Ispunjene s paranoidnim teorijama zavjere i nepristojnim spekulacijama, ono što medijskim pripovijestima o ovoj gluposti nedostaje - kao i obično - je važan kontekst. Godine 2003. Sjedinjene Države i Velika Britanija pokrenule su nepromišljenu invaziju i okupaciju Iraka pod izlikom da je Saddam Hussein imao oružje za masovno uništenje (koje je, posebno, uključivalo kemijsko oružje) usmjereno na London. Rusija je tražila dokaze o tome prije tog rata, upozoravajući kako bi zbog takvog ozbiljnog kršenja međunarodnog prava nastao kaos, i bila je ignorisana.
SAD i Velika Britanija kasnije su pokrenuli plaćenićki rat protiv susjedne Sirije financiranjem, naoružavanjem i osposobljavanjem 'internacionalne brigade' 'muslimanskih osloboditelja', a kada je to jednom 'omekšalo' zemlju, angloamerički estabilišment je bio spreman nasrnuti i "obezglaviti režim" u kolovozu 2013. pod izlikom da je Bashar Al-Assad 'koristio kemijsko oružje protiv vlastitog naroda'. Rusija je ponovno intervenirala, ali ovaj put su je slušali (vjerojatno zbog toga što je Rusija već imala vojno uporište u zemlji kroz svoje dugoročne ugovore o zračnoj zaštiti, a ne zato što su američki Kongres i britanski Parlament iznenada "vidjeli svjetlo" i pristali da se pridržavaju Međunarodnog zakona). OPCW (Organizacija za zabranu kemijskih oružja) je potvrdila da je sirijska država bez kemijskog oružja, a ta je stvar naizgled odbačena.
Osim što nije. Bilo bi očekivano, nakon takve javne i međunarodno odobrene primjene nenasilnih pravnih sredstava za ublažavanje međunarodnog skandala koji je spriječio urušavanje sirijske države i daljnju destabilizaciju Bliskog istoka, da je pozivanje na "kemijsko oružje" kad god su Zapadne zemlje željele opravdati svoju uporabu ogromne vojne vatrene moći da "diktatori nauče lekciju" osuđeno na propast.
Umjesto toga, kao što smo to vidjeli posljednjih godina, upravitelji carstva su igrali na ovu kartu još desetak puta, a shema je svaki put izložena od ruskih nepristranih medija i zapadnih disidenata. U kombinaciji s uspješnom ruskom obranom Sirije od strane terorističkih skupina poput ISIS-a - koji su također izložili zapadnu ruku iza tzv. Islamskog terorizma - zapadna elita koja je navikla dominirati na Bliskom istoku dobila je snažan motiv da pogrešno prezentira namjere i djelovanje Ruske vlade na svjetskoj sceni.
Zato Bukom oko Ničega u Salisburyju nastoje povezati Rusiju s navedenim kemijskim oružjem: Rusija i dalje 'zaustavlja' strategiju kačenja upotrebe WMD-a (oružja za masivno uništenje) na metu (Sirija) - koja ima dvojak učinak potkopavanja zapadnih diktata u inozemstvu i podizanja sumnje u zemlji o njihovoj 'civilizacijskoj misiji', i na taj način slabi vjeru u zapadne institucije i 'naš način života "- tako da Rusija mora biti sama umiješana u takvu upotrebu WMD-a "kako bi se ponovno osnažila vjera u zapadne institucije". A ako i dalje postoje sumnje o zapadnoj krivnji u manipuliranju teroristima kako bi izazvali kemijske napade, barem će se Rusija spriječiti da preuzme moralnu visoku razinu.
Gdje je bolje biti domaćin ove "kemijske utakmice" između Anglosfere i Rusije od Salisburyja, Wiltshirea, poznatog po Stonehengeu, ali sada ozloglašen zbog toga što je dom britanskim vojnim WMD istraživačkim laboratorijima, korporativnim proizvođačima oružja (uključujući kemijsko oružje tamo je rođen i - CS plin, između ostalih zloglasnih oružja za kontrolu masa) i vojno područje za testiranje, prvi takav namjenski "vojno-industrijski kompleks" kada je osnovan tijekom 1. svjetskog rata.
