Uz dva turbulentna politička procesa, onaj u Makedoniji i izbore u Bosni i Hercegovini, podsjetimo i na prilično nejasan stav političkog vodstva u Beogradu u ovoj priči. Naime, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je 2. listopada posjetio Moskvu, gdje se sastao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom.
Na sastanku se razgovaralo o odnosima dviju zemalja i situaciji na Balkanu općenito, a posebice situaciji na jugu Srbije i Kosovu. Srbijanski je čelnik pozvao Putina da posjeti Beograd.
"Želio bih vas pozvati da posjetite Beograd u bliskoj budućnosti, što će biti velika čast našem narodu", rekao je Vučić.
Putin je zabilježio stalni rast trgovinske razmjene između Srbije i Rusije, kao i povećana ruska ulaganja u srpsko gospodarstvo.
"Zadovoljstvo mi je što se bilježi rast robnog prometa, i to stabilan. Prošlogodišnji je iznosio 23%, dok je u prvoj polovici ove godine porastao za dodatnih 13,2%. Ruske investicije u srpsko gospodarstvo također rastu i dosegle su već 4 milijarde dolara", rekao je Vladimir Putin.
Nakon dobrodošlice glavni razgovor dva predsjednika nastavljen iza zatvorenih vrata, a detalji razgovora nisu poznati.
Ono što se zna jest da je Aleksandar Vučić obećao Putinu da se Srbija, unatoč poteškoćama i naoružanim provokacijama sigurnosnih snaga Kosova, koje od Washingtona još uvijek nema zeleno svjetlo da utemelji punopravnu vojsku, neće pridružiti vojnim blokovima, posebice NATO paktu, te da će zadržati svoj neutralni status.
Vučić je uvjeren "kako je Srbija jedina zemlja na Zapadnom Balkanu koja zbog vojne neutralnosti uspijeva očuvati svoju slobodu i neovisnost".
"Beograd će nastojati riješiti situaciju oko Kosova kompromisom i dijalogom. Danas smo riješili mnoga specifična pitanja, nadam se da ću vas uskoro vidjeti s Putinom u Beogradu", rekao je Vučić nakon sastanka, kratko su izvijestili ruski mediji.
Nakon sastanka Vučića i Putina u Beograd dolazi Stoltenberg
Samo četiri dana poslije, 6. listopada, na obljetnicu "nove ere" koja je počela "Revolucijom 5. oktobra" 2000. godine, u višednevnu posjetu Srbiji dolazi glavni tajnik NATO pakta Jens Stoltenberg. U zračnoj luci "Nikola Tesla" u Beogradu dočekao ga je ministar obrane Srbije Aleksandar Vulin.
Stoltenberga su dočekali i ambasador Srbije pri NATO misiji u Bruxellesu Miomir Udovički i direktor NATO vojnog ureda za vezu u Beogradu, general Cesare Marinelli.
Stoltenberg je rekao "kako će NATO nastaviti podržavati sve napore koji vode normalizaciji sigurnosne situacije i smirivanju napetosti u regiji, zato što ljudi iz ove regije, kao dio euroatlantske zajednice, zaslužuju bolju budućnost".
Stoltenberg je tijekom trodnevnog boravka u Srbiji sudjelovao na Beogradskom sigurnosnom forumu i bio je nazočan na otvaranju vježbi spašavanja u izvanrednim situacijama "Srbija 2018", čiji su suorganizatori MUP Srbije i Euroatlantski koordinacijski centar za izvanredne situacije (EADRCC), specijalizirana agencija NATO pakta.
Stoltenberg iznenađen "lošim stavom Srbije zbog NATO bombardiranja SRJ"
Bombardiranje Jugoslavije 1999. godine je provedeno radi zaštite civilnog stanovništva i rušenja predsjednika zemlje Slobodana Miloševića, rekao je glavni tajnik NATO pakta u govoru pred studentima u Beogradu.
"U Srbiji mnogi ljudi još uvijek ne gledaju dobro na ove udare, ali to je učinjeno kako bi se spriječile daljnje akcije Miloševićevog režima", požalio se Stoltenberg.
