listening
Moje tri kćeri su vrlo različite u načinu na koji gledaju svijet, kako komuniciraju i kako obrađuju emocije. Jedna od najzahtjevnijih stvari koje sam morala naučiti kao njihova mama jest da moram slušati svaku od njih na drugačiji način.

Jedna je introvertna i treba joj dugo vremena za procesuiranje stvari, tako da čak i kad smatram da ju nešto muči, često moram pričekati nekoliko tjedana prije nego što čujem o čemu se radi. Druga je ekstrovertna i najčešće razmišlja i doživljava svijet kao i ja, pa često napravim grešku kad pretpostavljam da znam stvari o njoj prije nego što sam uzela vremena da ju istinski saslušam. Treća je vrlo skrovita kad su u pitanju njeni osjećaji i koristi humor kao jedan od njezinih načina procesuiranja svijeta, pa moram pažljivo slušati suptilne stvari koje govori ispod duhovitih dosjetki.

No, ne uspijem uvijek shvatiti o čemu se radi. Zapravo, puno puta nisam u pravu. Postoji iznenađujući broj stvari koje se nađu na putu dobrog slušanja. Ponekad ima previše smetnji, ponekad sam umorna, ponekad su povrijedili moje osjećaje i osjećam se ogorčeno, a ponekad samo želim da one budu više poput mene pa da se ne moram toliko puno truditi da ih razumijem.

Za pravilno slušanje je potrebno puno prakse. Iako mi razvijamo našu sposobnost slušanja dok smo još u maternici (osim ako nemamo oštećeni sluh), istinsko empatično slušanje je vještina za koju je potrebno duže vrijeme kako bi se razvila. Čak i kad smo naporno radili na tome da je razvijemo, često nešto usput zabrljamo.

Listening

Za slušanje je potrebno puno prakse i potrebno je razvijati tu vještinu postepeno s vremenom.
Prevladavanje distrakcija

Ne samo da slušanje zahtijeva mnogo prakse, već je potrebno puno budnosti i namjere kako bismo ostali u njemu. Ponekad, primjerice, na podukama, nalazim se u dubokom modu slušanja i iznenada, nešto će me odvratiti ili pokrenuti i moram se jako truditi da ostanem prisutna za osobu ispred mene. Ne mogu uvijek prepoznati što me je to odvuklo - to može biti osjet u tijelu (tj. osjećaj kao da se grlo iznenada zatvara, potaknuto nečim što su izrekli), emocionalni odgovor (tj. moje su oči ispunjene suzama i odjednom sam u svojoj priči umjesto u njihovoj), ili vlastiti ego (tj. želim umetnuti vlastiti odgovor na njihov problem, radije nego ih čekati da pronađu svoje rješenje). Svaki put kad se nešto takvo dogodi, moram vratiti svoju pozornost na osobu ispred mene.

Istinsko slušanje

Tijekom vikenda, upitala sam moje prijatelje na Facebooku seriju pitanja o slušanju:

Što mislite da su najbolji pokazatelji da vas netko istinski sluša?

Što mislite da su pokazatelji kad vas netko ne sluša istinski?


Kada vam se čini da je najzahtjevnije slušati drugu osobu?


Koji vam osobni rad, briga o sebi, itd. pomaže da budete bolji slušatelj?


Bilo je puno odličnih odgovora na moja pitanja. Evo sažetka nekih stvari koje su me najviše pogodile:

1. Istinsko slušanje se ne može odglumiti. Iako je bilo puno odgovora o vanjskim signalima kad netko sluša (kontakt očima, tjelesni angažman, dobra pitanja), nije bilo slaganja o tome koji su signali najvrjedniji i bilo je puno naznaka da ljudi moraju imati pravi osjet osjećaja da je osoba koja sluša u potpunosti prisutna.

2. Važni su kultura i sadržaj. Neke kulture, na primjer, ne cijene kontakt očima. A neke teme (tj. kada govornik ima puno srama ili traume) zahtijevaju precizniji oblik slušanja, što može značiti da nema kontakta s očima i / ili nema pitanja.

