Barzanijev guverner Kirkuka smjenjuje svu svoju osobnu stražu.
Međutim, nakon nekoliko sati su iračke snage ušle u Kirkuk, kojeg su potpuno napustile kurdske snage, a računa se da je Barzani s pojačanjima tamo okupio oko 10 000 Peshmergi. Iračke snage su na kraju oslobodile Kirkuk i obližnju zrakoplovnu bazu.
Zbog ove kampanje Bagdada će na kraju veliki gubitnici biti europske rafinerije koje su kupovale naftu od kompanija iračkog Kurdistana, najvećim dijelom iz bušotina u Kirkuku.
Hrvatska je među tri najveća kupca ukradene nafte iz Kirkuka
Italija je najveći uvoznik nafte iz Kurdistana, a nakon naših susjeda slijede Izrael, Hrvatska, Grčka, Španjolska i drugi navodi se u izvješću Međunarodne agencije za energiju o tržištu nafte u listopadu 2017.
U rujnu je irački Kurdistan izvozio 580 000 barela dnevno, uglavnom kroz naftovod preko Turske do luke Ceyhan luku na Mediteranu.
Iračka proizvodnja sirove nafte je porasla za 30 000 barela dnevno, dosegnuvši u rujnu razinu proizvodnje od 4,52 milijuna barela dnevno. Polovica nafte koja prolazi kroz turski naftovod potječe iz polja u Kirkuku. Irak do sada, za razliku od iračkog Kurdistana, gotovo svu svoju proizvodnju uglavnom izvozio u Aziju. Neovisno o tokovima za Europu, iračka nafta slijedi trasu kineskog "Novog puta svile".
Ako pogledamo kartu izvoza iračkog Kurdistana, nije teško objasniti entuzijazam i podršku hrvatskih medija i političara Massoudu Barzaniju i njegovom klanu u Erbilu.
Javnost u Hrvatskoj uglavnom ne razumije složenost kurdskog pitanja, kao ni heterogenost kurdske zajednice i sve se predstavljalo crno-bijelo, kao težnja velikog naroda za neovisnom državom, koji je za istu povijesno zakinut prije sto godina, odnosno razgraničenjem koje su kolonijalne sile provele nakon Prvog svjetskog rata.
Posebno je zabrinjavajuće što se čak i "progresivni" analitičari i komentatori otvoreno podržavali političku represiju koju su Kurdi provodili na okupiranim područjima. No, ovaj trend i dalje traje i primjetan je u podršci kurdskim milicijama u Siriji i Iraku. Usprkos njihovoj višegodišnjoj suradnji s terorističkim organizacijama poput "Slobodne sirijske vojske", koju je činila i sirijska Al-Qaeda, koja se kasnije navodno odrekla veza sa središnjicom, ili dogovora o razgraničenju i nenapadanju s "Islamskom državom", naši liberali su ekstremnim žarom branili one stvarne naftne interese.
Propagandna liberalna mašinerija i dalje širi dezinformacije samo protiv zemalja i naroda koji pružaju otpor Pentagonu i CIA-i, a nikada se ne spominju stvarni interesi Washingtona, Bruxellesa, Tel Aviva i Rijada. Tako je i u slučaju iračkog Kurdistana i Vesne Pusić. No, kako je ovdje ishod bio neizvjestan i svi su svjesni težine iračko-iransko-turskog saveza, naši vrli novinari su odlučili prešutjeti vijest o podršci referendumu, a naftne poslove se nitko nije usudio spomenuti.
Italija, Izrael i Hrvatska su među glavnim kupcima nafte iz iračke kurdske regije. Tel Aviv je kupio polovicu nafte iz naftnih polja pod kontrolom Kurda u 2017, a Italija je bila drugi kupac. Kao što se vidi na grafikonu, Hrvatska je treći kupac, odmah uz Grčku, a tu su i Španjolska, Cipar i drugi. Ovi podaci, uz geopolitičke razloge, naravno, objašnjavaju neupitnu podršku Izraela kurdskoj neovisnosti.