Glavni tajnik NATO pakta je pozvao Srbe da "gledaju u budućnost". Dodao je kako NATO podržava prevladavanje razlika između Srbije i Kosova.
Podsjetimo, 24. ožujka 2018. je prošlo 19 godina od početka vojne operacije NATO pakta protiv tadašnje Savezne Republike Jugoslavije, koju su činili Srbija i Crna Gora. Tog dana je 1999. godine, bez mandata Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, NATO pakt započeo bombardiranje teritorija SRJ, koja je kao konfederacija dvije preostale članice SFRJ u Ujedinjenim narodima bila priznata kao suverena država.
PVO VJ dejstvuje iznad Novog Sada 1999.
Nije jasno je li glavni tajnik NATO pakta zaista vjerovao o ono što je rekao ili mu stvarno nije jasno zašto većina ljudi u Srbiji, čak i oni koji nisu podržavali politiku Miloševića, bombardiranje tijekom 1999. vide kao agresiju na njihovu zemlju i kršenje međunarodnog prava.
Je li danas moguće biti "nesvrstan" kao u vrijeme pune snage ovog pokreta?
Međutim, više od "povijesnog nerazumijevanja" je nejasan stav Srbije, koja tvrdi kako želi biti neutralna i "nesvrstana", otprilike kao u vrijeme čelnika bivše države, maršala Josipa Broza-Tita?
NATO održava vježbe u Srbiji, glavni tajnik Saveza predaje studentima, a predsjednik Vučić zahvaljuje Jensu Stoltenbergu na potpori. Čini se kao da je zaboravio na stotine žrtava bombardiranja 1999. godine. Beograd proglasio neutralnost i istu suradnju s NATO paktom, Rusijom i Kinom. Ali, je li moguće ostati "nesvrstan" u suvremenom svijetu?
Na primjer, čak i Ukrajinci koji žive u Rusiji vole govoriti o "neprestanom narušavanju odnosa", ne samo između ruske i ukrajinske države, već i između dva naroda. Kažu da Ukrajinci u domovini nikada neće oprostiti Rusima i štošta drugo.
No, situacija se uopće ne može usporediti sa Srbijom i NATO paktom. Naime, niti jedna ruska bomba još nije pala i vjerojatno nikada neće pasti na Kijev, Lavov ili bilo koji drugi ukrajinski grad. Čak i oni koji žarko vjeruju u "sto tisuća oklopnih vozila" i pobjedničku ukrajinsku vojsku blizu Donjecka to ne mogu osporiti. Ukrajinske gradove je bombardiralo samo ukrajinsko zrakoplovstvo i topništvo. To je činjenica, kao i činjenica da je Krim ponovo ušao u sastav Rusije bez ispaljenog metka.
NATO zrakoplovi su bombardirali Srbiju i Crnu Goru, koje su tada činile SRJ, dva i pol mjeseca. Provedeno je više od 37 tisuća borbenih letova i korišteno više od 21 tisuće tona eksploziva, uključujući municiju s osiromašenim uranom.
Točan broj mrtvih nije poznat. Vlasti Srbije govore o oko 2,5 tisuća žrtava, među kojima i 89 djece. Poznato je i da su većina mrtvih civili. Međunarodne organizacije iznose skromnije, ali još uvijek ogromne brojeve. Na primjer, Human Rights Watch je potvrdio smrt oko 500 civila.
Prošlo je nešto više od 19 godina od kraja bombardiranja. Crna Gora je sve oprostila i zaboravila, te ušla u NATO. Sada vojnici ove zemlje služe pod vodstvom američkih časnika, koji su ih možda bombardirali. U Srbiji, uz velike počasti, dočekuju aktualnog glavnog tajnika NATO pakta.
Srbijanski ministar obrane Aleksandar Vulin, inače vječno oštar i kritičan prema svima i veliki povijesni "stručnjak", kada je vidio Jensa Stoltenberga u zračnoj luci u Beogradu, odjednom se nije mogao sjetiti što se dogodilo 1999. Za uvaženog gosta je bio organiziran niz događanja, uključujući sastanak sa studentima Filozofskog fakulteta.
