Prvu fazu ofenzive bi činile dvije odvojene, ali jednako važne bitke u pokrajini Dara'a. Prema vojnom izvoru u Damasku, 4. Divizija sirijske vojske bi iz uporištu Izra'a krenula prema graničnom prijelazu Nassib s Jordanom zauzela ga i islamističke militante zatvorila u istočnom džepu. U međuvremenu bi u glavnom gradu pokrajine "Tigar" snage pokušale osloboditi južni dio grada Dara'a, koji je uglavnom pod kontrolom militanata Južne brigade takozvane "Slobodne sirijske vojske".
Završetkom prve faze bi se krenulo u preuzimanje strateškog grada Al-Harah, zapadno od Dara'e i cijelog područja pokrajine Quneitra.
Napade na južnom dijelu Quneitre vodila bi 9. divizija i palestinske snage Liwaa Al-Quds iz Aleppa. Uz ovaj napad, snagama sirijske vojske u gradu Dara'a će se pokušati pridružiti 4. divizija i gurati prema istoku, duž jordanske granice, dok bi ostatak snaga osiguravao ravnicu Houran i Al-Lijat.
Cilj druge faze bi bila eliminacija istočnog džepa terorista i izolirati jugozapadni dio Sirije koji je pod kontrolom terorista.
Konačna faza bi se sastojala od niza napada kojima bi se vršio pritisak na preostale snage islamista. Preostali militanti bi, kao u Istočnoj Gouti i "Rastanskoj enklavi", na kraju bili prisiljeni na evakuaciju u sjever Sirije.
Nakon rješavanja ovog problema na red dolazi eliminacija džepa kojeg ISIL drži na tromeđi Sirije, Jordana i Izraela i izbijanje sirijske vojske duž cijele granice s Jordanom i okupirane Golanske visoravni. U planu se ne navodi nikakve vojne aktivnosti na Golanu ili protiv vojske izraelskog režima.
U kampanju bi bile uključene tri brigade 4. divizije sirijske vojske, 15. brigada 5. oklopne divizije, 9. jurišna brigada, 15. divizija specijalnih snaga, Tigar snage i tri brigade Republikanske garde. Od paravojnih snaga bi sudjelovale palestinske Liwaa Al-Quds snage sa sjedištem u Aleppu, Palestinska oslobodilačka vojska (PLA), sirijske NDF snage, Arapska nacionalistička garda sastavljena od Arapa iz cijelog Bliskog istoka i bojne Sirijske socijalističke nacionalističke stranke i (SSNP) i stranke Ba'ath.
Sjedinjene Države su se odmah usprotivile vojnom rješenju sukoba s "oporbom" na jugu Sirije, pozivajući se na dogovor o uspostavi zone za deeskalaciju sukoba s Rusijom. No, ovaj dogovor se može smatrati nevažećim, obzirom da od četiri zone za deeskalaciju, koje su dogovorene s Turskom i Iranom, dvije više ne postoje. To su Istočna Gouta i takozvana "Rastanska enklava" između Hame i Homsa. Damask nije odgovorio na ovo upozorenje, dok je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao kako će na granicu s Jordanom i Izraelom izaći snage redovne sirijske vojske.
Zapravo, ovdje govorimo o strahovima Izraela zbog mogućeg sudjelovanja iranskih snaga u Hezbollaha u najavljenoj ofenzivi, zbog čega je izraelski premijer Netanyahu izjavio kako iranske snage ne smiju biti prisutne na teritoriju Sirije, ne samo na jugu, nego bilo gdje.
"Tajni pregovori Irana i Izraela"
U međuvremenu je malo poznati saudijski portal Elaph objavio vijest kako su u glavnom gradu Jordana, Ammanu, Iran i Izrael imali neizravne pregovore u kojima su raspravljali o detaljima predstojeće sirijske kampanje. Razgovori su se vodili u jednom od luksuznih hotela u Ammanu, gdje je u jednoj sobi bio iranski veleposlanik u Jordanu, dok su u drugoj bili izraelski dužnosnici i časnici Mossada. Jordanski dužnosnici su iz jedne sobe u drugu prenosili poruke veleposlanika i izraelskih emisara, koji su se navodno dogovorili kako iranske snage i Hezbollah neće sudjelovati u vojnoj kampanji u južnoj Siriji.