Listening

Istinsko slušanje uključuje fokusiranje vaše potpune pozornosti na osobu ispred vas.
3. "Konačno, dobar slušatelj dozvoljava osobi koju sluša da sama sebe čuje." - Chris Zydel. Kad se mi, kao slušatelji, previše miješamo u akt slušanja (pitanja, prekidanja, previše tjelesnog govora, itd.) možemo povući osobu iz dubine i njihove priče otvorenog srca.

4. Istinsko slušanje uključuje umirivanje vašeg tijela i uma kako biste bili u potpunosti prisutni. U odgovorima na pitanje u svezi pokazatelja kad netko ne sluša, nekoliko ljudi je spomenulo nervozno meškoljenje, provjeravanje poruka na mobitelu, nedostatak uspostavljanja kontakta s očima, gledanje preko govornika, previše nepotrebnog kimanja, itd., što ukazuje da smo, kada nas drugi slušaju, obično osjetljivi na signale tijela da je osoba istinski angažirana s nama.

5. Ponašanje osobe koja govori snažno utječe na našu sposobnost slušanja. Oko tri četvrtine odgovora na pitanje o tome kada ljudi smatraju da je najzahtjevnije slušati drugu osobu bili su o ponašanju govornika (kad su samodopadni, omalovažavajući, ne žele biti otvorenog uma, temelje svoje mišljenje na propagandi, glume radije nego da govore iz srca, itd.) a ne o ponašanju slušatelja. Nekoliko ljudi je prepoznalo vlastita ograničenja (kad sam ljut, umoran, u neslaganju, opterećen svojim problemima, bolestan, traumatiziran itd.)

6. I govornik i slušatelj moraju biti angažirani i spremni biti otvoreni da bi to funkcioniralo. Istinsko slušanje je dvosmjerna ulica i to se ne može ostvariti ako netko od sudionika nije skoncentriran, ometen ili nije iskren sa samim sobom. Ako je govornik zatvoren ili u obrambenom stavu, to isključuje mogućnost slušanja. Ako je slušatelj zatvoren, uvrijeđen/povrijeđen izrečenim, itd., to isključuje želju govornika da si dozvoli ranjivost.

7. Istinsko slušanje zahtijeva samosvijest i dobru brigu o sebi. Kada smo učinili sve za svoje ozdravljenje, posvetili pažnju našim vlastitim okidačima i uzeli si vremena da prvenstveno poslušamo sami sebe, mi smo u puno boljoj poziciji da slušamo druge.

circle

Govorite s namjerom, slušajte s pažnjom i pokušajte pridonijeti ovom krugu.
Krug

Mnogo od onoga što sam naučila o slušanju i govoru, naučila sam prakticiranjem i podučavanjem Kruga. Tri prakse kruga su:
  1. Razgovarati s namjerom: primijetiti ono što je relevantno za razgovor u nekom trenutku.
  2. Slušati s pozornošću: poštovanje procesa učenja svih članova grupe.
  3. Služiti dobrobit kruga: ostati svjestan utjecaja naših doprinosa.
Okupljanje u Krugu znači da usporavamo razgovor i dajemo više namjere i za govor i za slušanje. Na primjer, kada pričamo, nema prekidanja, ispitivanja i sl. Nitko ne preusmjerava ono što govorite postavljanjem vlastitih pitanja, nitko ne smanjuje vašu mudrost ubacivanjem njihovih odgovora na vaše probleme, i svakome je povjereno posjedovanje vlastite priče i da će paziti na krug ne uzimajući previše prostora ili vremena. Ponekad je potrebno puno prakse (neki ljudi se poprilično opiru savjetovanju pri razgovoru jer ne osjećaju da je to pravi razgovor ako pitanja nisu dozvoljena), ali kada se naviknete na tu zamjenu paradigme, tada nastaje transformacija.