To je prikladno mjesto u jednom smislu, ali ne i u drugom. Grad nekoliko milja udaljen od Porton Downa vjerojatno je posljednje mjesto gdje su britanske vlasti željele privući međunarodnu pozornost u 'kemijskom ratnom zločinu', ali počinitelji - očito opremljeni zlim smislom za humor - jasno su imali druge ideje. Da ta bizarno osmišljena priča o sramotnom porijeklu ne postaje jasnija kako se priča razvija, govori o vjerojatnosti da takvu operaciju ne provodi sama po sebi britanska obavještajna služba već "međunarodna peta kolona". Sjetite se Litvinenka, polonija, Arafata...
Na pitanje Ruske vlade, u više navrata, da službeno predstave svoje dokaze za razmatranje i odgovor, Britanci su se odlučili zadržati ovaj meč ograničen na suđenje u medijima, strogo izbjegavajući zakonske mehanizme za rješavanje sporova predviđenih međunarodnim pravom. Osim zlonamjernosti pokrenute na Rusiju od strane globalne anglophone propagandne mreže, komentatori su stavili na stub srama vladu Therese May kad je u ožujku prodala priču o ruskoj zavjeri, dok su ruski mediji satirom ismijavali svoje britanske kolege. Smrtonosni 'ruski' nervni agens, unatoč činjenici da nema nikakve činjenične veze s Rusijom, osim njegovog karakterističnog imena, a koji čak ni ne ubija po kontaktu? Preživjeli su odvojeni zidom od medija ili diplomatskog kontakta, a onda su nestali u zaštiti svjedoka? Britanska vlada imala je toliko malo dokaza za njihovu uvredljivu tvrdnju da je "Putin to učinio", da čak nije ni bilo ikakvih osumnjičenih!
Ili je sve navela da to pretpostave, sve do nedavno. Punih 6 mjeseci kasnije, otkrili su CCTV dokaze lociranjem dva ruska muškarca u Salisburiju - i blizu kuće Sergeyja Skripala - u vrijeme trovanja njega i njegove kćeri. Ako to još niste učinili, pratite cijeli intervju RT-a s osumnjičenima koje je podmetnula britanska vlada, Alexanderom Petrovim i Ruslanom Borishovim. Američki i britanski medijski stručnjaci pjevušili su nad ovim "golom u posljednjoj minuti", uživajući u "zadnji se smijem" u ovom "suđenju" (u što bez sumnje vjeruju). Pretpostavljam da bih trebao dodati da sam šokiran zapanjujućim nedostatkom novinarstva od strane zapadnih novinara, koji nisu učinili ništa kako bi pokazali kako su došli do svojih zaključaka da je "Rusija to učinila", osim ponoviti politiku britanske vlade, ali, ovih dana, ništa me više ne može šokirati.
Pored velikog nedostatka motiva ruske vlade da udari na bivšeg ruskog obavještajnog časnika (i sada britanskog državljanina) tijekom posjeta njegove ruske kćeri, u po bijela dana, na području svog neprijatelja iz "Velike igre", uoči vjerojatnog ponovnog izbora Putina i pripremama za Rusiju da bude domaćin najgledanijeg kulturnog događaja na planetu, vrlo je malo vjerojatno da su ta dva momka ruski obavještajni operativci koji su poslani da ubiju Skripale. Ako bi bili, ni Sergej ni Julija Skripal danas ne bi bili živi, Petrov i Borishov ne bi bila njihova prava imena, ne bi putovali zajedno, ne bi bili vidljivi zajedno, ne bi ulazili u zemlju izravnim letom iz Moskve, a mi ih ne bi čuli - na Putinov javni prijedlog - da se brane u TV intervjuu.