Iransko ministarstvo vanjskih poslova poriče ove razgovore o Siriji s Izraelom. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Irana, Bahram Qassemi, snažno je odbacio bilo kakvu mogućnost da je Islamska Republika održala neizravne razgovore s "cionističkim režimom" u Jordanu i rekao kako su takvi napisi "potpuno neutemeljeni".
"Ekskluzivnu vijest" koju je objavio saudijski portal Elaph je prenio i Jerusalem Post, te još neki listovi, ali je od strane velikih svjetskih agencija uglavnom zanemarena ili je objavljena u rubrici kratkih vijesti, uz napomenu izvora informacije.
Saudijski portal, koji objavljuje samo na arapskom jeziku, navodi da je u pregovorima u Jordanu sudjelovao general Gadi Eisenkott, zapovjednik izraelske vojske.
Elaph piše kako je u jednoj sobi u hotelu u Ammanu bio vrh izraelske obrane i Mossad, druga soba je dodijeljena iranskom veleposlaniku u Jordanu i višim iranskim dužnosnicima. Jordanski posrednik je doslovno trčao iz jedne prostorije u drugu i prenosio poruke Izraela Iranu i obratno.
Saudijski izvori navode kako su Iranci obećali Izraelu da neće sudjelovati u borbama tijekom kampanje sirijske vojske protiv militanata u Dara'i. S druge strane je Izrael potvrdio da neće intervenirati u sukobima, pod uvjetom da na terenu ne bude ni Hezbollah, ni šiitske milicije povezane s Iranom.
Iz gornje fotografije se vidi kako nijedna od postrojbi koje će navodno sudjelovati u kampanji nema izravne veze s Iranom, ali to nije dokaz da su "neizravni pregovori" održani.
Osim toga, saudijski portal navodi kako su se Iran i Izrael također dogovorili kako neće biti šiitskih snaga diljem područja u blizini linije prekida vatre između Izraela i Sirije. U biti, Iranci neće biti u blizini Golanske visoravni, "što je kompromis koji je iznenadio izraelske predstavnike", piše saudijski portal.
Uloga Jordana
Uloga Jordana se u ovom trenutku čini temeljnom. Amman i Tel Aviv imaju vojni sporazum koji podrazumijeva izraelsku podršku u slučaju prijetnji jordanskom teritoriju, a to znači da dvije vlade stalno razgovaraju i vojne veze se nikada ne prekidaju. Nadalje, ne treba zaboraviti da je Jordan saveznik zapadnih sila i protiv Sirije aktivno podržava Francusku, Veliku Britaniju i SAD.
Ali Jordan nije zainteresiran za sudjelovanje u ratu. Zemlja je već pogođena onim što se događa duž granice sa Sirijom. Pojava terorizma i val izbjeglica su izvor nestabilnosti i Amman preferira zadržati stav sličan Zapadu i ne ulaziti u izravni sukob s Iranom ili u rat u Siriji. Barem ne toliko koliko Saudijci, koji su prvi lansirali vijest o dogovori Teherana i Tel Aviva, ali ne putem države agencije SPA, nego preko nepoznatog lokalnog portala.
Istina je da možemo govoriti o formalnom postojanju zone za deeskalaciju sukoba u južnoj Siriji u koju su uključeni Rusija, Sjedinjene Države i Jordan, ali je sudbina prethodne dvije pokazala da je to privremeno rješenje dok se ne riješi status takozvane "naoružane oporbe", vojnim putem ili pregovorima.
Jordanski dužnosnik je za Reuters izjavio kako Rusija provodi sporazum o prekidu vatre i sirijska vojska ga poštuje.