Četiri razine slušanja

Prema knjizi Otto Schamera i Katrin Kaufer Leading from the Emerging Future, postoje četiri razine slušanja.
  1. Preuzimanje: slušatelj čuje ideje i to samo potvrđuje ono što slušatelj već zna.
  2. Slušanje činjenica: slušatelj pokušava poslušati sve činjenice čak i ako su te činjenice kontradiktorne njihovim vlastitim teorijama ili idejama.
  3. Empatično slušanje: slušatelj je voljan vidjeti realnost iz drugačije perspektive kao i shvatiti druge mogućnosti.
  4. Produktivno slušanje: slušatelj stvara prostor duboke pozornosti koja dopušta budućnosti u nastajanju da se 'uzemlji' ili očituje.
Slušanje postaje sve teže dok se krećemo niz ove četiri razine, jer nas svaka razina poziva na dublju razinu rizika, ranjivosti i otvorenosti. Nema rizika pri preuzimanju, jer ne zahtijeva da nešto promijenimo. Činjenično slušanje je malo rizičnije jer bi moglo zahtijevati promjenu mišljenja ili uvjerenja. Empatično slušanje povećava rizik jer zahtijeva da otvorimo naša srca, angažiramo naše emocije i riskiramo promjene uvjetovane perspektivom druge osobe. Produktivno slušanje je najrizičnije od svih, jer zahtijeva da budemo spremni promijeniti sve - ponašanje, mišljenja, način života, uvjerenja, aktivnosti, itd. kako bismo dopustili da se pojavi nešto novo.

Produktivno slušanje ne samo da zahtijeva spremnost na promjenu, već i spremnost da priznamo da smo možda pogriješili.

Na primjer, kada se uključim u produktivno slušanje u svezi odnosa između rasa, moram priznati da sam imala koristi od povlastice da sam bijela i da bih mogla biti kriva zbog bijelačke osjetljivosti. Ako sam doista voljna slušati na način koji stvara 'budućnost u nastajanju', postoji vrlo dobra šansa da ću biti izazvana na načine na koje nikad prije nisam bila, da prihvatim istinu o tome tko sam i kako sam se okoristila zbog sudjelovanja ili aktivnog sudjelovanja u represivnom sustavu.

Prvo izliječite svoje rane

Na osobnijoj razini, kao majka, produktivno slušanje znači da moram posjedovati svoje vlastite pogreške i slušati kako bi otkrila načine na koje sam možda ja ranila svoje kćeri.

Nedavno sam razgovarala s najstarijim dvjema kćerima o nekom od prošlih sukoba u našem domu, i čula sam stvari koje su bile teške za čuti o tome kako su se osjećale izdanima kad ih nisam zaštitila i kad im nisam pomogla u održavanju zdravih granica. Sve u meni htjelo se braniti i uvjeriti ih da shvate moju točku gledišta, ali znala sam da ću učiniti još više štete ako to učinim. Ako želim da se naš odnos produbljuje i da se u našem domu osjećamo još sigurnije, morala sam slušati o njihovoj boli, a ne se zatvoriti u sebe.

Prije nekoliko godina nisam bila nimalo prijemčiva za riječi mojih kćeri. Zapravo, neke od njih su mi zapravo pokušale reći, ali nisam slušala. Tada sam još bila previše ranjena i nisam imala dovoljno samosvijesti da bih dobro slušala. Brže bih skakala u svoju obranu ili kako bih ponudila kratkovidno rješenje.

Davanje prostora sebi i drugima

Kroz liječenje mojih vlastitih rana, sposobnija sam davati prostor drugima.

Naučila sam bolje slušati svoje kćeri, ali još uvijek postoje neki aspekti gdje je vrlo teško započeti produktivno slušanje. Neki od aspekata s kojima imam poteškoća su kada se moram suočiti s previše vlastitih nedostataka, kada osoba koja govori aktivira nezarasle traumatske uspomene ili kad druga osoba ima više snage ili utjecaja u situaciji nego ja. Nastaviti ću liječiti i graditi otpornost, tako da nisam zatvorena u tim aspektima. Nešto od toga uključuje slušanje sebe na puno dubljoj razini i otkrivanje onih mjesta u kojima me istinski slušaju.

Ovo nije lagan posao, i ne događa se slučajno. Učenje slušanja je cjeloživotno putovanje koje počinje zacjeljivanjem rana koje se nađu na putu.

Ako želite biti bolji slušatelj, počnite slušanjem samih sebe.