Međutim, ovdje treba dobro paziti na izvore i činjenicu da su vijest uglavnom objavili liberalni mediji i portali ili oni koji kritiziraju rusku vojnu kampanju u Siriji. Tako je ruski portal Slobodni tisak, koji je odnedavno također napravio radikalan zaokret u uređivačkoj politici, objavio vijest kako su u ruskim medijima procurile informacije o navodnom uhićenju skupine vojnika Iranske revolucionarne garde u Latakiji, koji su prema portalu Ebaa Newsu "uhićeni u području Sheikh Badr u Tartusu".
"Kod iranskih časnika i vojnika je pronađena radio oprema kojom su kriomice slušali rusku vojnu zračnu bazu Hmeymim", citirajući propagandni portal sirijske Al-Qaede, Ebaa News, piše ruski portal.
Autor članka tvrdi kako su pokušaji ulaska na poveznicu blokirani, ali je vijest Ebaa Newsa prenesena na blogu SITE Intelligence Group.
"Ni tamo ništa nije pronađeno, ali to nije čudo, jer se ova internetska stranica neredovito ažurira. S obzirom na činjenicu da vodeće zapadne novinske agencije nisu prijavile "senzacionalno uhićenje", može se pretpostaviti da je ovo laž", nastavlja autor, ali je čak i ovim stvorio "vijest" koja je od 16. svibnja samo na ovom portalu viđena više od 22 000 puta.
Rita Katz i SITE Intelligence Group
Prvo da razjasnimo što je blog paraobavještajne strukture SITE Intelligence Group.
Dok ISIL još nije podigao jaku lokalnu mrežu, širenje islamističke propagande je provodila, a čini se da još uvijek provodi, ali u puno manjoj mjeri, paraobavještajna agencija SITE Rite Katz, koja je među prvima objavljivala snimke stravičnih smaknuća "kalifata".
Rita Katz je direktorica agencije SITE, a rođena 1963. godine u Basri u Iraku. Dolazi iz miješane arapsko-židovske obitelji, a nakon šestodnevnog rata joj je otac bio uhićen od strane snaga Sadama Husseina zbog optužbi da je špijunirao za Izrael. Godinu dana kasnije je mučen i obješen na javnom trgu u Bagdadu i to uz pljesak pola milijuna Iračana i trbušnih plesačica, koje je Sadam angažirao za taj događaj. Nekoliko tjedana kasnije Rita Katz s majkom uspijeva pobjeći u Izrael, u grad Bat Yam. Potom studira na Sveučilištu u Tel Avivu i postaje uvjereni cionist. Čak ide tako daleko da kaže kako nijedan Izraelac nikada ne bi trebao napustiti židovsku državu "koja im pripada".
Godine 1997. počinje raditi za Istraživački institut za Bliski istok. Njen prvi posao je bio otkriti zaklade koje daju potporu Hamasu. Tada se improvizira u tajnog agenta i prerušava u muslimanku, te noseći burke i skrivene mikrofone sudjeluje na konferencijama za prikupljanje donacija, posjećuje džamije, dok u Sjedinjenim Državama radi kao prikriveni istražitelj i sudjeluje u događajima na kojima se davala podrška slobodi Palestine. O svojim iskustvima je čak napisala knjigu "Lovac na teroriste - Izvanredna priča o ženi koja se infiltrirala u radikalne islamističke skupine u Americi".
Godine 2002. s Joshom Devonom osniva SITE, naravno, uz pomoć nekoliko saveznih agencija i privatnih gospodarskih krugova. Počinje pružati informacije o prisutnosti radikalnih islamističkih ćelija u SAD-u i zatvara brojne organizacije, te otvara desetke istraga kod pravosudnih tijela. Za naporan rad je u samo nekoliko mjeseci tvrtka proširila broj klijenata, a danas surađuje s vodećim figurama američke vlasti, glavnim sigurnosnim agencijama, tužiteljima i svjetskim medijima.
S nastankom "Islamske države" SITE postaje referentna točka za distribuciju svih njihovih tajnih poruka i snimaka. Kako je ISIL uglavnom uništen, agencija sada uglavnom objavljuje vijesti Al-Nusra Fronta i njegovih saveznika u Idlibu. Dakle, imamo privatnu tvrtku koja je financirana od strane američkih obavještajnih službi, kojom upravlja neodređena privatna skupina na čelu sa zakletom zagovornicom cionizma Ritom Katz, koja u sebi gaji duboku mržnju prema arapskom svijetu i koja se prikazuje kao agencija koja raskrinkava zločine islamskih terorista, dok zapravo radi isti posao kao "agencije" Al-Amaq, časopis Dabiq i ONG TV na You Tubeu sirijske Al-Qaede, Ebaa News i slični medijski projekti.