Ipak, također je jasno - temeljeno na njihovim kretanjima u Salisburyju i nekim njihovim nejasnim odgovorima u intervjuu - da Petrov i Borishov nisu tek tako posjetili Salisbury da bi "uživali u pogledu". Oni nisu ruski vojni obavještajni časnici, ali čini se da su vođeni od strane stvarnih operativaca u intrigu o kojoj unaprijed nisu znali ništa.
Kao što smo vidjeli kod zapadnih obavještajnih službi u ovom razdoblju "rata protiv terorizma", lako je pripremiti ljude negdje u određenom trenutku. Možda su Petrov i Borishov bili uvjereni da su ih očekivale "poslovne prilike" na adresi Sergeja Skripala ili blizu nje i očekivali su da će se susresti sa Skripalom osobno ili nekim drugim. Možda su se kretali do njegovih vrata ili kuće u blizini, vidjeli da nitko nije doma, nisu uspjeli pronaći njihovu kontakt osobu, a onda su otišli na let za Rusiju, ne razumijevajući da su tako postali dva nasamarena ruska čovjeka "uhvaćena na kameru" hodajući kroz mjesto zločina - "optuženi" za "pokušaj ubojstva pomoću nervnog agensa".
Ovaj treći scenarij je sve više vjerojatniji s obzirom na to da su praćeni od CCTV kamere dolazeći na željezničku stanicu u Salisburyju, hodajući oko 2 km prema stambenom naselju, a zadnji put viđeni na kameri oko 400 metara od Skripalove kuće. Kad nitko nije bio doma u bilo kojoj kući kod koje su se zaustavljali, onda su umjesto toga "gledali neke znamenitosti". Ono što će biti zanimljivo saznati je kakva je točno priroda njihovog poslovanja u Rusiji, a time i ono što ih potiče na iznenadna međunarodna putovanja za "istraživanje tržišta sportskih dodataka" i na koji su način očekivali obogatiti svoje poslovanje posjetom Engleske u sumornom ožujskom vikendu.
S dva Skripala koji se oporavljaju, kao i s očevicima koji ih opisuju kao da su patili od halucinacija, i s dvije žrtve Amesburyja koji su ovisnici o drogama, buduće epizode Skripal Sage mogu vidjeti liniju priče koja je evoluirala iz "sportskih dodataka" do moćnih droga. Zapravo, Rusi su postigli gol prije utakmice, kada je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov otkrio da je Spiezov laboratorij, švicarska tvrtka koja je analizirala uzorke iz Salisburyja u ime OPCW, pronašla tragove BZ-a (kemijski, 3-kinuklidinil benzilata), što je halucinogeni agens kemijskog ratovanja koji Pentagon već dugo testira na američkim vojnicima.
Zanimljivo je da su pažljivo tempirane objave švicarskim i nizozemskim novinama prošlog tjedna otkrile da su dva 'ruska agenta GRU-a' bila u pritvoru u Haagu, u Nizozemskoj, gdje se nalazi OPCW, zbog upada (ili daljinskog hakiranja - izvješće nije jasno) u Spiezov laboratorij u Švicarskoj prije nego što su odmah protjerani natrag u Rusiju. Sve se to dogodilo na QT-u krajem ožujka. Nitko nije rekao ni riječi o tome do sada. Nekoliko tjedana kasnije, Lavrov je objavio najavu o nalazu BZ-a u uzorku iz Salisburyja. Ovo otkriće i protuobavijest 6 mjeseci kasnije sugerišu dvije stvari:
- Lavrov je dobio informacije zahvaljujući uspješno hakiranom/ukradenom izvješću OPCW/Spieza koji nije objavljen;
- Ova dva hakera/lopova bili su stvarni ruski špijuni, za razliku od nasamarenih ljudi na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme, jer su se bavili na način na koji se obično bave stvarni špijuni - učinkovito, bez histerije koju mediji raspale kako bi preusmjerili pozornost javnosti.
A Skripal Salisbury saga ide dalje neumorno....
Komentari čitatelja
na naše novosti