Kao što televizija RTS javlja, glavna tema razgovora je bila "norveški jezik, kultura i književnost", ali, naravno, nije moglo proći bez pitanja o NATO paktu.
Stoltenberg je rekao srbijanskoj mladeži da je NATO obrambena organizacija koja ne napada nikoga. Što se tiče bombardiranja 1999. godine, glavni tajnik NATO-a je rekao kako je shvatio "da u Srbiji mnogi još uvijek loše gledaju na te napade, ali je to učinjeno kako bi se zaštitili civili i zaustavio Miloševićev režim". Ali najvažnija stvar na koju je Stoltenberg pozvao jest "da se gleda u budućnost". To je, naravno, univerzalni recept, kojeg iz nekog razloga odbijaju slijediti čak i zemlje NATO pakta, koje se protive sankcijama protiv Rusije i besmislenom zaoštravanju odnosa s Moskvom pod još besmislenijim izgovorima.
Glavni tajnik NATO pakta je stigao u Srbiju ne samo kako bi razgovarao sa studentima. Stoltenberg je, zajedno s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, sudjelovao u otvaranju vježbi Srbija 2018. U kojima, osim zemalja NATO pakta, sudjeluje i Bjelorusija , koja je poslala 30 pripadnika posebnih snaga Ministarstva za izvanredne situacije, Armenija s 24 osobe i još nekoliko država.
Tijekom otvaranja vježbi okupljenima, među kojima je bio i Jens Stoltenberg obratio se Aleksandar Vučić.
"Srbija je vojno neutralna zemlja i održat će svoju neutralnost, ali će surađivati s NATO savezom. Želim zahvaliti glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu što podržava organizaciju vježbi i da ne želi utjecati na neovisnu i suverenu odluku Srbije o njezinoj budućnosti čak ni za jednu sekundu. Srbija dobro surađuje i surađivat će s NATO savezom, kao što će imati dobre odnose s Rusijom i Kinom", obećao je predsjednik Srbije i "gledajući samo u budućnost" je uskladio svoj govor za željama Stoltenberga.
Valja napomenuti da se Stoltenbergov posjet i vježbe koje organizira NATO odvijaju u pozadini ozbiljnog pogoršanja odnosa Srbije i de facto neovisnog Kosova. Obje strane očito nisu protiv ozbiljnijih uplitanja inozemnih sila u ovu situaciju. Srbija računa na besplatnu vojnu pomoć od Rusije, a Albanci na tvrd odgovor NATO pakta i oni na besplatnu pomoć Zapada.
Glavni tajnik NATO-a je uoči trodnevnog posjeta Srbiji rekao kako je njegovo putovanje davno planirano i nije vezano uz najnovije pogoršanje situacije, te da je on redovito pozivao stranke na dijalog i obećao kako će misija NATO pakta, KFOR, nastaviti jamčiti sigurnost na Kosovu. Suzbijanje zadnje eskalacije, poput desetaka drugih, članice NATO pakta nisu uspjele osigurati i snage kosovskih Albanaca su se s područja "Hidroelektrane Gazivode" povukle kada su one to odlučile.
U najmanju ruku indiferentna reakcija studenata Srbije na izjavu glavnog tajnika Stoltenberga da su njihovi roditelji poginuli kako bi ih NATO "zaštitio od Miloševića", kao i Vučićeva zahvalnost Stoltenbergu, ukazuju da Srbija pod Vučićem u vanjskoj politici pokušava sjediti na tri stolice. Beograd želi sveobuhvatnu i punu podršku Rusije i punu suradnju s NATO paktom, a na kraju gleda da sve to uravnoteži u odnosima s Kinom.
Čak i preko milijarde Indijaca, koji također pokušavaju slijediti "meku i nesvrstanu politiku" i kupovati oružje iz Rusije, a tehnologiju iz Sjedinjenih Država, na kraju će morati napraviti izbor.
