Jupiter oluja
© NASA / JPL-Caltech / SwRi / MSSS / Gerald Eichstadt / Justin Cowart
Jupiterova velika crvena mrlja je oluja kakvu ovaj svet nikada nije video. Njeni vetrovi su tri puta brži od mlaznih struja a dovoljno je velika da proguta čitavu Zemlju. Skoro je sigurno starija od bilo kog život čoveka - ima najmanje 187 godina, i mogla bi besneti na licu gasnog džina mnogo posle nas, piše "Vašington post".

Naučnici ne znaju zašto je Jupiterova mrlja toliko dugotrajna, niti mogu da objasne njenu sjajnu boju. Ali, zahvaljujući letelici američke svemirske agencije NASA "Džuno", koja drugu godinu zaredom orbitira oko najveće planete Sunčevog sistema, sada bar znaju dokle ide koren te oluje.

Izvor vrelog, uskovitlanog gasa koji napaja veliku crvenu mrlju proteže se nekih 350 kilometara u unutrašnjost Jupitera. Ovo je 50 puta dublje od Zemljinog okeana, ukazuje "Spejs".

Ovo otkriće je objavljeno u ponedeljak na godišnjem sastanku Američke geofizičke unije, zajedno sa podacima sa prvih 8 prolazaka "Džuna" pored Jupitera.

Letelica je stigla u orbitu pete planete od Sunca u leto 2016.

Na Zemlji bi velika crvena mrlja skoro doticala orbitu Međunarodne svemirske stanice. Najviši oblaci najgorih uragana na našoj planeti nalaze se na visini na oko 16 kilometara.

-Razumevanjem ponašanja velike crvene mrlje naučnici će bolje razumeti vreme na Zemlji, kaže Endi Ingersol, planetarni naučnik kalifornijskog Instituta za tehnologiju.


On smatra da je Jupiterova džinovska oluja dobar test za Zemljine meteorološke modele.

Nije jasno šta novo otkriće znači za budućnost oluje, ali je primećeno da se postepeno smanjuje, otkako je "Vojadžer 2" posetio planetu 1979. - nekad je bila dovoljno velika da proguta dve Zemlje.

Daleko gore iznad oblaka, Jupiter je omotan radijacijskim pojasevima koje su oformile nabijene čestice zarobljene magnetnim poljem planete. U ponedeljak su naučnici objavili da je "Džuno" otkrio novo područje radijacije, tek iznad atmosfere Jupitera na ekvatoru. Visoko nabijene čestice u ovoj regiji su intenzivnije od onih koje čine radijacijski pojas - ali nijedna od osam letelica koliko ih je pre "Džuna" posetilo Jupiter ih nije primetila, navodi "Vašington post".

Smatra se da radijacija u tom regionu potiče od brzo krećućih atoma vodonika, kiseionika i sumpora. Ove čestice se proizvode u gasnim oblacima oko Jupiterovih meseca Io i Evropa, ali su ostale bez elektrona i postale nabijene u interakciji sa atmosferom planete.

"Džuno" je pronašao drugo područje visoko nabijenih čestica u Jupiterovom unutrašnjem radijacijskom pojasu, u kojem se elektroni kreću skoro brzinom svetlosti. Naučnici nastavljaju da proučavaju prirodu ovih čestica.

Druga otkrića "Džuna" na Jupiteru uključuju grupe ciklona na polovima široke 1.000 km, te nejedanko magnetno polje koje je na nekim mestima slabije, a na drugima 10 puta jače nego bilo šta na Zemlji.

Takođe, kamera letelice je snimila na hiljade fotografija Jupitera.