Kontejneri za uranij u St. Petersburgu prije slanja u SAD
© AP Foto / Dmitry LovetskyKontejneri za uranij u St. Petersburgu prije slanja u SAD
Milijarder Bill Gates pozvao je Bijelu kuću da se usredotoči na razvoj nuklearne energije kao najbolji put u suzbijanju globalnog zatopljenja. Osnivač kompanije Microsoft je uvjeren da Sjedinjene Države mogu postati lider u ovom području, zahvaljujući "znanstvenicima, poduzetnicima i investicijskom kapitalu". Zašto je pogriješio i kako su Amerikanci zbog Rosatoma ubili svoju nuklearnu industriju, pojašnjavaju RIA Novosti.

Utrka za jeftinim uranom

Uoči Nove godine je milijarder Bill Gates objavio pismo na svojoj internetskoj stranici izražavajući osobne zabrinutosti o mnogim stvarima, a jedna od njih je i globalno zatopljenje. Prema njegovom mišljenju se s tim izazovom može suočiti korištenjem nuklearne energije.

"Nuklearna tehnologija je idealna za suočavanje s klimatskim promjenama, jer je to jedini izvor energije koji je dostupan 24 sata dnevno i ne proizvodi stakleničke plinove", objašnjava osnivač kompanije Microsoft.

"Problemi s modernim reaktorima, uključujući rizik od nesreća, sasvim su riješeni s inovacijama", dodaje Bill Gates.

Milijarder vjeruje da će SAD postići izvanredna postignuća na tom području "zahvaljujući svojim znanstvenicima, poduzetnicima i investicijskom kapitalu svjetske klase".

Ali Gates kao da ne zna da je tijekom proteklih dvadeset godina američka atomska industrija degradirala do krajnjih granica, a glavnu ulogu u tome je odigrao ruski Rosatom.

Sve je počelo još krajem osamdesetih. SSSR je s pravom smatran svjetskim liderom u tehnologijama obogaćivanja urana s centrifugama. U Sjedinjenim Američkim Državama je za proizvodnju nuklearnog goriva korištena neučinkovita i skupa tehnologija difuzije plina. Dovoljno je reći da je za ovaj proces potrebno 50 puta više električne energije od obogaćivanja u centrifugama.

Stoga su, odmah nakon završetka Hladnog rata, Amerikanci za svoje nuklearne elektrane počeli kupovati ruski obogaćeni uran, koji je bio oko 12 puta jeftiniji. Pošiljke sovjetskog Tehsnabexporta su za SAD krenule 1987. godine, a kupnja je stalno rasla.

Višak sovjetskog nisko obogaćenog urana je brzo nestao, a zahvaljujući i smanjenju arsenala atomskog oružja Rusija je proizvela 500 tona slobodnog visoko obogaćenog urana, izvađenog iz demontiranog nuklearnog oružja. Stručnjaci dviju zemalja su došli na ideju da ovaj vojni uran "razrijede" i pretvore ga u gorivo za američke nuklearne elektrane.

Godine 1994. je potpisan ugovor prema kojem će Rusija Sjedinjenim Državama pružiti usluge pretvaranja 500 tona tog urana u gorivo za elektrane, tehnologijom koju su razvili stručnjaci s Elektrokemijskog zavoda Ural. Američki USEC se obvezao da će prodati nuklearno gorivo na domaćem tržištu, a sredstva uplatiti ruskom Tehsnabexportu.

U svibnju 1995. je prvih 24 tone urana u okviru ugovora koje se također zvao "Megatoni do megavata" napustilo pomorsku luku Sankt Peterburg.

Pobjednik uzima sve

U studenom 2013. godine je posljednjih 60 tona urana iz bivših zaliha oružja otišlo istom rutom. No, do tada je ogranak ruskog Rosatoma, Tehsnabexport, s američkom tvrtkom USEC već potpisao novi ugovor o obogaćivanju urana za američke nuklearne elektrane.

Međutim, isporuke prirodnog urana iz Sjedinjenih Američkih Država u Rusiju su još uvijek zabranjene, tako da su Amerikanci sami došli s prijedlogom za izbjegavanje ove zabrane. Rosatom je, uz aktivnu pomoć Washingtona, kupio kanadsku tvrtku Uranium One, koja se bavila izvozom nuklearnih sirovina, budući da je izvoz prirodnog urana iz Sjedinjenih Država u Kanadu dopušten.

RIA Novosti naglašavaju kako ova kompanija uopće nije "fantomska tvrtka", jer Uranium One posjeduje nekoliko rudnika urana u Sjedinjenim Američkim Državama, kao i u Australiji, Kanadi, Kazahstanu, Južnoj Africi i Tanzaniji. Dakle, Rosatom nije dobio samo priliku da ispuni uvjete ugovora s Amerikancima, već je i stekao moćnu bazu sirovina za vlastite potrebe.

Za rusku nuklearnu industriju je opskrba energetskim uranom iz Sjedinjenih Država u okviru ranije postignutog sporazuma tijekom ekonomskog kaosa '90-ih doslovno bila spas. Rezultat je da je Rusija zadržala i povećala svoj kapacitet obogaćivanja urana, ojačala kadrovski potencijal industrije, financirala nove razvoje u području civilne i vojne nuklearne energije.

Ali za Sjedinjene Države rezultati dvadesetogodišnje suradnje s Rusijom na nuklearnom polju nisu tako jednostavni. S jedne strane su američke energetske tvrtke kupnjom ruskog energetskog urana uštedjele milijarde dolara. S druge strane, budući da je Tehsnabexport svojim uslugama obogaćivanja urana osiguravao najveći dio potreba američkih nuklearnih elektrana, Amerikanci su gotovo u potpunosti izgubili svoje kompetencije u ovom području.

Dokaz za to je neuspjeh tvrtke Centrus, bivši USEC, da izgradi prvu američku tvornicu za obogaćivanje urana pomoću centrifuga. U veljači 2016. je službeno objavljen prekid svih radova na ovom projektu.

Sada se većina američkog urana još uvijek obogaćuje tehnologijom difuzije plina u Piketonu u saveznoj državi Ohio. Prema Svjetskom nuklearnom udruženju (WNA), Sjedinjene Države su na petom mjestu u svijetu po kapacitetu obogaćivanja urana, što je dvostruko slabije od Francuske i Kine i tri puta iza britanskog konzorcija Urenco. Rusija je bezuvjetni svjetski lider u ovom području i proizvodi nuklearnog goriva za elektrane dvostruko više od konzorcija Urenco i šest puta više od Sjedinjenih Država.

Štoviše, Amerikanci potpuno ovise o uvozu prirodnog urana. Prema podacima Agencije za energetiku Sjedinjenih Država, njihova vlastita polja zadovoljavaju samo 11% trenutnih potreba nuklearne industrije za sirovinama.

Dakle, snovi Billa Gatesa o globalnom vodstvu Sjedinjenih Država u nuklearnoj energiji će gotovo sigurno i ostati snovi.