Donald Trump je odlučio uvesti carine na uvoz čelika i aluminija, potom carine od 60 milijardi dolara na uvoz kineske robe, prvenstveno na tehnologiju i telekomunikacijske sektore zbog navodne krađe intelektualnog vlasništva.
Trump
© Evan Vucci / AP Foto
Predsjednik Trump, ili oni koji njime upravljaju, primijetili su stalni pad američkog gospodarstva, što je u prvom redu posljedica vođenja besmislenih ratova. Primijetili su i porast nezaposlenosti koja je dosegla razinu više od 20%, iako se lažnim statistikama ova brojka umanjuje na "prihvatljivu razinu". Vidjeli su da se zemlja postupno guši u potrošnji smeća, droga, antiruske propagande i da se ubrzava kolaps infrastrukture i društva općenito.

Iako bi ova neočekivana protekcionistička rješenja mogla biti određeni korak protiv globalizacije, proces kojeg prati nametanje neoliberalne ekonomije, ona nemaju nikakve veze s realnom ekonomijom.

Globalizacija je do sada izazvala ogromnu štetu za 99,9% populacije, a samo 0,1%, možda i manje, imalo je od nje koristi. Slogan "Dopustimo da Amerika ponovno postane sjajna" je bio usmjeren protiv ove pogreške. Vraćanje proizvodnje i radnih mjesta u SAD je odluka u interesu domaćeg tržišta, a tek na drugom mjestu u interesu međunarodne trgovine, jer trgovina lokalnom gospodarstvu ne uzrokuje nikakvu štetu.

Isti recept bi mogao odgovarati zemljama Europe, posebice Grčkoj, ali i Španjolskoj, Italiji, Irskoj, pa čak i Francuskoj.

"Lokalna proizvodnja za lokalna tržišta" je model koji je pomogao da se SAD izvuku iz Velike depresije tridesetih godina i Europi, posebno Njemačkoj, nakon Drugog svjetskog rata.

Sporazum o takozvanoj slobodnoj trgovini, te multilateralni trgovinski sporazuma kao što su NAFTA, TTIP i TPP, od kojih Trump u prva dva želi promijeniti uvjete, a drugi je ukinut, bitno se razlikuju od ideje "lokalna proizvodnja za lokalna tržišta". Svi oni, bez izuzetka, za cilj imaju maksimiziranje profita američkih korporacija, ali ne i domaćeg američkog gospodarstva. Ti sporazumi su bili i ostaju "sveti gral" za američke korporacije, ali su štetni za nacionalne ekonomije drugih zemalja, jer stvaraju poticaje za sve veći i brži prijenos proizvodnje i usluga u zemlje s niskim troškovima rada.

Davanje poreznih olakšica korporacijama i poticaja za ulaganja u zemlji, a ne u zemljama s niskim troškovima rada i nametanjem carina, predsjednik Trump je htio učiniti odlučujući korak u oživljavanju gospodarstva.

Hoće li to i funkcionirati? Možda. Prerano je govoriti o tome. Gospodarstvo nije jedna od egzaktnih znanosti i rezultati su podložni interakciji između različitih, ponekad i nepredvidljivih elemenata. Naravno, ove ekonomske teorije se ne temelje na nizu programa i nisu crno-bijele kao mnogi površno tumače ili želje vidjeti neoliberalnu teoriju.

Realna ekonomija se nikako ne uklapa u današnje "modeliranje" koje je tako udaljeno od stvarnosti

Trump na ovome gradi svoj politički kapital i istovremeno šalje signal cijelom svijetu da slijedi put "zaustavljanja globalizacije". Zanimljiva je i njegova izjava na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu u siječnju ove godine kako sve zemlje i američki partneri trebaju razmišljati o tome kako ponovno "učiniti svoje zemlje sjajnima". Nije li to šamar globalizaciji?

Naravno, iz Europe, Kine, Japana i drugih zemalja bit će buke, čak i "odmazde". Pa što? Nije jasno kako će sve ovo završiti po SAD, ali reakcije ovih zemalja mogu aktivirati mehanizam za političko preispitivanje globalizirane trgovine koju potiče WTO. Na kraju ćemo otkriti činjenicu da u globalizaciji na američki način postoje pobjednici i gubitnici.

Dakle, bilo je potrebno oko 30 godina da bi se shvatilo kako su pobjednici mali vrh korporativne elite, a da su temelji nacionalnih ekonomija, radnička klasa svake zemlje, bili najveći gubitnici.