"Zona deeskalacije je rezultirala primirjem, najboljim u cijeloj Siriji. Sve strane u sporazumu su se obvezale da će da očuvati", rekao je jordanski dužnosnik.
Izjava Sergeja Lavrova
U vrijeme dok je izlazila vijest o navodnom sporazumu između Izraela i Irana, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je rekao: "Na kraju, samo sirijske snage moraju ostati na granicama Sirije i Izraela".
Izjave Lavrova na konferencijama za novinare vrlo su važne. One jasno predstavljaju rusku strategiju u Siriji, što znači da podrška Assadovim snagama ostaje nepromijenjena. Moskva želi da Sirija ponovno preuzme kontrolu nad svim područjima koja još uvijek drže islamističke milicije i takozvane "pobunjeničke snage", i ne želi prepreke.
Putinova strategija za zaustavljanje Izraela
Prepreke su predstavnici zapadnih sila, posebno američka baza u Al-Tanfu, ali prije svega moguća eskalacija sukoba između Irana i Izraela. Izraelsko bombardiranja u sirijskom teritoriju je za Rusiju problem, a da ih zaustavi jedino što može učiniti je udaljiti šiitske snage dalje od same granice.
Vladimir Putin je o tome vjerojatno raspravljao s Benjaminom Netanyahuom u Moskvi, a izraelski Haaretz prenosi kako je postignuta i neka vrsta neslužbenog dogovora o ovom pitanju.
Jedini način da se zaustavi vojna eskalacija i sukob s Izraelom je spriječiti iranske vojnike, Hezbollah i šijitske milicije da budu u neposrednoj blizini izraelskog teritorija ili okupirane Golanske visoravni, odnosno da ostanu gdje jesu i ne spuštaju se prema jugu.
Izrael bi sigurno iskoristio prisustvo iranskih snaga za napade na njih, Hezbollah i sirijsku vojsku, ali prisutnost isključivo vladinih snaga i navedenih milicija, izbija adute Tel Avivu da slobodno donosi odluke o bombardiranju. Osim toga, bez iranskih savjetnika i specijalnih snaga, ovu kampanju će sigurno pratiti Rusi i za Izrael bi bilo riskantno i potpuno neprihvatljiv korak provoditi udare po jedinicama među kojima su ruski vojnici.
Posljednji potezi Izraela
Najnovija izraelska izjava o odluci da djeluje diljem sirijskog teritorija je više želja da se dignu tonovi u verbalnom sukobu, ali se čini da je kompromis postignut, ali ne u hotelu u Ammanu, nego dogovorom Rusije i Irana da se iranske snage i Hezbollah isključe iz kampanje u pokrajinama Dara'a i Quneitra.
Za Rusiju ovo je jedino moguće rješenje za spašavanje Sirije od nepotrebnih izraelskih napada i postizanje mira.
Čak i ako bi sudjelovao u ovoj kampanji, Iran bi sigurno izašao kao pobjednik u borbi protiv terorizma, ali bi iranske milicije, IRGC i Hezbollah nepotrebno izgubili najbolje borce i dio ratne tehnike. Osim toga, Assadove snage su sada već dovoljno sposobne da obave ovu zadaću bez pomoći Irana i Hezbollaha. S druge strane, Izrael sa svojim napadima i SAD s političkom i ekonomskom blokadom Sirije će izgubiti sve što su godinama gradili.
Izrael bi na kraju bio više nego zadovoljan samo da ne vidi šiitske i Quds snage na svojim granicama i Golanu, ali to više govori o strahovima Izraela, nego o snazi židovskog režima. Uostalom, Netanyahu je opet ponovio: "Kada govorimo o Siriji, naša je pozicija jasna i nema mjesta iranskoj prisutnosti bilo gdje". No, vjerojatno će ga Moskva "savjetovati" da prihvati blaže uvjete, barem dok svi čekaju ishod rata i ne riješi se pitanje budućnosti Sirije.
Komentari čitatelja
na naše novosti