Ruski portali i mediji koji pridonose propagandi
Svatko razuman nakon ovoga uopće više ne bi ni čitao što su napisali neki ruski novinari o navodnom uhićenju iranskih špijuna od strane ruskih obavještajnih službi u trećoj zemlji. Međutim, naslov je, čak i ako autor tvrdi "da je malo vjerojatno da se to dogodilo", dobar temelj za proširiti priču o odnosima Rusije i Izraela i Rusije i Irana, koji su očigledno na udaru propagande, čak i ruske. Prozapadne, naravno, koja je očigledna u programu i na portalu radija Eho Moskve, Ruskoj Gazeti, Vedomostima i suptilno u nekada gorljivim patriotskom Slobodnom tisku.
Autor podsjeća kako je slična tišina u medijskom prostoru bila prisutna oko incidenta s tankerima u luci Al-Fujairah u UAE.
Informacije o tome su isprva čak opovrgnute. Kasnije su strani mediji opisali napade na naftne tankere kao manji incident, iako je Bijela kuća zaprijetila da će kazniti Teheran za postupke proiranskih nedržavnih snaga.
Ne tako davno je Syria Call, portal takozvane sirijske naoružane oporbe, objavio vijest o sukobu između ruskih vojnika i proiranske milicije u gradu Aleppu.
"Sukob se dogodio usred rastućih napetosti između dva saveznika Damaska. Iako Ruska Federacija i Iran podupiru vladu Bashara Al-Assada, primjetna je rastuća konkurencija za utjecaj između dvije zemlje na teritorijama koje kontroliraju službene vlasti", piše ruski Slobodni tisak, koji je u veljači već pisao o "kompliciranim odnosima između Moskve i Teherana", a sada dodaje "kako su se oni do svibnja na sirijskim frontama samo pogoršali".
"Nakon izraelskog bombardiranja iranskih objekata u blizini Aleppa su skupine kojima je pomagao Teheran optužile Ruse da koordiniraju rad s Tel Avivom, koji se nada da će imati koristi od slabljenja iranske prisutnosti", citirajući Middle East Monitor piše ruski novinar i dodaje kako je "prošlog mjeseca izraelski premijer Benjamin Netanyahu potvrdio je da bi ruski predsjednik Vladimir Putin također želio da se sve iranske snage povuku iz Sirije".
Naravno, potvrde za ovu informaciju nema, a Vladimir Putin je nakon susreta s Netanyahuom rekao da se sve strane trupe trebaju povući iz Sirije, ne konkretno iranske, ali je naglasio da su neke snage u zemlji na poziv vlade u Damasku i da su one mjerodavne pri odlučivanju tko će ostati, a tko otići. Osim toga, niz citata iz američkih i izraelskih medija, posebno prvog od agencije SITE Rite Katz, služe kao novinarski trik kojim se naglašava jedna teza, al kao tvrdnja i mišljenje "drugih izvora".
"Prema uredniku Middle East Monitora, Ibrahimu Hewittu, kontradikcije između Moskve i Teherana leže u čisto ekonomskom planu. Unatoč činjenici da je IRGC pretrpio najveće gubitke, Sirija je Rusiji dala ekskluzivna prava za vađenje nafte i plina u Siriji. Naravno, obveze obnavljanja elektrana, crpnih stanica za plin i izgradnje tvornica u narednih 25 godina trebale bi pružiti ruskim izvođačima unosne ugovore i utjecaj Kremlja na Damask", piše Aleksej Sitnikov, koji kaže kako se u tom kontekstu izgradnja ceste od Teherana preko Iraka do Damaska može se smatrati oglodanom kosti bačenom s gazdinog stola.
Ruski autor ide dalje i tvrdi da u Siriji nastaje vrlo ozbiljan problem, iako još nitko na to nije ukazao. Naime, navodne napuštene i uništene gradove u Siriji u kojima su suniti prije "građanskog rata" činili većinu, "sada se intenzivno naseljavaju šiitskih imigrantima, koji očito očekuju da će dobiti ugovore koje presrela Moskva. Osim toga, ti ljudi stvaraju snažnu religijsku bazu Irana u Siriji, piše Sitnikov, koji dodaje kako Ebaa News objavljuje brojne scene pogubljenja "boraca i špijuna ISIL-a".
To je točno, što možete i sami provjeriti, ali je riječ o međusobnim obračunima uglavnom u Idlibu, gdje vjerojatno nijedan šiit ili Iranac nema oružje, gdje sprovode masovna javna pogubljenja militanata suprotstavljenih frakcija, a Ebaa News objavljuje snimke likvidacija pripadnika ISIL-a koje provodi Al-Nusra front i nije jasno kakve veze to ima s navodnom "šiitskom imigracijom u Siriju".
