Katarski razvojni fond je izdvojio 2 milijuna dolara za takozvane humanitarce Bijelih kaciga, koji se u slobodno vrijeme bore protiv vladinih snaga. Formalno je novac namijenjen kupnji sedam vatrogasnih vozila i obuci volontera u Siriji, kao i za popravke cesta.
Katarski razvojni fond (QFFD) je osigurao 2 milijuna dolara potpore kontroverznoj skupini Bijelih kaciga, a nalog za slanje pomoći je osobno dao katarski emir Tamim bin Hamad Al-Thani.
Sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava "za potporu sirijskom narodu" su potpisali zamjenik glavnog direktora fonda, Misfer Hamad Al-Shahwani, te čelnik Bijelih kaciga, Raed Al-Saleh.
"Potpora će omogućiti kupnju sedam vatrogasnih vozila i obuku volontera u Siriji, a također će doprinijeti projektu "Amal" kojem je cilj uklanjanje ostataka bombardiranih i uništenih zgrada i pomoć u popravljanju cesta, kako bi se Sirijcima koji žive u pogođenim područjima pomoglo da se vrate svojim normalnim životima", navodi se na internetskoj stranici Katarskog razvojnog fonda.
Iako se "Bijele kacige" nazivaju sirijskom humanitarnom organizacijom, tvrdeći da su spasile desetke tisuća života, Moskva je optužila čelnika skupine da surađuje s teroristima, što Raed Al-Saleh žestoko odbacuje.
Nadalje, rusko ministarstvo vanjskih poslova "Bijele kacige" opisuje kao strukturu koja "radi isključivo na teritorijima koje ne kontrolira vlada i ne kroje svoje kontakte s teroristima i ekstremistima".
Rusko ministarstvo je također prikupilo i objavilo mnoge dokaze koji pokazuju da su "Bijele kacige" praktički ogranak terorističke organizacije Al-Nusra Fronta , koja je kao ogranak Al-Qaede uključena u popis sankcija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda.
Komentar: Da li je sada jasno?: Sirijska Al-Qaeda "Bijele kacige" naziva "skrivenim borcima revolucije"
Damask i Moskva su ih više puta optuživali skupinu za razne provokacije koje uključuju uporabu kemijskog oružja, kojima je cilj bio privući i opravdati stranu vojnu intervenciju u Siriji. U travnju 2018. je inscenirani napad kemijskim oružjem potaknuo Sjedinjene Države i njihove saveznike da pokrenu masovni napad s više od 100 krstarećih projektila na položaje sirijskih vladinih snaga.
Nakon pobjeda sirijske vojske i pritiska Saudijske Arabije, Bahreina, UAE i Egipta na Katar se činilo da se mali emirat odmaknuo od sirijskog sukoba, ali najnovija odluka emira Tamima bin Hamada Al-Thanija potvrđuje da je Katar bio jeste i ostat će zaljevska monarhija koja je glavni izvor financiranja terorista Muslimanskog bratstva. Ova će "pomoć sirijskom narodu", gotovo sigurno u Idlib gdje su prisutne "Bijele kacige", ući u Siriju u suradnji s Turskom, drugom zemljom u islamskom svijetu u kojoj zločinačku ideologiju baštini vladajuća AKP stranke.
Kako je mali Katar mogao postati jedan od glavnih aktera na arapskoj sceni je vrlo zanimljivo pitanje, ali više nego opravdano. Apsolutistička monarhija koju je predvodio emir Hamed Bin Khalifa Al-Thani, kasnije njegov sin Hamad, ima vodeću, a nikako inferiornu ulogu u odnosu na moćnu i suparničku vehabijsku Saudijsku Arabiju. Katar je toliko moćan da je 2011. bio od iznimne važnosti u provedbi Arapskog proljeća i agresiji na Siriju, kojoj je na zahtjev Dohe oduzeto mjesto u Arapskoj ligi, iako je službeni Damask utemeljitelj ove organizacije.
Ne zaboravimo da je Katar, uz Tursku, naravno, igrao ključnu ulogu tijekom libijskog rata, kada je snažno poticao Arapsku ligu da da zeleno svjetlo vojnoj agresiji NATO pakta na Muammara Gaddafija. Doha je također potajno, a potom otvoreno, slala oružje i plaćala mobilizaciju ekstremista za ratove u Libiji i Siriji. U svrgavanju i likvidaciji Gaddafija je Katar prvi priznao takozvano oporbeno Prijelazno nacionalno vijeće.
Moć emirata zasigurno ne ovisi samo o nalazištima plina, koje nisu ni približno vrijedne kao saudijske rezerve nafte. Utjecaj se ne može povezati ni popularnošću u arapskom svijetu satelitskog kanala Al-Jazeera, iako je ovaj medij imao iznimnu težinu u kreiranju arapskog javnog o razvoju događaja u takozvanom Arapskom proljeću. Katar je 2011. donio neke promjene i privremeno se pomirio s vladajućom saudijskom kućom.
Pad moćnog bivšeg egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka i smanjenje utjecaja Jordana, nakon godina žestoke konkurencije sa Saudijskom Arabijom je uvjerilo bivšeg emira Al-Thanija da napusti svoje stare saveznike, Hezbollah i Siriju, kako bi snažno ušao u američku orbitu.