Upravo je to smjer u kojem se kreće neofašistički Zapad, koji nacionalne ekonomije ustupaju korporacijama kojima je jedina svrha profit. A narodi to trpe.

Današnji ekonomisti su u šoku kad god se netko usudi preispitati glavne modele globalizirane ekonomije i koje predstavljaju pravu ili pogrešnu viziju svijeta. Sjetite se Georgea W. Busha i njegove izjave: "Ili ste s nama ili protiv nas", kojom je pokrenuo vječni rat protiv terora, rat koji je odnio milijune žrtava i drugima donio milijarde dolara profita.

Ipak, još uvijek indoktrinirani neoliberalnom dogmom, kao što su "otvorene granice" za trgovinu i neograničeno prekogranično kretanje kapitala, prati ograničeno kretanje radne snage. No, najgora stvar je da se gospodarski pad Sjedinjenih Država danas, kao u proteklih 100 godina, temelji na monetarnom sustavu dolara i Zakonom o Federalnim rezervama iz 1913. Zbog toga je američki sustav izuzetno slab, jer se odrekao temeljnog načela u kojem su proizvodnja i gospodarstvo zemlje temelj njenog monetarnog sustava, a ne obrnuto.

Ova monetarna anomalija je stvorila i ogranak dolara - euro, koji nema nikakve veze s realnom ekonomijom Europe, da ne spominjemo s gospodarstvom svake od zemalja članica EU. Zapadni monetarni sustav na kojem se temelji međunarodna trgovina je lažna shema, obična kuća od karata i njegov kolaps je neizbježan.

Donald Trump ima potpuno nepredvidljiv karakter. On obožava rat, vrišti o "požaru i bijesu" Sjevernoj Koreji i prijeti da će uništiti cijelu zemlju, a onda želi, iako pod određenim uvjetima, pregovarati sa sjevernokorejsko vođom i valjda raspravljati čija je crvena tipka veća - Kimova ili Donaldova?

U isto vrijeme, pod utjecajem Netanyahua, Donald Trump sipa klevete i uvrede na račun Irana, prijeteći zemlji da će je razoriti ratom i novim sankcijama, znajući da su nakon potpisivanja nuklearnog sporazuma u srpnju 2015. godine Europa, uglavnom Francuska i Njemačka, uspostavili trgovinske i gospodarske odnose s Iranom i ugovore vrijedne milijarde eura, nikako američkih dolara. Rusiju, Kinu i ostale aktere ne treba posebno spominjati i ne postoji posao u Islamskoj republici kojeg će oni odbiti.

Dakle, nemojte griješiti. Trump nema jasne planove za osvajanje svijeta. Izuzetno je nepredvidljiv i nepromišljeno može povući poteze koji će iznenaditi ne samo neprijatelje, nego i "saveznike". Možda je pogodio bolnu točku kada je najavio uvođenje jednostranih carina na uvoz čelik i aluminija. To može biti samo početak, jer su uslijedile carine Kini, a onda će slijediti i druge opsežnije protekcionističke mjere.

Obučen da razmišlja kao tipičan neokonzervativac, Trumpov glavni ekonomski savjetnik Gary Cohnnije uspio razumjeti logiku njegovih postupaka i podnio je ostavku. Ali Trump se ne može zaustaviti.

Donald Trump računa da ove carine neće utjecati na potrošačke cijene. Možda je u pravu i time bi se, navodno, poticala ulaganja, uključujući u lokalnu automobilsku industriju, stvorile bi se će tisuće prijeko potrebnih radnih mjesta i vratilo povjerenje radničke klase u vodstvo u Washingtonu.

No, odgovori mogu i uništiti Trumpove planove. Kina je već priopćila kako će u slučaju uvođenja carina cijenu će prvi platiti Boeing. Boeing je najavio da Kina tijekom narednih 20 godina planira kupiti zrakoplova u vrijednosti 1000 milijardi dolara, a zrakoplovna industrija je najveći izvoznik u Kinu.

Ako predsjednik Donald Trump nametne carine od 60 milijardi dolara na kinesku robu, Kina to vrlo lako može kompenzirati na račun američkih tvrtki, poput Boeinga.

Dakle, ako s jedne strane Donald Trump razotkriva svu nemoć neoliberalne ekonomije i poseže za mjerama koje udaraju u same temelje ove ekonomske dogme, na drugoj strani riskira nepredvidive gubitke isključivo zbog pogrešnog koncepta u kojem proizvodnja i gospodarstvo Sjedinjenih Država nisu temelj financijskog sustava zemlje, nego obrnuto - FED je institucija o kojoj ovise proizvodnja i realna ekonomija.