© oilprice.com
Prema oporbenom kurdskom Pokretu Gorran, izraelske tvrtke su u rujnu kupile najmanje 3,8 milijuna barela kurdske nafte preko turske luke Ceyhan, odakle je tankeri, često usidreni u međunarodnim vodama, prebacuju teret na druge brodove koji potom idu prema Izraelu.
Na primjer, početkom listopada je malteški naftni tanker "Seasongom" plovio iz Ceyhana u Port Said, u Egipat. Međutim, dok je bio blizu izraelske obale, tanker je odjednom promijenio ruui i otišao u izraelsku luku Ashkelon. Drugi primjer je "Neverland", talijanski tanker koji je napustio Ceyhan 13. lipnja s više od 700 000 barela nafte, koji je 21. lipnja istovario teret u luku Augusta, nakon čega prolazi Gibraltar i odlazi u Atlantski ocean.
U kolovozu 2015. Financial Times piše da Izrael kupuje dvije trećine sirove nafte iz iračkog Kurdistana. Prema geopolitičkom analitičaru Yasseru Al-Maliqiju, izraelska energetska industrija ima dvije rafinerije dizajnirane posebno za sirovu naftu iz Kirkuka. Naftu kupuje po nižim cijenama od onih na bliskoistočnom tržištu. Zatvaranje protoka nafte iračkim Kurdima će imati ozbiljan utjecaj na cijene u Izraelu i za izraelsko tržište općenito.
Isto vrijedi i za ostale koji su u Erbilu kupovali naftu po nižim cijenama i treba vidjeti kako će kampanja iračkih snaga utjecati na cijene i tržište najvećih uvoznika, među kojima je u Hrvatska.
U međuvremenu su u Siriji kurdski separatisti poslušali savjete i čini se da se ne usuđuju prijeći rijeku Khabur i zauzeti najveća naftna polja u Siriji, Al-Omar.
Kurdi na sjeveroistoku Sirije su izjavili da su spremni za razgovor s vladom u Damasku. Samoproglašena sirijska kurdska autonomna regija je najavila svoju spremnost da pregovara s Damaskom, unatoč referendumu od 22. rujna na kojem su glasali za stvaranje kurdske federacije u sjevernoj Siriji.
Shahuz Hasan, supredsjednik Stranke demokratske unije sirijskog Kurdistana (PYD), pozdravio je izjave sirijskog ministra vanjskih poslova Walida Muallema o spremnosti Damaska da pokrene pregovore s Kurdima i njihovom upravom autonomne kurdske regije u Siriji. Dana 28. rujna je održan 7. kongres PYD u Al-Muabadi, a Shahuz Hasan i Aisha Hasu su izabrani za nove lidere Stranke demokratske unije sirijskog Kurdistana (PYD). Možda je ovo znak promjene u političko-vojnoj organizaciji sirijskih Kurda?
Iz navedenog se može zaključiti da su Izraelci puno lukaviji od ostalih koji su vodili ilegalne poslove s Barzanijem i iračkim Kurdima, koji bi u najgorem scenariju po njih mogli ostati i bez onoga što im je zajamčeno iračkim ustavom. No, malo je vjerojatno da će Bagdad vojnom kampanjom htjeti riješiti problem s Erbilom. Zračna, kopnena i ekonomska blokada, a zabrana bankama i telekomunikacijskim tvrtkama da posluju u Erbilu je dodatni udarac za Massouda Barzanija. Uz svu podršku koju je imao od Izraela, predstavnici židovske države se nikada nisu javno isticali i dozvolili da ih se snima i fotografira u Erbilu u društvu klana Barzani.
Kakve će posljedice za uvoz nafte i odnose s Bagdadom imati ekskurzija bivše ministrice Vesne Pusić u irački Kurdistan, teško je predvidjeti, jer je u tijeku faza vojnog pritiska na kurdske snage da se povuku u administrativne granice regije, gdje su bili prije ljeta 2014. i ofenzive terorista "Islamske države". U svakom slučaju, još jedan nepromišljeni i potpuno nepotreban potez hrvatske "neslužbene" diplomacije na Bliskom istoku, iako razumljiv, obzirom da je INA desetljećima bila rezervirana za uhljebe iz Hrvatske narodne stranke.
Komentari čitatelja
na naše novosti