Završetak marširanja prema Washingtonu započeo je proteklih godina otvaranjem važnih američkih vojnih baza i zapovjedništva u na području emirata.
Prema arapskom političkom analitičaru i blogeru Asadu Abu Halilu, Doha se uoči i za vrijeme Arapskog proljeća iz sve snage trudila da dokaže da je najpouzdaniji američki partner u regiji, čak i više od Rijada. Katar je iskoristio i pad Mubaraka kako bi preuzeo mjesto Egipta među najutjecajnijim zemljama Arapske lige.
Katar je bio ključan i za odobrenje saudijske oružane intervencije u spašavanju kralja Bahreina Hamada Khalife, kada su saudijske trupe u krvi ugušile prosvjede Bahreinaca koji su tražili demokratske reforme i punu ravnopravnost između sunitske manjine i šiitske većine.
Nakon toga je svrgavanja Bashara Al-Assada postalo ujedinjujući faktor između Katara i Saudijske Arabije, a pomoć u širenju mržnje u sunitskom svijetu protiv Damaska im je pružio poznati sunitski klerik Youssef Al-Qaradawi, poznat i kao imam NATO pakta. Ne treba zaboraviti medijsko bombardiranje koje je provodila Al-Jazeera, na više svjetskih jezika, uključujući kanal Al-Jazzera Balkans, koja je ciljala na desetke milijuna arapskih i gledatelja diljem svijeta.
Nekoć je Youssef Al-Qaradawi grmio protiv "sluga Sjedinjenih Država" i jednom je prilikom čak pohvalio alavita Assada, ali je u ključnom trenutku promijenio zastavu i svrgavanje "kafirske" sirijske vlade smatrao najhitnijim ciljem sunitskog islama. Očigledno je cilj bio razbiti savez između Damaska i Teherana i izolirati Islamsku Republiku, ali je ovaj plan propao.
U isto vrijeme, Doha se s Rijadom u Arapskoj ligi žestoko zalagala za uvođenje sankcija sirijskom narodu, iako je to predstavljala kao sankcije protiv "Assadovog režima".
Ne uspijevajući se suprotstaviti Alžiru, koji je nakon građanskog rata koji je završio 2002. izgradio moćnu vojsku, Katar preuzima ulogu pionira vojne intervencije u organizaciji NATO pakta protiv Gaddafija. Nakon svrgavanja i likvidacije libijskog vođe, Katar je bio toliko moćan da je s mjesta načelnika snaga "oporbe" uspio potjerati generala Kalifu Haftara i na njegovo mjesto postaviti Abdelhakima Belhaja, operativca Al-Qaede, kasnije vođu Libijske islamske borbene skupine (LIFG).
Ipak, težnje bivšeg emira, oca aktualnog monarha Tamim bin Hamad Al-Thanija, uz snažnu propagandu Al-Jazeere, vratile su se Dohi kao bumerang. SAD i saveznici su situaciju pokušali "popraviti" tako što su nagovorili Hameda Bin Khalifu Al-Thanija da abdicira i vladavinu preda u ruke umjerenom sinu Tamimu bin Hamadu. No, za Rijad to nije bilo dovoljno i uslijedio je pritisak, koji je doveo do prekida diplomatskih odnosa s Dohom. Saudijska Arabija se bojala i još uvijek se boji da bi Katar financiranjem Muslimanskog bratstva, nakon Bahreina, Omana, UAE i Kuvajta, drugi val Arapskog proljeća mogao usmjeriti u ostatak zaljeva.
Vidjevši iskustva Tunisa, Libije i Egipta, smjena vehabijskih fundamentalista sa sličnima iz Muslimanskog bratstva za Arape zaljevskih monarhija ne bi značila ništa. Nestala bi jedna tiranija, a na njeno bi mjesto došla druga, odana Dohi.
Najnovije "slanje pomoći sirijskom narodu" preko terorista "Bijelih kaciga" je znak da Katar nije odustao od svojih težnji projiciranja moći i utjecaja među arapskim stanovništvom. Moderna povijest nas uči da gdje god su se udružili Doha i Ankara, tamo je bilo krvoprolića i sukoba. Logično je zaključiti da ovih 2 milijuna dolara neće biti iskorišteni za ostvarenje deklariranih ciljeva, posebice ako u obzir uzmemo činjenicu da su "Bijele kacige" usko povezane i djeluju kao ogranak sirijske Al-Qaede, koja se priprema za posljednju "epsku bitku za Sham" i da će iz Idliba poraziti snage Bashara Al-Assada.
Komentar: "Bijele kacige" su zapravo obični "agitprop" ogranak Al-Nusra Fronta, kojeg su SAD i druge zemlje financirale sa stotinama milijuna dolara. Ova propagandna mašinerija je krenula s kampanjom 2014. godine i bila "vjerodostojan izvor informacija" brojnim zapadnim medijima i političarima. Kampanja je uvijek uključivala propagandu koja se koristila slikama djece kako bi se tražilo uvođenje zone zabrane leta i po libijskom scenariju pokrenula agresija na Siriju.