"Za Moskvu i za Damask takva imigracija je tempirana bomba", rekao je ruski novinar i odjednom preskočio na sasvim drugu temu.
"Kao što znate, Bliski istok je delikatna stvar, što je vjerojatno razlog zašto je krajem siječnja 2019. zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Sergej Rjabkov, odgovarajući na pitanje novinara CNN-a je li Rusija saveznik Irana, rekao da ovdje ne bi koristi riječ "saveznik" i dodao da je izraelska sigurnost u tom kontekstu "jedan od prioriteta Rusije", nastavlja Sitnikov.
Međutim, ova je izjava izvučena iz konteksta, jer je Rjabkov to rekao na kraju izjave u kojoj je rekao kako je mir na Bliskom istoku jedan od prioriteta ruske vanjske politike, pa tako i mir židovske države.
Autor tvrdi kako je logično pretpostaviti da bi Teheran mogao biti zainteresiran za presretanje razgovora između operatera zrakoplovne baze Hmeymim i sjedišta Izraelskih obrambenih snaga, koje naziva njihovim službenim imenom, iako su izraelske snage sve samo ne obrambene.
"Naravno, to je tehnički teško izvedivo, osim ako nije došlo do curenja kodnih kodova", tvrdi ruski autor.
Osim toga, trenutak objave "vijesti o uhićenju 11 boraca IRGC" je znakovit, neposredno uoči posjete Rusiji Mikea Pompea. Vijest iz navodne agencije Ebaa News mogla je biti sondiranje ruskog javnog mnijenja o promijeni politike Moskve prema Teheranu, vjeruje Sitnikov, koji je upravo to učinio sa svojim člankom. Međutim, relevantni mediji Rusiji su objavili da prema ispitivanju javnog mnijenja preko polovice ruskih državljana još podupire kampanju u Siriji, 30% ne podržava , a ostatak je "neodlučan".
Jasno je da Iran kategorički ne želi razvoj događaja u kojem bi došlo do zahlađenja odnosa s Moskvom. Autor pojašnjava zašto daje neke informacije.
"Ako dođe do rata između Sjedinjenih Država i Irana, onda će se u početku voditi bitka za nadmoć u zraku. Međutim, prema analitičkim službama Pentagona, od 17 eskadrila ratnog zrakoplovstva Islamske Republike su u borbenoj spremnosti samo su dvije, koje inače čine stari američki borci F-14", tvrdi autor, što nije točno, jer samo IRGC ima 11 eskadrila sa 70 borbenih zrakoplova.
Autor tvrdi kako "Teheran ima i zrakoplove MiG-29A i MiG-29UB, ali oni nisu opremljeni modernim ruskim raketama zrak-zrak R-77 i R-27. Što se tiče Su-22M4 / Su-22UM-3K i Su-24MK, ti su zrakoplovi dostavljeni Iranu isključivo kao bombarderi i nisu prikladni za zračne borbe", tvrdi autor, koji se na kraju djelomično "posipa pepelom".
"Iran se ne boji Amerikanaca ni blokade Hormuškog tjesnaca, kroz kojeg dnevno prođe oko 18,5 milijuna barela nafte i naftnih derivata, što je oko 20% svjetskog izvoza. Obilazni naftovodi su već izgrađeni u Saudijskoj Arabiji, s dovoljno kapaciteta da ispune izvozne ugovore s Amerikom. Osim toga, stranke su se dogovorile da stabiliziraju cijene u kratkom roku. Tako će prvo stradati Kina, koja kupuje i do 50% iranskog izvoza nafte. Washington ne teži osvajanju Irana, već vjerojatno planira uništavanje njegove vojne i civilne infrastrukture. Bijela kuća je uvjerena da će Iranci, kada ostanu bez struje, vode i hrane, sami promijeniti sadašnju antiameričku vladu. Pod tim uvjetima, bi bila velika greška za Teheran da nastavi pogoršavati odnose s Moskvom, šaljući špijune da slušaju u rusku zračnu bazu", zaključuje Aleksandar Sitnikov.
Naravno, ne spominju se rusko-iranske pomorske vježbe u Kaspijskom moru, niti one koje se trebaju održati u zapadnom dijelu Indijskog oceana, ekonomska suradnja Moskve i Teherana koja omogućava Iranu da se prilagodi iznova uvedenim američkim sankcijama i zajedničko prisustvo na frontu sjeverno od Hame. Kao temelj za ovaj uradak je poslužila vijest opskurnom portala sirijske Al-Qaede, koju je prenio još opskurniji blog SITE Rite Katz. Ipak, mora se priznati da je članak vrhunski propagandni uradak i nismo mogli odoljeti da ga ne prevedemo. Uz nužan komentar, naravno.
SV Pressa
Komentari čitatelja
na naše novosti