Španjolski premijer Mariano Rajoy je za sljedeću subotu sazvao Vijeće ministara kako bi raspravio o pitanju postavljenom 11. listopada, kada je premijer pitao je li Katalonija ili nije proglasila neovisnost od Španjolske.

Tko stoji iza predstojeće katalonske i španjolske katastrofe?
Sasvim je jasno da će u subotu Rajoy tražiti primjenu članka 155. Ustava, koji će omogućiti vladi da suspendira članove Generaliteta Katalonije, autonomiju pokrajine i sazove nove izbore.

Naime, španjolski premijer je već izrazio nezadovoljstvo odgovorom, koji i nije objasnio mnogo, iako je sadržavao rečenicu koja bi mogla značiti i da se "dana 10. listopada nije glasalo za nezavisnost".

Premalo za vladu, koja se priprema odgovoriti u istom tonu. Iako na meti pravosuđa, koje je ovih dana uhitilo Cuixart Jordi i Jordi Sánchez, dvoje protagonista independentizma, frakcije za odcjepljenje ne pokazuju znakove popuštanja.

Predsjednik Generaliteta, Carles Puigdemont, odgovorio je istom mjerom na sastanku upravnog odbora španjolskih ministara, objašnjavajući da će, ako vlada primjeni članak 155. Ustava, proglasiti nezavisnost i otkazati prethodnu odgodu.

Ukratko, čini se da nema prostora za pregovore i da se ide ravno u sukob. Teško je zamisliti tko ima više aduta u rukavu. Jedan od problema je što oba suparnika, Rajoy i Puigdemont, izgledaju kao prikovani za uloge koje su im događaji dodijelili.

Rajoy se ne može povući, to je jasno. No, ovih dana je bilo i izjava branitelja španjolskog jedinstva protiv skupina političara iz Katalonije, koji podrivaju integritet države i njihove sudbine.

"Ako bogata Katalonija ode, Španjolska će vjerojatno doživjeti kolaps, uz katastrofalne posljedice za španjolsko stanovništvo", bili su njihovi argumenti.

Štoviše, katalonska neovisnost će vjerojatno potaknuti baskijski separatizam, ionako samostalne regije, što bi na kraju dovelo do "balkanizacije Španjolske". Naime, to je termin koji se počeo koristiti posljednjih dana.

Sa svoje strane, interes Puigdemonta da izazove sukob, jer samo s još više bitaka može sebe i svoj cilj predstaviti kao žrtvu autoritarnog Madrida.

Nije teško za pretpostaviti da što više središnja država bude koristila silu, Puigdemont će sve više dobivati podršku među katalonskim građanima, od kojih su mnogi protive odcjepljenju, ali ne žele izgubiti autonomiju u kojoj njihova regija prosperira.

Zanimljivo, ali nitko u javnost ne izlazi s jednostavnim podacima o prednostima ili nedostacima postojeće autonomije i točnim brojkama, govoreći u eurima. Sve se svelo na rovovsku bitku "za" i "protiv", a podaci, koji sigurno postoje i javno su dostupni, pali su u drugi plan.

Ako bi vlada krenula u obračun protiv separatista ili da postupi kao na dan referenduma, separatisti bi dobru igru i rekli da se žele odcijepiti od "Francovih falangista". Ove optužbe se već brendiraju na nacionalnoj i međunarodnoj razini, što možete vidjeti na dva kratka snimka dolje, jedan
iz Barcelone, a drugi iz Kijeva 2014.

Tko stoji iza predstojeće katalonske i španjolske katastrofe?
S ove točke gledišta zanimljivo je dio analitičara piše o videu koji je izazvao ljutnju mnogih na internetu.

U videu djevojka koja govori iz "Barcelone, Katalonije, Europe", poziva: "Pomozite Kataloniji, spasite Europu".

Video u kojem se Španjolska pokazuje kao "sila koja gazi ljude na biračkim mjestima" i na kojem se "mirni prosvjedi izmjenjuju sa slikama policajaca u "punoj ratnoj spremi".

Međutim, mnogi se sjećaju istih uradaka iz Kijeva, bio je jedan i iz Sirije. Najnoviji iz Barcelone je vidjelo skoro milijun i pol korisnika, a poruka je gotovo identična kao ona u Kijevu.
Tko stoji iza predstojeće katalonske i španjolske katastrofe?
U stvari dva videa, imaju mnogo toga zajedničkog i instrumentacija je više nego jasna.

Postoje oni koji se nadaju novom Maidanu u Barceloni, a regionalna vlada bi to trebala potaknuti. Što više bude pritiskala papučicu gasa, kao što priziva katalonska djevojka u filmu, ostvarit će se ono što je zamišljeno.

Balkanizacija, Maidan, ustanak... duhovi prošlosti. Kao duhovi prošlosti "Obojenih revolucija" koje su se dogodile u istočnoj Europi, financirane od samozvanog "filantropa" Georgea Sorosa, koji se izgleda kladio na neovisnost Katalonije.

Teško je suzdržati se od nekih odluka, ali nepopustljivost u stavovima nigdje ne vodi. Još uvijek ima prostora i vremena da se izbjegne najgore.

Pozivati se na članak 155. Ustava nije dovoljno, jer će to biti izvor daljnjeg sukoba koji će, kao što je spomenuto, samo raspiriti secesionistički plamen.

Ako Madrid zaista želi nastaviti ovim putem, ne može spriječiti politički proces koji će imati suprotan učinak. Umjesto da pridobije šutljivu Kataloniju širenjem regionalne autonomije, sva ograničenja u tom smislu će samo ojačati napore onih koji stoje iza projekte katalonske neovisnosti, a to sigurno nisu snage iz '30-ih godina prošlog stoljeća i vremena Španjolskog građanskog rata. Uostalom, usporedite sami.

Barcelona 2017.


Kijev 2014.