Točno je da još uvijek još uvijek postoji Pokret nesvrstanih, a među glavnim utemeljiteljima pokreta, Jugoslavija i Indija, mogle su uspješno djelovati samo u bipolarnom svijetu, kada su se sukobljavali SAD i SSSR. "Nesvrstani" su uspješno balansirani između dva moćna pola i igrali na kartu njihovih sukobljenih interesa.
U uvjetima unipolarnog svijeta, kako ga danas vide u Washingtonu, ili multipolarnog svijeta kojeg žele Moskva ili Peking, "nesvrstanosti" je pojam koji ne znači ništa. Svijet se mijenja, i to svakodnevno, i sve zemlje na planeti će vrlo brzo morati donijeti konačnu odluku o pitanju podržavaju li unipolarni svijet na čelu s Washingtonom i NATO paktom ili će se svrstati u tabor multipolarnog svjetskog poretka kojeg već čini oko polovice svjetskog stanovništva s vrlo jakim armijama, ekonomijama i resursima.
Zahvaljujući iskrenosti Donalda Trumpa, za što ćemo mu jednog dana možda biti zahvalni, sve više država shvaća da je izbor vrlo jednostavan. Na jednoj je strani potpuna podčinjenost Sjedinjenim Državama i plaćanje njihovih usluga "svjetskog žandara", a na drugoj strani je samostalnost.
Clinton, Bush i Obama nisu tako uporno tražili novac, ali nisu bili ništa blaži u pogledu zahtjeva za priznanjem američke hegemonije.
Nitko ne tvrdi da je maloj Srbiji, bez pristupa moru i gotovo u potpunosti okruženoj zemljama NATO pakta, lako provoditi istinski neovisnu politiku. U Rusiji se vrlo dobro sjećaju što je bio razlog Prvog svjetskog rata, pa stoga nekada i nepromišljeno podupiru Srbiju i nedvosmisleno odobravajući sve inicijative Beograda, iako za neke Moskva nije spremna.
No, iz statusa u kakvom je sada Srbija je jedan korak do fiktivne "neutralnosti" u stilu Švedske i Švicarske. Možda je Srbija bliže položaju Bugarske, koja je, po priznanju premijera Borisova, upravo od Rusije oslobođena od stoljetnog turskog jarma, da bi kasnije u svim ratovima bila na strani neprijatelja Moskve. I nakon raspada Sovjetskog Saveza, Bugarska je otrčala u NATO i pridružila se ekonomskom ratu protiv Moskve, blokirajući izgradnju Južnog toka, zbog čega je danas vodstvu u Sofiji "jako žao".
NATO bombardiranje Jugoslavije je bila prva inozemna agresija saveza u Europi od osnutka, ali je stvoren i prvi presedan za prisilno prekrajanje granica s aktivnim sudjelovanjem vojnika jedne neeuropske države, iako su SAD potpisale Završni akt Konferencije o sigurnosti i suradnji koji u Europi utvrđuje nepovredivost tih granica.
Dakle, ako je stav Stoltenberga kao glavnog tajnika NATO pakta, koji želi "gledati samo u budućnost", potpuno razumljiv, za Srbiju to ne može biti slučaj.
Stav Aleksandra Vučića bi se mogao objasniti njegovom umišljenom veličinom i da kao Tito može igrati između dva pola svjetskog poretka. No, prošlog stoljeća je taj sukob tekao sporo i za jednu značajniju promjenu je trebalo cijelo desetljeće. Danas sve teče puno brže i svijet se mijenja takvom brzinom da je u matematičkim pojmovima teško napraviti usporedbu s Hladnim ratom iz XX stoljeća. Odluka o tome kako će izgledati novi svjetski poredak, unilateralni ili multilateralni, bit će donesena u sljedećih nekoliko godina, iako je sve više naznaka da je ravnoteža snaga već na strani zagovornika multilateralizma i uskoro izjave kako netko dobro surađuje i surađivat će s NATO savezom, ali će istovremeno imati dobre odnose s Rusijom i Kinom, neće imati smisla.
Komentari čitatelja
na naše novosti